Razgovarali smo i s Rokom Perićem iz Omiša, apsolventom sam Pravnog fakulteta u Zagrebu i članom nacionalne koordinacije “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”, izjašnjavanja građana za referendum o promjenama izbornog sustava.
“U inicijativu sam se uključio još na prvom referendumu kao volonter na terenu, a ovaj put sam se na poziv ljudi iz inicijative pridružio timu u nacionalnoj koordinaciji. Bio sam zadužen za koordinaciju osam županija: četiri dalmatinske, Bjelovarsko-bilogorsku, Brodsko-posavsku, Međimursku i Varaždinsku”, istaknuo je Perić.
Napravili ste veliki posao iako nije bilo nimalo lako. Kakvi su vaši dojmovi?
S predajom potpisa u Hrvatski Sabor službeno smo završili s “našim” dijelom posla i nakon svega mogu reći da sam ponosan na sve što je napravljeno. Posao je bio velik, mogli bi ga podijeliti u tri faze: priprema i organiziranje izjašnjavanja birača, prikupljanje potpisa i završna faza brojanja potpisa i njihove predaje u Sabor. Sigurno da je bilo malo umora nakon svega, ali nije mi žao ni vremena ni energije koje sam utrošio. Žrtva za dobre stvari čovjeka samo oplemenjuje i čini radosnim, umor ili nekakvi materijalni gubici brzo se zaborave.
Što vas se najviše dojmilo u ovom izjašnjavanju birača o promjenama izbornog sustava?
Najviše me se dojmilo zajedništvo i ustrajnost mnoštva volontera i koordinatora. Inicijativa je okupila potpuno različite pojedince, ljude iz svih krajeva Hrvatske, mlade i stare i svi su kao jedan gurali u istom smjeru. Iako su se potpisi prikupljali u politički gotovo nemogućim uvjetima gdje su dvije najveće stranke, Predsjednik, provladine udruge i lokalni šerifi aktivno radili na dezinformaciji i otežavanju mogućnosti izjašnjavanja građana, ljudi u inicijativi pokazali su da se hrabrom i beskompromisnom zuzetošću za opće dobro može uspjeti unatoč svemu. Lijepo je vidjeti da i danas ima toliko puno ljudi koji su spremni bez kalkuliranja uzeti stvar u svoje ruke i izgrađivati bolje i pravednije društvo. S tim u vezi možda i najsnažniji utisak koji je ostao nakon svega je taj da najveće bogatstvo društva nisu ni šume, ni vode, ni autoceste, već odgovoran pojedinac koji brine o društvu i općem dobru.
Kako ste se organizirali?
Svi su u nacionalnoj koordinaciji dobili u nadležnost određeni broj županija. Glavni posao bila je stalna komunikacija sa županijskim koordinatorima s kojima smo zajedno pripremali cijelu akciju – od prijave lokacija, ishođenja suglasnosti za prijavljene lokacije, popunjavanja mreže volontera, do distribucije promotivnog materijala i potpisnih knjiga. Međusobno smo se pomagali i timski rješavali probleme. Evo npr. kolega Ante Franić i ja prvi potpisni tjedan bili smo na putu i cijeli naš posao za to vrijeme preuzele su druge dvije kolegice iz nacionalne koordinacije, iako su i same u tom trenutku bile pretrpane s poslom. Odlično je bilo raditi u takvoj atmosferi s tim divnim ljudima.
Je li Vas nešto posebno iznenadilo tijekom prikupljanja potpisa?
Moram priznati da me nije iznenadio, ali jest još jednom razočarao način na koji su se postavili protivnici referenduma. Prvenstveno tu mislim na aktualne zastupnike i neke društvene komentatore. Opet smo svjedočili potpunom izostanku suvislih i dosljednih argumenata, sve se svelo na diskreditiranje i podmetanje na osobnoj razini bez da se raspravljalo o meritumu – predloženim načelima za novi izborni sustav. Očito da druga strana argumente nije ni imala kad ih nije iznijela.
Moram naglasiti da nemam apsolutno nikakav problem s tim da netko bude protiv, ali opravdano je očekivati da onda taj netko svoju poziciju brani valjanim i logički ispravnim argumentima. Dapače, uz kvalitetne argumente spreman sam i promijeniti mišljenje. Nama se umjesto jedne zdrave i poučne javne komunikacije dogodilo upravo suprotno – medijsko huškanje, zastrašivanje ljudi na terenu, blamiranje rukovodećih političara koji npr. svojim izjavama u oči lažu građane o potrebnim broju potpisa, iako se mogu naći potpuno suprotne izjave o istoj stvari i od istih ljudi unatrag godinu dana.
Elementarno ljudsko i intelektualno poštenje ne dopušta takvo ponašanje. Najviše od svega zaprepastila je podvala da se cijela referendumska inicijativa pokrenula u interesu par pojedinaca koji eto žele u Sabor pa nemaju drugog načina nego dignuti državu na noge i skupljati stotine tisuća potpisa po ulici. Ljudima koji su tom podvalom kočili inicijativu nažalost potpuno je strana mogućnost da netko djeluje u općem interesu, za bolju i pravedniju budućnost. Još kada takvo razmišljanje dolazi od osoba koje su saborski zastupnici ili ministri onda je jasno zašto se kao društvo nalazimo u problemima. Ti ljudi javnu funkciju doživljavaju vjerovatno kao neku vrstu bankomata, a sposobni su očito predstavljati jedino vlastiti interes, nikako onaj opći.
Što očekujete dalje što se tiče ove inicijative?
Kratkoročno očekujem uspjeh aktualne referendumske inicijative “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” i da će već idući parlamentarni izbori biti provedeni po novim pravilima. Dugoročno očekujem da “U ime obitelji” ostane zdrava platforma koja će okupljati građane i udruge građana oko zajedničkih ciljeva kako bi pomogli izgradnju demokratskog i europskog društva. Ne sumnjam da će iskrene namjere i kvalitetan rad kao do sada građani brzo prepoznati.
