Na „Tematskom informativnom saboru blokiranih, Hrvatska 2014.“ spoznao sam nešto za što sam bio uvjeren da nije moguće u našem društvu, kako se radi 200 kn duga može izgubiti krov nad glavom koji su generacije stjecale i postati samo statistički broj.
Radi zagubljenog računa ili svjesne odluke da se unuci pokloni igračka koja će joj vratiti osmjeh na lice, umirovljenica, nezaposlena samohrana majka, poduzetnik, obrtnik, državna službenica, policajac, poljoprivrednica nisu u mogućnosti platiti dug za HRT pretplatu, telekomunikacijske usluge, vodu, grijanje, ratu kredita, odvoz smeća, koje su godinama uredno plaćali i koje su institucije vlastitim novcem desetljećima stvarali, iskreno vjerujući da će ih platiti slijedeći mjesec. Stigao je Božić, dolaze djeca, unuci, rodbina na obiteljski objed, radi kojeg nisu ni svjesni da sada nisu u mogućnosti platiti još poneki račun. Iako ih stalno obuzima neugodan osjećaj duga, vjeruju da će slijedeći mjesec uštedjeti tih dvjesto kuna od mirovine u iznosu od 1.500 kn, naknade za nezaposlene 800 kn, plaće državnog službenika s dvadeset godina staža od 3.700 kn, policajca s 100 prekovremenih sati i noćnim smjenama od 5.500 kn, ali nisu uspjeli.
Za koji mjesec stiže prva ovrha za ona dva nikada zaboravljena neplaćena računa od 200 kn uvećana za troškove punomoćnika ovrhovoditelja 500 kn i troškove ovrhe 300 kn i u nevjerici saznaju da su im blokirani svi računi koje posjeduju. Dolaze kući još u nevjerici što se to zapravo dogodilo, otvaraju poštanski pretinac i nalaze račune za slijedeći mjesec, obuzima ih panika, strah, sram! Sada više ne mogu platiti nove račune, moraju odlučiti koji račun će pokušati plati slijedeći mjesec. Plaćajući troškove postupka i zatezne kamate ušli su začarani krug iz kojeg više nisu u mogućnosti sami izaći.
Svjestan sam da će ovakvo javno obraćanje izazvati podijeljena mišljenja, ali morao sam ga podijeliti s Vama. Došao je trenutak kada više kao društvo ne smijemo propadati, jedna smo od najljepših država na svijetu, prepuna prirodnih bogatstava i mogućnosti, dobri smo ljudi, vrijedni i otvoreni. Ne tako davno znali smo pomagati jedni drugima i biti jedan uz drugoga kada je to trebalo, bili smo razvijena industrijska zemlja prepuna tvornica i radnih mjesta, zemlja mogućnosti i prosperiteta. Što nam se dogodilo? Je li sve izgubljeno?
Nije! Moramo se sabrati i otvoriti oči i odmah početi mijenjati ono što možemo. Donijeti zakone koji odgovaraju vremenu i prostoru u kojem živimo, pružiti ruku jedni drugima, zaboraviti lažne podjele i zavist i biti svjesni da ako ljudi oko nas nisu sretni, ni mi ne možemo biti istinski sretni.
Ovršnim zakonom uvedeni su javni bilježnici kao tijelo nadležno za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava, iako to nije sukladno Ustavu RH i samom Zakonu o javnom bilježništvu.
Za sastav prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave i donošenje rješenja o ovrsi putem štambilja ili elektronskog obrasca nije potrebno, takoreći, nikakvo pravno znanje te svega koja minuta rada. Svaki osmoškolac bi nakon obuke u trajanju od sat vremena znao napisati oboje.
Nadalje, u pravnim krugovima govori se kako pojedini ovrhovoditelji s velikim brojem ovrha imaju ugovore o zastupanju po „povlaštenoj tarifi“, dok se ovršenicima temeljem rješenja o ovrsi naplaćuju puni iznosi po Odvjetničkoj tarifi. Ukoliko je to istina onda je to potpuno neprihvatljivo i protuzakonito te se postavljaju pitanja što je učinjeno s preplaćenom razlikom troška postupka i odgovornosti ovrhovoditelja koji nije imao trošak u iznosu koji mu je određen rješenjem o ovrsi.
Ovim putem molim javna tijela i javne tvrtke u vlasništvu države, odnosno građana, da sami organiziraju pisanje prijedloga za ovrhu jer za to sigurno imaju kapacitete i time pomognu građanima da pohvataju niti svojih života.
U ovakvoj gospodarskoj situaciji i ubuduće, nužno je ovršenicima olakšati podmirenje obveza i dodatno im ne otežavati podmirenje osnovne obveze nepotrebnim visokim troškovima za punomoćnike ovrhovoditelja te javnobilježničkim ili sudskim pristojbama.
Nužno je uvesti sustav ovrha na temelju vjerodostojne isprave kakav postoji u Austriji već dugi niz godina. Ovrhovoditelj se ulogira u kompjutorski ovršni sustav, ispuni podatke u obrascu, sustav sam generira rješenje o ovrsi i dostavlja ga ovršeniku, bez nepotrebnih i prekomjernih troškova. U slučaju prigovora ovršenika predmet se dostavlja nadležnom sudu uz istovremenu obvezu ovrhovoditelja da dopuni prijedlog s potrebnom dokumentacijom kojom dokazuje svoje potraživanje. U nastavku postupka sud će odmah odbaciti neobrazloženi i nedokumentirani prigovor ili odbiti neutemeljeni prijedlog, te se neće stvarati dodatni nepotrebni troškovi i uvećavati dug za kamate.
Također je nužno uvesti Registar dostava svih odluka nadležnih tijela građanima, kojem će se moći pristupiti putem WEB-a ili pisanim putem, te saznati je li im upućeno kakvo pismeno kojim im se nameće kakva obveza. Trenutno imamo tisuće provedenih ovrha za koje građani nisu ni znali da su pokrenute, već su se neugodno iznenadili kada im je blokirana cijela plaća zbog nepoznatog, a nerijetko i zastarjelog duga. Kada građani zateknu žutu obavijest Hrvatske pošte u pretincu, kojoj je protekao rok za preuzimanje, mogu se samo nadati da se ne radi o rješenju o ovrsi na nekretnini ili plaći, jer ni na koji način ne mogu saznati tko im je uputio pismeno. Pošta ne daje informacije tko je uputio i o kojem se pismenu radi, pa jedino što im preostaje je da počnu obilaziti nekoliko stotina javnih bilježnika, sudova ili ispostava porezne uprave u potrazi za nepoznatim pismenom koje im može zagorčati život i koje će im biti dostavljeno putem oglasne ploče tog tijela.
Ovrha na stambenim nekretninama u kojima ovršenici žive, nekretninama koje predstavljaju izvor prihoda obrtnicima, itd. ne bi smjela biti dopuštena za potraživanja koja ne prelaze određeni iznos. Nedopustvo je da imamo ovrhe na nekretninama radi malih dugova.
