Učim? Ma ne, VOZIM!
Zamisli sljedeću situaciju: vozač/vozačica želi autom doći do nekog odredišta. Sjedne u auto, pritisne gas: „Zašto auto stoji!?” ljuti se. Onda uoči da nije upalio/upalila motor. „Ovo je tako teško, zašto moram voziti?” žali se. Ipak okrene ključ i pokrene motor. Krene prvom brzinom. „Slab je ovaj motor, ja želim odmah voziti sto na sat!”. Prije nego prebaci u drugu brzinu, pritisne kočnicu. Auto cupka i brunda, a on/ona se ljuti i viče: „Glupi auto! Glupa cesta! Idem svega dvadeset na sat, neću stići za dva dana do cilja!” Istodobno gas i kočnica, osjeti se smrad po zagorenoj gumi. Prisilni odmor. Kad ponovo krene, odluči voziti u istoj brzini kako ne bi došlo do kvara. Ako vozi drugom – stiže na cilj, ali nakon neprospavane noći. Ako vozi u četvrtoj, svako malo gubi kontrolu nad autom.
Kako biste nazvali ovakav stil vožnje?
Koju ste god riječ upotrijebili – upravo tim „stilom” uče mnogi učenici. Prepoznajem ih po tome što govore: Ja sam glup/glupa! Nisam dovoljno inteligentan/inteligentna! Gradivo je glupo! Treba mi dva dana za nešto za što drugima treba jedan dan.
Istina je – ima gradiva koje je teže naučiti, kao što ima cesta kojima je teže voziti. No svaki auto može voziti svakom cestom. Komu je učenje uvijek teško, taj nije razvio/razvila vještinu „vožnje” kroz gradivo. Bez obzira na vrstu inteligencije koju imate, možete naučiti svako gradivo – znate li učiti.
TIPIČNE GREŠKE U UČENJU (ŠTO NEMOJTE ČINITI):
– Učenik počinje učiti, a nije pokrenuo mozak.
– Učenik očekuje da mozak odmah „radi sto na sat”.
– Tek što je počeo učiti, učenik usporava učenje i „koči” svoju koncentraciju sličnim mislima: Ovo mi ne ide! Dobit ću jedan! Ovo je glupo! Nastavnica je grozna!
– Kad mu zbog nepravilne upotrebe mozak „zakipi” – troši vrijeme na odmor.
– Zbog žurbe stalno uči u istoj brzini (npr. uči napamet), a motor, tj. mozak se umara i lako se gubi kontrola (gleda u knjigu, ali ništa ne ulazi u glavu).
ODLIKE DOBRE VJEŠTINE UČENJA:
– Otvori mapu i napravi okvirni „plan” puta: pogledaj broj lekcija, procijeni potrebno vrijeme učenja, odredi „pauze” u učenju (odmor nakon dva poglavlja ili nakon sat vremena).
– „Uključi mozak” laganom pripremom (do 5 minuta): Čega se sjećam iz tog gradiva? Čega se ne sjećam? (Na primjer, bilo je nešto važno u vezi vode, ali ne znam što.) Koje su riječi važni pojmovi? (Ioni, agregatna stanja.) Na koje pitanje želim odgovoriti kad naučim to gradivo? (Zašto je led većeg obujma od vode u tekućem stanju?) Ovaj razgovor vodite sami sa sobom – u sebi ili naglas.
– Pokreni mozak u prvu brzinu: pročitaj malu cjelinu od 3-6 rečenica i
prebaci polako u drugu brzinu: postavi pitanje koje je najbolje za tu cjelinu – najbolje je ono pitanje čiji je odgovor sadržan u pročitanim rečenicama. Napomena: druga brzina ne ide glatko. Pronaći dobro pitanje ponekad je zahtjevno – vozi polako. Nisi ti glup/glupa, a ni gradivo – nego dobro pitanje traži vremena da se smisli! Zapiši to pitanje na papir koji će ti poslije služiti kao podsjetnik za učenje.
– Treća brzina: sad već radiš punom parom. Nastavi čitati, a nakon male cjeline stani i odaberi jedno „najbolje” pitanje. Zapiši ga. (Ako je gradivo teže razumjeti, opet prebaci u drugu brzinu, tj. uzmi si vremena kako bi pronašao/pronašla najbolje pitanje.)
– Četvrta brzina: izvadio/izvadila si pitanja za cijelo poglavlje. Sad uživaj! Pred sobom imaš otvorenu knjigu (po potrebi i bilježnicu) i popisana pitanja. Pročitaj prvo pitanje i odgovori – naglas. Ono što nisi zapamtio/zapamtila pročitaj iz knjige. Tako nastavi do kraja pitanja, tj. tog poglavlja. Pitanja koja znaš polovično označi +/–, a ona koja uopće ne znaš minusom (–). Ako znaš odgovor, ali nisi zapamtio/zapamtila ime ili godinu – upiši pokraj pitanja npr. Ladislav 1251. g. Iznenadit ćeš se koliko si pametan/pametna!
– Peta brzina: Nema gledanja! Samo vozi! Čitaj pitanja i odgovaraj bez gledanja u knjigu. Uzdaj se sam/sama u sebe i svoju pamet. Ako nešto ne znaš, pokušaj se snaći razmišljanjem. Ako i dalje ne znaš – upiši minus pored pitanja. Sad pogledaj zbroj pluseva i minusa – ako je tvoje znanje za ocjenu koju želiš dobiti – došao/došla si do cilja! Ako bi htio/htjela doći do više ocjene, vrati se na brzinu četiri – ponovi uz knjigu ona pitanja koja ti ne idu dovoljno dobro. Zatim ponovo kreni petom brzinom, samo kroz ona pitanja koja si „popravljao”/„popravljala”.
