Poseban interes Republike Hrvatske: korištenje obnovljivih izvora energije

Ulaskom u punopravno članstvo Europske unije 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska je zajedno s drugim državama članicama, a temeljem Direktive 2009/28/EZ o poticanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, preuzela obvezu povećanja uporabe energije iz obnovljivih izvora pri čemu bi u 2020. godini udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji trebao iznositi najmanje 20 posto, promatrano na razini Europske unije.

U Strategiji energetskog razvoja i energetskom zakonodavnom okviru korištenje obnovljivih izvora energije što uključuje energiju vjetra, sunca, vodotokova, biomase i geotermalnu energiju, utvrđeni su kao poseban interes Republike Hrvatske.

Dominantan dio hrvatskog energetskog sektora predstavljaju INA (Industrija nafte) i HEP (Hrvatska elektroprivreda). U sustavu Ine nalaze se istraživanje i proizvodnja nafte i plina, prerada nafte, distribucija i trgovina nafte, naftnih derivata i plina. U sustavu HEP-a proizvodnja su električne energije u hidroelektranama i termoelektranama, prijenos i upravljanje sustavom, te distribucija električne energije krajnjim korisnicima.

Današnji ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović još je početkom 2016. najavio novu energetsku strategiju baziranu na obnovljivim izvorima energije dodajući da je izvjesno da u njoj neće biti mjesta za Plomin C i termoelektaranu Ploče.

Krajem siječnja ove godine ministar Dobrović najavio je kako Vlada i Ministarstvo kreću u promjenu i zaokret u dosadašnjoj energetskoj politici.

Istaknuo je kako Hrvatska treba biti fokusirana na svoje ciljeve koji će se definirati strateškim dokumentima, a to su niskougljična strategija i energetska strategija. Smatra kako Hrvatska treba koristiti svoje brojne prednosti. Naveo je pritom obnovljive izvore energije (OIE), ne samo vjetar, već i energiju sunca. Također je kazao kako je važno jačanje kapaciteta za prihvat i uravnoteženje OIE, financijski zdrav i uređen sustav poticanja, ključni energetski projekti poput LNG terminala na Krku, Jadransko-jonskog plinovoda, zaštite i korištenja rijeke Save poznat kao Zagreb na Savi.

“Pred nama je veliki posao, a naš krajnji cilj je osigurati neovisan, pouzdan, ekonomski uravnotežen i ekološki održiv energetski sustav Republike Hrvatske”, poručio je Dobrović.

Tijekom 2015. na mrežu je priključeno 217 novih elektrana na obnovljive izvore, ukupne snage 38 MW. Do kraja 2015. bilo je operativnih 1271 elektrana snage 449,5 MW.

Primarne izvore energije možemo podijeliti na neobnovljive (fosilna goriva – ugljen, nafta, plin; nuklearno gorivo; uljni škriljci i zemljina unutrašnja energija – geotermalni izvori) i obnovljive (OIE) (sunce; vjetar; vodni tokovi; more; biomasa i otpad).

U Hrvatskoj je udio obnovljivih izvora energije manji od dva posto, a trenutačno se u Hrvatskoj proizvodi oko 70 % potreba plina i 20 % potreba nafte.

Edo Jerkić, jedan od autora studije koja razmatra potencijale 100 % obnovljive hrvatske energetike do 2050. i osnivač Zelene energetska zadruge, prije točno godinu dana upozorio je u razgovoru za Energetika.net da je potrebno imati Ministarstvo energetike i zaštite okoliša.

“Države koje gospodarski i energetski prosperiraju sve imaju takvo ministarstvo. Imamo Energetsku strategiju baziranu na ugljenu, sada radimo Niskougljičnu strategiju koja je dijelom u suprotnosti s Energetskom strategijom koja je zastarjela, a napravili smo i Industrijsku strategiju koja je nepovezana s Niskougljičnom strategijom i govori o nekim industrijama koje bi trebali razmišljati kako da ih zamijenimo, a ne rehabilitiramo. Sve je u koliziji i kako očekivati da politika koja iz toga proizlazi može biti suvisla i dobra?”, zapitao se. “Zaboravili smo da je energetika način kako olakšati bilo koju gospodarsku aktivnost. To nas uče na početku studija, ali se do kraja studija to nekako zaboravi. Treba reći bojimo li se 10.000 objekata koji proizvode energiju. Ako ne obmanjujemo javnost i zaista želimo regionalni razvoj i obnovljivce, onda HEP kao vlasništvo građana ove države treba raditi u interesu građana i pomoći manjim projektima”, poručio je Jerkić.

Krajem siječnja na konferenciji “Nova hrvatska energetska strategija” hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović navela je pet smjernica kakva bi energetska strategija trebala biti.

Prvo, hrvatska energetska politika morala bi dinamičnije i konzistentnije pratiti i primjenjivati zahtjeve europske energetske politike. “Hrvatskoj nedostaju ključni strateški dokumenti za razdoblje do 2050. godine“, kazala je predsjednica, napominjući da postojeći dokumenti nisu aktualni, ne sagledavaju razdoblje nakon 2020. i ne nude rješenja za aktualne, odnosno postojeće, a kamoli za predvidljive buduće probleme.

Drugo, strategija bi morala uvažiti promjene koje donosi velika tranzicija energetskog sektora od ugljičnog prema nisko-ugljičnom. Ti procesi duboko mijenjaju odnose u energetici, potiču tehnološki razvoj i industrijalizaciju. Dobro osmišljena i ambiciozna energetska politika prepoznat će ove promjene i iskoristiti ih za napredak i razvoj ne samo energetike nego i gospodarstva u cjelini, rekla je Grabar-Kitarović.

Kao treće je navela da ta strategija mora predvidjeti ključne energetske projekte u koje će se investirati, a njome se moraju dokinuti i lutanja u integraciji obnovljivih izvora energije, sustavno razmotriti njihova primjena u proizvodnji toplinske i rashladne energije te unijeti korjenite promjene u sektor biogoriva.

Četvrto, strategija bi, kako je kazala, morala prepoznati i važnost povezivanja hrvatskog plinskog sustava s istočnim susjedstvom, prema Srbiji i Bosni i Hercegovini te prema sjeveroistoku, odnosno Mađarskoj i Ukrajini. Za energetsku sigurnost Hrvatske i Srednje Europe, kako je navela, od posebnog je interesa izgradnja Jadransko-jonskog plinovoda i povezivanje s plinovodnim sustavom TAP.

Kao petu smjernicu navela je da bi strategija morala prepoznati kako nam članstvo u EU omogućava bolje iskorištenje geostrateškog položaja. U tom smislu važno je geostrateški položaj države staviti u funkciju kako vlastitog tako i energetskog razvoja EU, izjavila je te dodala da to od početka mandata zagovara kroz Inicijativu triju mora.

“Inicijativa triju mora, koju zastupam zajedno s predsjednikom Poljske Andrzejom Dudom, s jedne strane respektira činjenicu da je energetska infrastruktura u Europi uglavnom izgrađena u smjeru istok-zapad. No, s druge strane, Inicijativa upućuje na potrebu izgradnje i uvezivanje energetske infrastrukture u smjeru sjever-jug za koju se u cilju sigurnosti i diverzifikacije opskrbe energentima između ostalog zauzima i Višegradska skupina“, izjavila je predsjednica.