…. osobne promjene srca.

Ovo je vijest jer biskup odlazi moliti na mjesto koje Crkva još nije priznala kao mjesto ukazanja. Ako se samo želio moliti, mogao se pomoliti na bilo kojem drugom mjestu na brdu, a ne baš na mjestu ukazanja.
Za Međugorje je važno, ako se i ne priznaju ukazanja, da ga se proglasi svetištem, prošteništem. U tom slučaju moći će župnici organizirati hodočašća i službeno ih pratiti.
Što se Ruande tiče, tamošnji biskup očigledno je slušao Duha Svetoga.
Bilo je u Crkvi mnogo kolebanja među biskupima oko priznanja raznih istina Crkve, ali sve je uvijek došlo na svoje, kad-tad. Jedan biskup ne priznaje, drugi možda hoće. Vjernici – hodočasnici i onako u Duhu i istini vjeruju kroz svoje osobne promjene srca.