Aleksander Stepkowski: Obrana obitelji i života u suvremenoj Europi – poljsko iskustvo

Foto: Facebook

Aleksander Stepkowski održao je izlaganje na TradFestu pod naslovom “Obrana obitelji i života u suvremenoj Europi – poljsko iskustvo”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Narod.hr donosi njegovo cijelo izlaganje:

Dame i gospodo, hvala vam lijepa što ste me pozvali na ovu prestižnu i vrlo značajnu konferenciju, što iznimno cijenim.

Kada danas govorimo o nužnoj obrani života i obitelji, pogotovo ako o tome govorimo u kontekstu suvremenih kulturnih procesa, moramo shvatiti za što se borimo. Kada uvidimo koliko je različitih suvremenih prijetnji obitelji i životu, moramo shvatiti da glavni problem leži u našem oslabljenom osjećaju identiteta. Ljudi više nisu sigurni u što vjeruju. Više nisu sigurni što su brak i obitelj i, naposljetku, nisu više sigurni tko su oni sami.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Danas u svojoj intelektualnoj kulturi doživljavamo istu prijevaru kao kada je Eva razgovarala sa zmijom. Zmija je provocira da teško posumnja u ono u što prije nikada nije sumnjala – „Je li istina da ne smiješ jesti plodove ovog vrta?” Očita kriva interpretacija zahtijeva objašnjenje i razgovor je započeo. U tijeku tog razgovora Eva gubi svoje pouzdanje u to da je ono u što je do tada vjerovala istina. Ona je sada spremna provjeriti je li Bog lažac i ne bi li grijeh mogao biti sredstvo oslobođenja.

Na sličan način, suvremeni se čovjek oslobodio od bračne ljubavi, od majčinske ljubavi ili jednostavno od ljubavi bližnjega. To je razlog zašto obrana života i obitelji mora biti temeljem reafirmacije istinskog identiteta ljudskog bića i obitelji kao prirodne zajednice.

Ako izgubimo svijest da tijekom ranih stadija ljudskog razvoja; stadija koje se često opisuje različitim tehničkim izrazima (kao što su embrij i fetus), cijelo vrijeme postoji dijete koje se razvija; ako izgubimo tu perspektivu, otvaramo se sumnjama o nužnosti zaštite tog djeteta prije njegova rođenja ili drugog trenutka koji smo odredili jer nam je tako zgodno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na sličan način, ako izgubimo svijest da je brak objektivna stvarnost strogo određenog identiteta, a ne konvencionalni sporazum o zajedničkom životu, mogli bismo smatrati da, kao što su političari jednom definirali brak, tako imaju pravo i redefinirati ga. Politički autoritet čije je svrha zaštititi brak i njegov identitet postaje shvaćen kao moć da se slobodno odlučuje o tome što zovemo rječju “brak.”

Sve su ove napomene važne ako želimo zaštititi najdragocjenije vrijednosti na prikladan način. Pod prikladnim načinom zaštite mislim na afirmaciju prirode ovih vrijednosti, a ne samo traženje izlika za privremeno rješenje pritiska koji stvaraju statutorni pokušaji da se negira taj identitet.

Moramo shvatiti da se najbolji argument u obrani temeljnih vrijednosti ne sastoji u spektakularnim retoričkim trikovima, nego u otkrivanju istine, kako bi njezina divota obasjala um suvremenog čovjeka. Ovo, međutim, zahtijeva od nas da shvatimo zašto branimo nedužan ljudski život ili obitelj na temelju istinskog braka. Nažalost, često se čini da naša čvrsta uvjerenja nemaju temelje u intelektualnoj osviještenosti o razlozima za ta uvjerenja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovaj intelektualni pristup mora nas voditi u našim naporima da obranimo suvremeni ljudski oikos (grč. obitelj, dom, kuća), uključujući našu strategiju i jezik kojim opisujemo svijet. Takva je kultura od samog početka bila vodeća ideja Instituta za pravnu kulturu Ordo Iuris i njegova djelovanja.

Stoga ne govorimo o „redefiniranju braka”, jer ne možemo zakonodavstvu priznati moć da definirati brak. Ono o čemu, međutim, govorimo, jest statutorno poricanje prirode braka i njegove zaštite. Kada štitimo brak, naglašavamo da već institucionalizacija priležništva prijeti identitetu braka. Ovo je važno shvatiti jer u nekim zemljama čak i katolici vjeruju da je institucionalizacija istospolnog priležništva najbolji način zaštite identiteta braka. Stoga posvećujemo mnogo pozornosti uklanjanju zakonskih regulativa koje dozvoljavaju istospolnim parovima da ih se promatra na sličan način kao i bračnu zajednicu.

