“Država i Katolička Crkva pravno su i funkcionalno odvojene. A povezane su kroz konkretne ljude – koji su postali građani, državljani Republike Hrvatske rođenjem, a članovi Katoličke Crkve krštenjem. I ti, konkretni ljudi, koji su profesori, liječnici, poljoprivrednici, studenti žive, rade i djeluju u svjetovnom društvu i kao vjernici. Oni u društvu koje je demokratsko ne smiju biti niti privilegirani zato što su vjernici, ali niti diskriminirani. Isto vrijedi za one koji nisu vjernici”, istaknula je dr. Željka Markić, predsjednica udruge U ime obitelji u razgovoru za tjednik Nacional povodom “fenomena sekularnog aktivizma u Hrvatskoj”, te subotnjih prosvjeda protiv “Vatikanskih ugovora”.
> (FOTO) U Zagrebu prosvjedovali protiv ‘Vatikanskih ugovora’ – i širili dezinformacije
Kako gledate na fenomen sekularnog aktivizma u Hrvatskoj, na ljude koji ulažu svoju energiju i vrijeme radi stvari koje bi – iz njihove perspektive – dovele do pozitivnih promjena u zajednici, odnosno i kako biste u odnosu na njih pozicionirali vlastito djelovanje?
Dr. Željka Markić: Aktivizam – djelovanje građana u društvu je samo po sebi pozitivno. Izvorište svakog istinskog aktivizma su uvjerenja, vrijednosti koja pretačemo u konkretno djelovanje koje onda ima za cilj ostvarivanje promjene na bolje – prema kriterijima onih koji djeluju..
U slobodnom, pluralnom društvu stajališta građana moraju imati isti pristup javnosti – bez obzira na to proizlaze li ona iz vjerskih ili ateističkih uvjerenja.
U Hrvatskoj je taj prostor slobode na žalost još uvijek jako sužen – kao da nismo prije više od 25 godina izašli iz totalitarnog, komunističkog režima u kojem je ateizam bio „službena religija“.
Tako će danas većina medija hvaliti, reklamirati i nekritički prenositi napade na vjernike ili Katoličku Crkvu, dok druge oblike aktivizma – koji nisu po volji aktualnoj vlasti ili svjetonazoru novinara i urednika – napadati, ismijavati, izlagati kampanjama blaćenja koje imaju za cilj ušutkivanje dijela građana koji iznose svoje vrijednosti i uvjerenja – i onda kad ona nisu povezana sa vjerom.
Tako su npr. gotovo svi mediji prošle godine za Božić prenijeli neistinite optužbe udruge Protagora o tome da je Katolička Crkva diskriminirala djecu u Đakovu, jer su, kako su prenosili mediji, samo ona djeca koja su išla na mise zornice u Došašću mogla besplatno ići na klizanje. Kad se pokazalo da je grad Đakovo ponudio svim sportskim klubovima, udrugama, vjerskim zajednicama koje imaju aktivnosti za djecu – mogućnost besplatnog klizanja kao nagradu za dječje aktivnosti – a župa o kojoj se radilo je to i iskoristila – onda su malobrojni mediji prenijeli da se radilo o neistini. A udruga Protagora nije se ispričala niti pojasnila svoju grešku. Takav aktivizam koji je povezan sa snažnom medijskom, gotovo propagandnom potporom, podrškom jedne ili više političkih stranaka – u stvari je u funkciji nametanja određene ideologije – a ne promoviranja vlastitih ideja, otvaranja javne rasprave i onda, sukladno demokratskim načelima odlučivanja – postizanja suglasja, konsenzusa u društvu.
Kako biste definirali/odvojili pozitivnu razinu odvojenosti crkve od države i sekularizam kao nešto što ponekad može biti ideologija (baš kao i ateizam)?
Dr. Željka Markić: Država i Crkva su odvojene u pravnom i funkcionalnom smislu. I tako treba biti. To odvajanje pravne nadležnosti je, povijesno gledano, zasluga Katoličke Crkve – koja nije niti željela da država nad njom ima ingerencije niti je željela sudjelovati u vođenju države.
Svi su totalitarni režimi – fašizam, nacizam i komunizam – željeli izravno ili neizravno dokinuti tu odvojenost. Ta ispravna, pravno-funkcionalna odvojenost je važna za slobodno djelovanje – i Crkve i države.
Sekularizam o kojem vi govorite ne treba brkati sa sekularnošću, odnosno sa svjetovnošću države. Sekularizam skupina koje spominjete je povezan s ateističkom ideologijom i u stvari je vrlo sličan religioznom fundamentalizmu. Sekularizam nastoji vjernicima, građanima čija uvjerenja proizlaze iz vjere, za razliku od građana čija uvjerenja proizlaze iz odsutnosti vjere – otežati i zabraniti sudjelovanje u javnom životu, kao da su uvjerenja i svjetonazor koji proistječu iz vjere manje vrijedni od onih koji proistječu iz odsustva vjere. To je potpuno pogrešno i suprotno demokraciji i pluralizmu.
Kako ocjenjujete trenutni stupanj odvojenosti crkve od države u Hrvatskoj (imajući u vidu da ateisti misle da je on nedostatan)?
Dr. Željka Markić: Država i Katolička Crkva pravno su i funkcionalno odvojene. A povezane su kroz konkretne ljude – koji su postali građani, državljani Republike Hrvatske rođenjem, a članovi Katoličke Crkve krštenjem.
I ti, konkretni ljudi, koji su profesori, liječnici, poljoprivrednici, studenti žive, rade i djeluju u svjetovnom društvu i kao vjernici. Oni u društvu koje je demokratsko ne smiju biti niti privilegirani zato što su vjernici, ali niti diskriminirani. Isto vrijedi za one koji nisu vjernici.
Ako osobna uvjerenja neke osobe proizlaze iz ateističkih pretpostavki nije prepreka da netko obavlja javnu dužnost, zašto bi uvjerenja koja proizlaze iz vjerskih nazora trebala biti prepreka. Ili, zašto će ovo prvo etiketirati kao klerikalizaciju, a ovo drugo neće kao ateizaciju društva?
Upravo su građanske inicijative koje je pokrenula ili u kojima sudjeluje U ime obitelji – ustavna zaštita braka i obitelji, promjena izbornog sustava, zaustavljanje prodaje hrvatskih auto-cesta ili neradna nedjelja – uspostavile suradnju među ljudima bez obzira na to kojoj vjeri pripadaju i jesu li uopće vjernici.
Ljudi su se ujedinili oko onoga što im je zajedničko – briga za djecu i obitelj, za demokratizaciju Hrvatske, za odgovorno upravljanje našom zajedničkom imovinom ili zaštite prava žena koje naporno rade cijeli tjedan da nedjeljom budu sa svojom obitelji.
Tako funkcionira svjetovno društvo. Na međusobnom uvažavanju, poštivanju te načelu da većina odlučuje. Ono je potpuno suprotno agresivnoj sekularizaciji koja u onima koji drugačije misle vidi neprijatelje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