– Odmor: napravi pauzu. Popričaj s nekim ili još bolje opusti se na krevetu uz glazbu koja ti je ugodna. Najbolje: zamisli sliku koja ti je služila za motivaciju. (vidi: Kako potaknuti bolje učenje?) Igranje igrice i/ili gledanje filma šteti zadržavanju naučenog – slikama briše ono što si naučio/naučila. Nakon 5-10 minuta kreni dalje. Ponovi sve gore napisano za sljedeće poglavlje.
KAKO POTAKNUTI BOLJE UČENJE?
(ili: Kako naučiti voziti bez kočenja, ili učiti glatko i brzo, bez umaranja)
Jesi li zapazio/zapazila kako lako zapamtiš nešto što si čuo/čula dok si bio/bila opušten/opuštena i zainteresiran/zainteresirana? Na primjer, prijateljica ti priča o koncertu na kojem je bila i daje ti podatke o programu i o članovima tog benda. Kad isto prepričavaš svojoj prijateljici – iznenadiš se da si sve zapamtio/zapamtila. Tajna je jednostavna: mozak pamti kad je u stanju ugodne budnosti, ni previše uspavan ni previše napet. Znači, kad učiš neki predmet i pritom stalno misliš na nastavnika kojeg se bojiš, ili strahuješ da nećeš znati što si naučio/naučila ili – još gore – siguran/sigurna si da ćeš dobiti jedan bez obzira koliko učiš, tvoj mozak bit će toliko napet da će odbijati poslušnost. Učit ćeš polako, uskoro te može početi boljeti glava ili ćeš potrošiti toliko energije da ćeš morati napraviti odmor za veću porciju hrane. Da ti se to ne bi događalo, što nije rijedak slučaj, oslobodi mozak nepotrebnih kočnica jednostavnom vizualizacijom.
Vizualizacija je zamišljanje neke situacije kao da smo sada u njoj. Da bi slika bolje „legla”, izvodi se kratka vježba disanja, koja ujedno priprema tijelo i mozak za učenje.
Vježba disanja:
Sjedi se uspravljenih leđa, obje su noge na podu (nisu prekrižene preko koljena). Pažnja se usmjeri na stopala, bolje rečeno na dodir tabana s podlogom. Pažnju treba držati na dodiru stopala s podom toliko dugo dok se ne osjeti da su stopala toplija ili kao da po tabanima „idu mravci”. Zatim se zamisle korijeni, kao na crtiću, koji se šire iz stopala duboko u zemlju – rastu prema dolje veliki, srednji i mali. Kad imaš korijene, kreni udisati kroz nos vrlo polako – no pritom zamišljaj kao da vučeš zrak iz korijena, kroz stopala i obje noge, kroz kralježnicu skroz do glave. Kad zrak dođe do glave, lagano otvori usta i izdahni. Pri izdahu zamisli da sve što ti nije potrebno za učenje – umor, brige, napetost – odlazi s izdahom kroz ruke i kroz prste. Tako tri puta polagano udahni pa izdahni kroz usta i ruke. Opusti vilicu kao kad te netko pita nešto što ne znaš: „Ha?”. Zatim dlan nasloni točno ispod pupka kako bi lakše usmjerio/usmjerila pažnju na donji dio trbuha. Prati kako se trbuh miče dok dišeš. Sad ispred sebe zamisli sliku.
Vizualizacija:
Korak ispred sebe zamisli željenu situaciju – odgovaraš predmet (koji ćeš sada učiti), a nastavnik, gestama i riječima tipičnim za njega, potvrđuje i zadovoljan je tvojim odgovorom. Zamišljaš kako ti upisuje ocjenu koju želiš. Vrlo detaljno zamisli trenutak u kojem nastavnik unosi ocjenu u imenik zajedno sa svojim osjećajima zbog toga – osjeti svoj mir, ponos i zadovoljstvo, pomiješano sa svježim uzbuđenjem zbog odgovaranja. Vrlo važno – to zamišljaš kao da se odvija upravo sada.
Ako se radi o pismenom testu – zamisli kontrolni s pitanjima na klupi i kako sigurno pišeš odgovore. Zatim zamisli da dobivaš kontrolni i ugledaš ocjenu koju želiš na ispravljenom kontrolnom.
Najkorisnije je izvesti i opuštanje i vizualizaciju – za to su potrebne svega dvije minute. Ako ti je previše ili te opuštanje previše uspava (nekad to zna biti slučaj), učini samo vizualizaciju.
Ove vježbe pokazale su se vrlo korisnima i za učenike nižih razreda i za studente. Djelotvorne su jer pomažu učeniku da se dovede u pozitivno stanje prije učenja: očekivanje dobrog ishoda, jasan cilj i vjeru u sebe. Zamišljanje slike djeluje na emocije i nesvjesno, pa je prisutnost ometajućih misli puno manja.
Prije usmenog odgovaranja ili pisanja testa vrlo je korisno napraviti vježbu disanja – smanjuje razinu adrenalina pa tako i sve one simptome koji ometaju koncentraciju: stiskanje u trbuhu, drhtanje i rastresenost. Kad se vježba radi u razredu, dovoljno je samo zagrijati stopala i napraviti jedan udah – izdah te opustiti trbuh zajedno s vilicom. Ako je vježba već usvojena, i ova skraćena verzija bit će učinkovita.