Isto se odnosi i na naše napore da zaštitimo djecu u prenatalnoj fazi njihova razvoja. Strogo izbjegavamo govoriti o „pravu na pobačaj” ili na „ograničavanje.” Nastojimo zaštititi čovjeka tijekom cijelog njegovog života, uključujući razdoblje kada je on ili ona naročito ranjiv i zaslužuje posebnu brigu. Prikladan rječnik donosi nam UN-ova Konvencija o pravima djeteta iz 1989., koja izričito kaže da „dijete zbog svoje fizičke i mentalne nezrelosti treba posebnu zaštitu i skrb, uključujući prikladnu zakonsku zaštitu prije, kao i poslije rođenja”. Ustav Republike Poljske svima jamči zakonsku zaštitu života te pravo da ih se tretira ravnopravno. 1997. poljski je ustavni sud izvan opravdane sumnje utvrdio da „od samog svog početka, ljudski život postaje ustavom zaštićena vrijednost, također i u svom prenatalnom stadiju.” Ova nam odluka omogućuje da ustvrdimo kako su sve premise pobačaja koje danas postoje u poljskom zakonu neustavne, čak i ako ustavni sud do sada nije imao priliku izreći to.

Ovaj je pristup dosljedno branjen u Poljskoj tijekom nedavne građanske inicijative “Stop pobačaju”, koja je za cilj imala uklanjanje svih postojećih neustavnih premisa koje dozvoljavaju ubijanje nedužne djece u ranom stadiju njihova razvoja. Inicijativa, koju je podržala velika većina parlamentaraca tijekom prvog čitanja procedure, potom je odbijena, nakon što se vladajuća stranka Pravo i pravda uplašila nasilnih feminističkih prosvjeda. Sramotno je ali istinito da vladajuća politička stranka u Poljskoj mnogo više brine o ljudima koji je ne podržavaju nego o ljudima koji je podržavaju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Reprezentativna socijalna anketa provedena prije pet mjeseci pokazala je da 58% ispitanika podržava prijedloge o uvođenju potpune zaštite djece u ranim stadijima života, zabranjujući pobačaj te pružajući punu zaštitu života i zdravlja potencijalno ugrožene majke. Štoviše, podržalo ju je gotovo 80% ispitanika u dobi od 18 do 24 godine.

Naglašeno je da je cilj građanske inicijative „Stop pobačaju” zaštititi i djecu i žene. U vremenima široko rasprostranjenog odbacivanja smrtne kazne, čak i za najteže zločine, milijuni posve nedužne djece ubijeni su diljem svijeta u skladu sa statutornim propisima. Ujedinjeni narodi ukazuju na to da je svjetska populacija već sada pogođena nedostatkom od 200 milijuna djevojčica koje su pale kao žrtve selektivnog pobačaja na temelju spola ili čedomorstva. Štoviše, široka primjena pobačaja uzrokuje smrt djevojčica, ne samo u Aziji i Africi, nego i u Europi i Sjedinjenim Državama.

Kada raspravljamo o zabrani pobačaja, naglašavamo zaključke koji proizlaze iz podataka Svjetske banke ili Svjetske zdravstvene organizacije. U Poljskoj se stopa smrti pri porođaju smanjila pet puta od 1993. kada je pristup pobačaju bio ozbiljno ograničen! Zapravo, smrtnost majki u Poljskoj dvaput je niža nego u Njemačkoj, tri puta niža nego u Engleskoj i gotovo pet puta (!) niža nego u SAD-u. U Engleskoj – zemlji sa sve širim pristupom pobačaju – tijekom posljednjih je deset godina smrtnost majki narasla dvaput viša nego u Irskoj, koja jamči punu zaštitu života. Meksičke savezne države koje također štite život djece prije rođenja također bilježe stopu smrtnosti majki koja je 23% niža od meksičkih država koje dopuštaju pobačaj.

Cilj prijedloga zakona „Stop pobačaju” bio je učiniti zaštitu djece prije rođenja jednakom onoj koja im je zajamčena nakon rođenja. Naglašavano je da postojeće ograničenje pune zaštite ljudskog života uzrokovano pobačajem predstavlja diskriminaciju na temelju stadija razvoja, hendikepa, uvjeta začeća ili porođaja.

