Postoje jednostavni i odlučujući dokazi da tradicionalno viđenje braka nije svojstveno samo religiji , ili bilo kojoj vjerskoj tradiciji. Drevni mislioci koji nisu imali dodira s religijama poput judaizma i kršćanstva, kao što su Ksenofan, Sokrat, Platon, Aristotel, Musonije Ruf i Plutarh, došli su do nevjerojatno sličnih pogleda na brak. Istina je da su vodeće svjetske religije kroz povijest također gledale na brak u njegovom tradicionalnom smislu, oblikovanom njegovom društvenom ulogom u povezivanju muškarca i žene te djece rođene iz njihova zajedništva. Ali to samo dokazuje da nijedna religija nije izmislila brak. Brak je prije taj koji je, sa zahtjevima svojstvenim prirodnoj zajednici, pomogao oblikovati naše vjerske i filozofske tradicije.
[…] i društvene znanosti i povijest imaju tek sporednu ulogu u našoj raspravi. Potreba djece za cjelovitim obiteljima, obilno potvrđena u društvenim znanostima, sila je koja je prva pogurala zakonsku regulaciju braka. Ali jednom kada država odluči uopće priznati brak, ona ga je dužna ispravno priznati, kako bi se izbjeglo zamagljivanje njegova posebnog ustrojstva i vrijednosti. Naši argumenti u prilog tog ustrojstva i vrijednosti primarno su filozofski, te se u dvjema točkama oslanjaju na društvene znanosti. Prvo, učinci različitih pristupa roditeljstvu idu u prilog argumentu da je seksualna veza muškarca i žene posebno povezana s podizanjem djece. Drugo, prakticiranje različitih oblika veza ide u prilog našem argumentu da muško–ženski odnosi traže trajnost i isključivu predanost, da postoji razumska podloga za ove norme koja nema veze sa željama partnera, i to na način koji nije svojstven drugim oblicima veza.
Što se tiče povijesti, odbacujemo argument da bi brak trebao biti između partnera različitog spola zato što je to uvijek bilo tako. Od tisuću činjenica o tome kakav je brak bio, još uvijek ne možemo zaključiti kakav bi on trebao biti. Primjere iz povijesti citiramo kako bismo pokazali da tradicionalni pogled na brak nije u svojoj biti isključivo židovski ili kršćanski – nešto vrlo slično takvom braku razvilo se i izvan ovih tradicija.
Ali povijest također bilježi kako netrpeljivost prema ljudima homoseksualnih sklonosti nikako nije mogla biti uzrok nastanka tradicionalnog pogleda na brak. Filozofski i zakonski pristup da se jedino spolnim činom može konzumirati brak pojavio se stoljećima prije koncepta gay identiteta, kada su jedini drugi odnosi koje se uzimalo u obzir bili oni između muškarca i žene u braku. A čak i u kulturama koje su njegovale homoerotske veze (kao što je antička Grčka), prevladavalo je nešto vrlo slično tradicionalnom viđenju braka, ništa nalik na istospolni brak nije postojalo čak ni kao zamisao.
Naša je rasprava neizbježno složena. Kao i kod mnogih važnih javnih pitanja, ova rasprava zahtijeva veliku pažnju i promišljenu prosudbu odgovornih građana. Iako je ustrojstvo univerzalnog ljudskog dobra na neki način jednostavna stvar, stvari koje su u ovom smislu najjednostavnije često je najteže dokazati: Budući da tradicionalno viđenje braka nije stoljećima bilo ozbiljno dovedeno u pitanje, njegova obrana ne zvuči kao nešto uobičajeno ili rutinski. A budući da je poveznica između braka i seksualne komplementarnosti tako temeljna, braniti je znači povlačiti značajne poveznice s ostalim osnovnim principima braka, kao što ćemo učiniti u daljnjem tekstu. Drugim riječima, pokazat ćemo da tradicionalno viđenje braka bolje objašnjava ono za što se većina slaže da su ključne odlike braka te da bolje objašnjava njihov sklad.
Napokon, uviđamo da će neki čitatelji, koji su naprosto odbacili naše gledište kao štetnu smjesu opskurnosti i zadrtosti, odbiti našu obranu tog gledišta, ili je neće biti u stanju shvatiti. Ne gajimo iluzije da će knjiga koja nudi razumne argumente uspjeti doprijeti do onih koji dosljedno zatvaraju uši pred razumnim argumentima. Smatramo da se rasprava o braku vodi između ljudi zdrava uma i čvrstog karaktera koji se ne slažu oko rješenja za ono o čemu se slažu da vrijedi raspravljati.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Što je brak?, autora Sherifa Girgisa, Ryana T. Andersona i Roberta P. Georgea, koja je po mnogima najkvalitetnije djelo koje se bavi pitanjem definicije braka. Knjigu možete nabaviti u trgovinama nakladničke kuće Verbum.
Brak u načelu čini supružnike zdravijima, sretnijima i imućnijima no što bi to inače bili
