Drago Prgomet – propuštena prilika HDZ-a

Ono o čemu se mjesecima u HDZ-u šuškalo, u petak je dobilo svoj epilog. Zamjenik predsjednika, odnosno drugi čovjek stranke, Drago Prgomet, vratio je člansku iskaznicu i uz kratko priopćenje odrekao se funkcije u stranci i samog članstva. Vijest koju su lijevi mediji dočekali raširenih ruku uglavnom je prolazila kroz “analitičko sito” onih koji kažu kako je glavni razlog neslaganja Prgometov stav spram braniteljskog prosvjeda. No ako se vratimo malo u prošlost, sjetit ćemo se kako je Prgomet ustvari od početka Karamarkovog vodstva HDZ-a “neželjeno dijete” izbornog sabora jer je izabran za zamjenika s preko 700 glasova, ali kao Kujundžićev zamjenik.

Stvari, kažu upućeni, od početka nisu štimale jer je Prgomet inzistirao na provođenju Karamarkovog obećanja “jedan čovjek – jedan glas”, a za neke sastanke stranačkih tijela često je saznavao u posljednji čas, i to ne uvijek službenim kanalima.

Kako je sam rekao, na sjednicama predsjedništva stranke prestao se pojavljivati onoga trenutka kad mu nije bilo dopušteno obrazložiti neke stavove koji su se, navodno, konfrontirali sa stavovima stranke. Višegodišnje neslaganje kulminiralo je izlaskom iz stranke.

Branitelji nisu bili prvo Prgometovo konfrontiranje sa službenim stavom HDZ-a

Ako prolistate njegov Facebook profil prije ovih zadnjih događanja, možete vidjeti reakcije na političku situaciju kakve daje (oporbeni) političar, a koje su sasvim u skladu s programom njegove stranke: od poziva na ostavku premijera, preko podrške Kolindi Grabar Kitarović i rasprave o položaju Hrvata u BiH, do ideje o polovnim udžbenicima. No kako je prosječan čitatelj svakog dana bombardiran informacijama i novim istinama, a prosječan hrvatski birač ne pamti dulje od dva mjeseca, ovdje ukazujemo na nešto što se sasvim zaboravilo ovih dana. Ističe se, naime, kako je Prgomet stao na žulj stranačkom vodstvu zbog svojih napisa i istupa o braniteljskom prosvjedu. Međutim, to jednostavno nije točno. Prvi tekst kojim se “suprotstavio” službenom stranačkom stavu objavljen je 21. kolovoza 2014., kada je javno podržao udrugu ‘U ime obitelji’ u njezinoj referendumskoj inicijativi ‘Birajmo zastupnike imenom i prezimenom i naveo kako je vrijeme za promjenu izbornog sustava.

Ono što se tada dogodilo vrijedi zapisati u udžbenike iz teorije demokracije. HDZ je valjda jedina oporbena stranka koja nije podržala referendumsku inicijativu koja bi poboljšala demokratski ustroj jedne zemlje, a kao kolateralni učinak imala svrgavanje s vlasti trenutne vrlo neuspješne vladajuće garniture. Dapače, aktivno su sabotirali referendumsku inicijativu,  i tako pokazali kako im je draže očuvanje starih struktura obrazaca vlasti, negoli demokratski iskorak za boljitak čitavog društva. Njihovo protestno napuštanje sabornice prije nekoliko tjedana kad je SDP dobio promjene izbornog zakona bilo je toliko neuvjerljivo da ga ne vrijedi ni spominjati. Prijašnje najave kako će HDZ postati moderna konzervativna demokršćanska stranka tih su dana definitivno pale u vodu. Osim ako pod demokršćanstvom podrazumijevate pozdravljanje s “Hvaljen Isus i Marija” na stranačkim skupovima. Postalo je jasno da je svim velikim strankama, pa i HDZ-u govor o demokratizaciji i reformama samo štanga oko koje plešu ne bi li zadivili birače.

Prgomet je skočio, ali nije sigurno je li ponio padobran

No protivno bombastičnim naslovima lijevih medija, ovaj Prgometov čin ipak neće izazvati nikakve potrese u HDZ-u, i to iz nekoliko razloga. Prvi je razlog što javnost ima dojam kako je Prgomet solo igrač, iako to i nije najvažnije. Puno je važnije to što je HDZ prilično kompaktna stranka s vrlo discipliniranim članstvom, u velikom dijelu Lijepe naše. Kad se tome doda operativni talent Milijana Brkića, koji je u vrlo kratkom roku uveo rad u stranku, mogućnost osipanja članstva čini se još manje vjerojatna. No treći i najvažniji razlog, koji je dobar za HDZ, ali ne mora biti i za Hrvatsku je činjenica da je Prgomet brod napustio kad je on na ulazu u luku koja predstavlja vlast. Da će netko napuštati stranku kojoj će vlast pasti u ruke zbog nesposobnosti i ideološke bezličnosti Kukuriku koalicije, malo je vjerojatno. Članovi svih značajnijih hrvatskih političkih stranaka, od Prevlake do Dunava, od Bočkinaca do Lukovog Šugarja, pokazali su se više kao vlastoljubi, nego kao domoljubi, barem u onom smislu u kojem je domoljublje opisala nova predsjednica u svom inauguralnom govoru.