Kako bismo vratili punu zakonsku zaštitu začete djece, prvi je cilj prijedloga zakona bio iz temelja promijeniti uvjete koji još uvijek dozvoljavaju ubojstvo pobačajem, pružanjem državne financijske pomoći i skrbi obitelji u pitanju.

Drugo, prijedlog zakona jamčio je majkama pristup svim dostupnim terapijama kako bi se sačuvao njihov život, čak i ako bi to neizravno prouzrokovalo smrt djeteta. Ako bi trudnoća dovela do smrti bilo majke ili djeteta, majka bi bila ta koja bi odabrala kojem će se od dostupnih medicinskih zahvata podvrgnuti.

Treće, prijedlog zakona navodi da se dijete prije rođenja smatra bolesnikom koji ima sva pripadajuća prava, uključujući parvo na informacije koje u njegovo ime izvršavaju njegovi roditelji. Potpuna zaštita života pročistila bi perinatalnu dijagnostiku od njezine kontroverzne dimenzije kao postupka koji za posljedicu ima pobačaj. Prijedlogom zakona predviđeno je da perinatalna testiranja budu čisto dijagnostička i da imaju terapijsku svrhu, kao i da budu dostupna svima.

Zaštita ljudskog života u njegovom prenatalnom stadiju bila bi uzaludna kad ne bi bilo zaštite kaznenog prava. U prijedlogu zakona bilo je predviđeno da aktualna zaštita neosobnog pojma „stanja trudnoće” bude zamijenjen zaštitom začetog djeteta. Tako bi ovaj prijedlog zakona, kao i zakoni u velikoj većini zemalja diljem svijeta, uveo prikladnu krivičnu odgovornost za sve počinitelje pobačaja. Krivično su odgovorni ponajprije oni koji su pomogli ili potaknuli oduzimanje života začetog djeteta, uključujući oca djeteta ako je naveo majku na pobačaj dajući joj abortivna sredstva.

Istovremeno je prijedlog zakona pružao mnogo nijansiraniji pristup odgovornosti majke. Ona bi imala imunitet od potencijalne krivične odgovornosti za neizravno uzrokovanje smrti svoga djeteta. Mešutim, ako bi majka namjerno sudjelovala u pobačaju, sud bi još uvijek imao mogućnost poštedjeti je kazne ili smanjiti istu. Na taj bi način puna zakonska zaštita djetetova života bila usklađena s najliberalnijim pristupom majci, koja je možda izložena ozbiljnom pritisku i drugim izvanrednim situacijama.
***

Kao sažetak ove prezentacije najnovijih napora da se u potpunosti zaštite djeca u ranim stadijima svog razvoja, želio bih iznijeti dvije napomene.
Jedna je o nužnosti međunarodne suradnje za zaštitu života, vjere i obitelji. Nema sumnje, naši protivnici promoviraju agendu dehumanizacije, koristeći međunarodne mreže. Tijekom posljednjih mjeseci, međunarodni pritisak na Poljsku bio je uistinu velik i dolazio je odasvud. Potrebna nam je takva umreženost.
Druga se napomena tiče nacionalne razine. Nismo svjesni koliko su neke zemlje odlučne u promicanju agende dehumanizacije na međunarodnoj razini, spomenuo bih samo Švedsku. Ni Poljska ni Hrvatska nisu spremne na sličan način promicati vrijednosti koje su toliko važne njihovim narodima. Tu situaciju moramo promijeniti.
Naše vlade moraju doživjeti veliki pritisak masovnih narodnih pokreta koji će od njih zahtijevati da budu odlučni u zaštiti kršćana, u zaštiti nerođene djece, u zaštiti braka i autonomije obitelji.
Moramo biti svjesni da se nitko ne brine za one koji su pristojni i tihi. Moramo pokazati svu svoju odlučnost, a naše vlade moraju biti što je više moguće zabrinute zbog našeg razočaranja. U protivnom će nas ignorirati.

*Aleksander Stępkowski je profesor na Fakultetu prava i uprave Varšavskog sveučilišta. Od prosinca 2015. do kolovoza 2016. obnašao je dužnost zamjenika ministra u poljskom ministarstvu vanjskih poslova. Osnivač je zavoda Ordo Iuris za pravnu kulturu i aktivno se zalaže za zaštitu ljudskih prava na forumu Europskog suda za ljudska prava, UN-ovom Odbor za prava djeteta, kao i Europskom odboru za socijalna prava. Bio je član Zaklade za poljske znanosti, Sveučilišta Manchester, Sveučilišta u Oxfordu, i Katoličkog sveučilišta Leuven.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.