Povodom godine dana od održanog referenduma o ustavnoj definiciji braka razgovarali smo s prof. dr. sc. Dubravkom Hrabar, predstojnicom Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu koja je istaknula kako je referendum pokazao da da je moguće pokrenuti hrvatsko društvo iz ništavila, depresije, bezizglednosti, da je moguće da se mnoštvo ljudi, stotine tisuća njih okupi oko iste ideje koja nikoga ne stigmatizira, već promiče brak i time obitelj kao društveno najpoželjnije oblike ljudskih zajednica.
Koji je značaj referenduma za društvo?
Ponajprije, ovaj je referendum, kao prvi narodni referendum pokazao da narod razmišlja. Pokazao je i da hrvatsko društvo njeguje tradicionalne vrijednosti, da mu je stalo do trajnih vrijednosti i da brak zbog njegove biološke komponente smatra temeljem obitelji. Osim toga, referendum kao posljedica inicijative jedne udruge građana – inicijative U ime obitelji, pokazao je da je moguće pokrenuti hrvatsko društvo iz ništavila, depresije, bezizglednosti, da je moguće da se mnoštvo ljudi, stotine tisuća njih okupi oko iste ideje koja nikoga ne stigmatizira, već promiče brak i time obitelj kao društveno najpoželjnije oblike ljudskih zajednica. Brak treba i dalje osnaživati, promicati njegove pozitivne strane, i štititi ga, jednako kao i obitelj – bez zadrške.
Što se promijenilo od tad?
Na razini zakonodavstva mnogo štošta se promijenilo. Definicija braka kao životne zajednice žene i muškarca ušla je u Ustav i postala obvezujuća za zakonodavca. Međutim, volja naroda izražena u referendumu zaobiđena je na neprimjeren način donošenjem Zakona o životnom partnerstvu koji se “narugao” braku, davši ista prava partnerima, iako ne nazivajući tu zajednicu brakom. Zakonodavac je krenuo mimo Ustavom zajamčene definicije, jer se ustavna definicija braka ne može promatrati samo kao puka forma, već je itekako bitan i njezin sadržaj.
Ako je narod na referendumu rekao da je brak životna zajednica žene i muškarca, onda sve atribute braka uz puko prepisivanje obiteljskopravnih odredaba o braku (njegovom sklapanju, prestanku, učincima i svemu ostalome) zakonodavac ne može i ne smije pripisati i nekoj drugoj zajednici. Ta, referendumsko pitanje nije glasilo otprilike “jeste li za to da životna zajednica žene i muškarca i životna zajednica partnera budu izjednačene”! Da je odgovor na to pitanje bio većinski afirmativan, zakonodavac bi bio imao pravo učiniti ono što je učinio sa Zakonom o životnom partnerstvu. Ovako, izigrao je volju najmanje 700 000 hrvatskih građana.
Usprkos tomu, dojam je da je iz sramežljive i uplašene većine ljudi nestao strah da progovore onako kako misle, da tmina koja nas je natkrilila nestaje.
Što je društvo dobilo definicijom braka kao zajednice muškarca i žene u Ustavu?
Pravni je sustav dobio čvrstu, jasnu, nedvosmislenu definiciju braka koju se zakonom ne može mijenjati. Osim toga, hrvatski se ustavotvorac, zahvaljujući referendumu svrstao uz sve veći broj zemalja koje iz različitih razloga imaju potrebu osnažiti brak i u ustavu kao temeljnom propisu svake zemlje. Očito je da narodi i države shvaćaju da su temeljna prava ugrožena, da brak nije preživjela institucija, da ga treba zaštititi na najvišoj pravnoj razini. Time se odašilje poruka o sustavu vrijednosti, u kojem je brak doista pri samom vrhu životnih vrijednosti za koje hrvatski građani misle da ima smisla živjeti. Ustavna definicija braka znači da nam je do braka stalo, da žena i muškarac imajući djecu stvaraju obitelj i da mračne priče o braku kao stvari prošlosti ne stoje. Brak treba i dalje osnaživati, promicati njegove pozitivne strane, i štititi ga, jednako kao i obitelj – bez zadrške.
Treći referendum u samostalnoj Hrvatskoj
Referendum o ustavnoj definiciji braka održan je u Hrvatskoj 1. prosinca 2013., a na njemu su se državljani RH izjasnili žele li da se u Ustav Republike Hrvatske prenese definicija iz postojećeg Obiteljskog zakona, kako je brak zajednica žene i muškarca.
Gotovo dvotrećinska većina izašlih birača podržala je referendumsko pitanje, te time unijela u Hrvatski Ustav definiciju “Brak je životna zajednica žene i muškarca”. Izlaznost je bila 37,90%.
To je treći referendum u samostalnoj Hrvatskoj, nakon referenduma o hrvatskoj samostalnosti 1991. i referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, a prvi koji se raspisuje na temelju prikupljenih potpisa državljana.
Do referenduma je došlo jer je građanska inicijativa, U ime obitelji, dana 14. lipnja 2013. predala Hrvatskom saboru 749.316 potpisa građana. Hrvatski sabor je izglasao raspisivanje referenduma o definiciji braka 8. studenoga 2013.
Referendumsko pitanje je glasilo:
Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?
Prema službenim rezultatima Državnog izbornog povjerenstva državljani Republike Hrvatske glasovali su sa 65,87 % za i 33,51 % protiv.