Tako je i s HDZ-om. Često se govori kako nije Hrvatska jaka koliko je jak Zagreb, nego koliko je jaka najsiromašnija regija. Ako tu analogiju primijenimo na stranku, onda možemo reći kako nije stranka poštena koliko je pošten vrh, nego koliko je pošten načelnik u nekoj maloj općini ili gradiću. A gola je činjenica kako i SDP i HDZ imaju još uvijek određeni broj lokalnih šerifa koji prije sjednice općinskog vijeća znaju vijećnike provozati u gepeku. Nisu baš omiljeni, ali donose glasove. Dok se HDZ ne opredijeli za politiku “čistih ruku”, teško će se moći govoriti o reformama. Jer zašto bismo nešto reformirali ako nam je dobro!?

U višemjesečnim raspravama o tome jesu li u pravu Brkić i Karamarko, ili Prgomet, o njihovim vizijama državnosti, politike, odnosa prema domovini, domoljublju, ideologiji i sličnim stvarima oko kojih su se razišli, možda se može raspravljati. U konačnici, to je sasvim legitimno jer različiti ljudi u različitim političkim opcijama nude građanima da sami izaberu. Prgomet je izišao i nije rekao kome i kako će se prikloniti. Mnogi smatraju kako će se utopiti u ništavilu onih bivših, što i ne mora biti – politika je umjetnost mogućega. Iako je takav način dijaloga nešto što se podrazumijeva, činjenica je da mi nismo još uvijek zemlja duge demokracije. Jesu li njegovi istupi bili dobri za demokraciju? Jesu. Je li odabrao dobar tajming? Izgleda da nije. Drugim riječima, Prgomet je skočio iz zrakoplova, ali nije sigurno je li uopće ponio padobran. Kako bilo, birači će izabrati. Ali da je konformist, nije. I ono što je otežavalo njegovo discipliniranje – nije o politici ovisan.

Najveći problem HDZ-a – neprestano bavljenje samima sobom

No ono što zabrinjava, i to vrlo ozbiljno, jest lakoća kojom se stranački lideri lišavaju svih koji se usude javno iznijeti drugačiji stav od šefa stranke. Mišljenje vladajućeg ne mora biti isto što i vladajuće mišljenje, a javna rasprava o tome sasvim je normalna u demokratskom okruženju. Usporedbe s nogometnim klubovima ili nekim poduzećima jednostavno ne drže vodu jer stranke nisu ovdje radi same sebe, nego radi građana koji će ih birati na izborima. A to je veliki problem HDZ-a. Ta stranka se bavi cijelo vrijeme sama sobom. Jer nije pitanje zašto je Prgomet izišao i hoće li se ikome prikloniti. Pitanje je zašto se HDZ uporno bavi samima sobom? Nije moguće da su im uvijek krive kojekakve krtice.

Kad HDZ osjeti bilo kakvu prijetnju, on ju u javnosti uvijek detektira kao SDP-ovo podmetanje, povratak na jugoslavenstvo ili kao prijetnju Udbe. Slično je i s Dragom Prgometom. Kad je osudio plagiranje Brkićevog rada, nazvan je od strane, gle čuda, Dubravke Šuice, da je ‘zec iz SDP-ovog šešira’. Prošlih dana bio je udbaš i Josipovićev čovjek ubačen u HDZ, a već jutros stranački poletarci pišu kako je Prgomet zet partizanskog oficira kojem duguje streloviti uzlet u političkoj karijeri. Valjda 1948. godine, u nekakvom pra-HDZ-u. Možda ga sutra kao dragovoljca Domovinskog rata neki “visoki izvor” prokaže kao suradnika okupatora u vrijeme rata.

Etiketiranje i difamacija ovakve vrste i inače je prisutno u hrvatskom političkom govoru. Ako želite zaustaviti neku reformu, poput reforme lokalne samouprave za kojom Hrvatska vapi, redovito ćete naići na spinove kako je to povratak na jugoslavenstvo koje je destruiralo hrvatski identitet ukidajući joj županije. Valjda i općine u kojima danas ne možete izvaditi nijedan dokument, ali im uredno plaćate prirez i porez. Svaka građanska ili politička inicijativa koja bi mogla uzeti desni dio biračkog tijela ili centar, odmah bude prokazana kao skriveni adut suprotnog tabora.

HDZ propustio SDP-u očitati lekciju iz demokracije

HDZ je gotovo siguran pobjednik sljedećih parlamentarnih izbora. A to će biti najviše zahvaljujući elementarnoj nesposobnosti i ideološkoj ostrašćenosti ove Vlade, ali i tromosti hrvatskog biračkog tijela koje je naviklo na bipolarnu političku scenu i metanaraciju o državotvornoj stranci koja se bori protiv „crvene peronospore“. Gospodarski program i plan reformi tek očekujemo, i to s velikom nadom. Velika je šteta što se HDZ najviše bavi samim sobom, neprestanim ‘operativnim djelovanjem na terenu’ (što god im to značilo) i upornim zanemarivanjem kvalitetnog kadra kojeg nesumnjivo ima. Uz marginaliziranog Stiera, gotovo zaboravljenog Božinovića i mnoge druge, Prgometov izlazak je odnos onog stava koji je u toj stranci prisutan već duže vrijeme: čekanje da vlast padne u ruke, a reforme ako baš moramo. Ili ako Europa inzistira. I ne obazirati se previše ne one koji upućuju kritiku takvom stavu.

Prgomet je izazvao sasvim legitiman demokratski put, a HDZ je za javnost  čitav proces odradio vrlo korektno. Međutim, šteta je zbog dvije stvari: prvo, Prgometa se s malo mudrosti moglo zadržati u stranci, a drugo, kroz odnos s njim svojim protivnicima HDZ je propustio očitati lekciju iz demokracije i političkog pluralizma unutar jedne stranke. A da biste očitali nekome lekciju, morate za to i sami imati petlje.