Što Italija može učiniti kako bi bila otpornija na potrese?

Otprilike svakih pet godina Italiju pogodi potres s ljudskim žrtvama. Stručnjaci kažu da se mnogo toga može učiniti kako bi se spriječile takve tragedije, ali uz visoku i financijsku i simboličku cijenu.

Veliki potresi učestala su pojava u Italiji. U posljednjih 50 godina bilo ih je devet. Izgubljeno je ukupno 5000 ljudskih života, uključujući 250 ovaj tjedan.

Posljednja tragedija, u planinskom području srednje Italije gdje su tri naselja sravnjena sa zemljom, ponovo je otvorila nacionalnu raspravu o tome što država može učiniti kako bi bila otpornija na potrese. Poslije prijašnjih potresa uglavnom se krivila nemarna provedba propisa o sigurnosti gradnje.

“Druge zemlje na seizmički aktivnim područjima odavno provode opsežne programe prevencije i to je drastično smanjilo rizike”, piše vodeći talijanski seizmolog Enzo Boschi u uvodniku u Il Messageru.

Profesor Gianpaolo Rosati, čelnik građevinskog fakulteta na milanskom sveučilištu Politecnico, kaže da je tehnički moguće stare zgrade, čak i one srednjovjekovne, zaštititi od potresa, ali to je jako skupo.

“Imamo pravu tehnologiju, imamo znanja i sposobnosti, imamo čak i propise za to, ali je problem što jačanje strukture stare zgrade košta gotovo jednako kao i gradnja nove. Privatni vlasnici si uglavnom to ne mogu priuštiti”, rekao je Rosati.

Po pisanju La Stampe, trošak jačanja stare zgrade iznosi oko 300 eura po četvornom metru. Rosati kaže da se radi o realnoj procjeni i to uspoređuje s troškom od 500 eura po ‘kvadratu’ za gradnju nove.

On je, stoga, za pragmatičniji pristup. “Važno je razlučiti običnu staru zgradu ili kuću od onih koje imaju stvarnu povijesnu vrijednost koju treba prenositi naraštajima. A onda ove prve jednostavno treba srušiti. Moramo imati hrabrosti za to”, rekao je Rosati.

Po popisu stanovništva 2011. godine, više od trećine privatnih zdanja u Amatriceu, Accumoliju i Arquati del Tronto, koji su uništeni u potresu u srijedu, bilo je starije od 100 godina.

Od razornog potresa u L’Aquilli 2009. sve nove građevine u Italiji moraju biti otporne na potrese, a postojećima se mora ispitati čvrstoća. Rosati kaže da su dosad ispitane samo ključne javne zgrade, poput bolnica i škola, i to ne svugdje, što zorno dokazuje primjer urušene bolnice i škole u Amatriceu.

Mnogo toga još treba učiniti, a obližnja Norcia nudi pozitivan primjer. Taj gradić, smješten nedaleko od epicentra ovotjednog potresa, kvalitetno je obnovljen nakon potresa 1979. i 1997. pa su njegove zgrade izdržale ovaj udar i nitko nije stradao.

Seizmolog Francesco Braga smatra da zgrade treba certificirati po otpornosti na potrese baš kao što ih se sada certificira po energetskoj učinkovitosti.

Vlada bi taj skup postupak mogla podržati poreznim olakšicama, sugerirao je Braga, dodajući da je izbjegavanje tog pitanja “zemlju u posljednjih 50 godina koštalo između 100 i 200 milijardi eura utrošenih u obnovu poslije potresa”.

Nacionalno vijeće geologa (CNG) ima sličan prijedlog i dodaje da je potrebno uvesti edukacijske programe u škole kako bi ljudi postali svjesniji rizika na područjima gdje žive. “Ne smijemo zaboraviti da je, po nekim studijama, između 20 i 50 posto smrti u potresima izazvano time što ljudi ne znaju kako se pravilo ponašati tijekom seizmičkih aktivnosti”, rekao je predsjednik CNG-a Francesco Peduto.

Giulio Rocchi, 18-godišnjak iz Amatricea, rekao je da su mještani bili svjesni da žive u rizičnom području, ali vlasti im nikad nisu organizirale nikakvu obuku. “O tome sigurno nismo nikada pričali u školi”, kazao je.