Grb i zastava predstavljaju najprepoznatljivije simbole pojedine države. Često su prvi kontakt pojedinca sa simbolima drugog naroda. Hrvatski grb i zastava na neki način sažimlju hrvatsku povijest u svojoj simbolici, ali i u vlastitoj povijesti nastanka i razvitka.
Današnji se hrvatski grb sastoji od štita koji je okomitim i vodoravnim rezovima podijeljen na dvadeset i pet kvadratnih polja koji su naizmjenice srebreni i crveni, te krune na kojoj se nalaze hrvatski povijesni grbovi. Dvadeset i pet kvadratnih polja nisu bili standard kroz čitavu povijest, broj je polja često varirao. Kada je zabilježen prvi puta kao grb Kraljevine, na Cetingradskoj povelji iz 1527. Na pečatu Hrvatske, on se sastojao od šezdeset i četiri kvadrata.
Tom poveljom i tim pečatom započinje povijest današnjeg hrvatskog grba. Bit će tijesno vezan s hrvatskim identitetom u svim državnim tvorevinama u kojima se Hrvatska nalazila od tada: Habsburška Monarhija, Austro-Ugarska, Država Slovenaca, Hrvata i Srba, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (1928. Preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju), Banovina Hrvatska, NDH, komunistička Jugoslavija i naposljetku samostalna Republika Hrvatska. U svakoj od tih državnih tvorevina na osnovnu šahovnicu su dodavana obilježja države unutar koje se nalazila Hrvatska, a u jednom razdoblju je ta šahovnica zajedno s grbom Dalmacije i Slavonije tvorila grb Trojedine Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (tijekom XIX. Stoljeća).
Na kruni grba nalazi se pet povijesnih hrvatskih grbova: najstariji hrvatski poznati grb, dubrovački, dalmatinski, istarski i slavonski. Svaki od njih ima svoju povijest i simboliku. Na prvome od njih na plavoj pozadini nalaze se šestokraka zvijezda,simbol boga Marsa, i mladi mjesec. Ovi simboli nalazili su se na novcu bana Andrije (1196-1204.). Moguće je da simboliziraju praslavensku božicu Ledu i boga Lelja.
Nakon njega slijedi grb Dubrovnika koji se prvi put pojavljuje u drugoj polovici XIV. stoljeća. Tada je na crvenome imao četiri srebrene grede, dok je na kruni današnjeg grba prikazan u obliku dviju crvenih greda na plavome. Tri leopardove glave u plavom štitu grb je Dalmacije, a prvi je put prikazan u belgijskom grboslovu Gerle u drugoj polovici XIV. stoljeća. Desno od njega grb je Istre s prepoznatljivom kozom na plavoj pozadini, a posljednji u nizu je grb Slavonije. On se sastoji od dvije srebrene grede, koje simboliziraju rijeke Dravu i Savu, između kojih se nalazi kuna, a iznad greda smjestila se šesterokraka zvijezda. Ova kruna predstavlja razjedinjenost hrvatskog područja kroz povijest, a svojim uklapanjem u današnji grb simbolizira konačno jedinstvo u sastavu RH.
Povijest zastave je kraća. Hrvatska zastava, kao i one većine zemalja, pojavljuje se u XIX. Stoljeću u vrijeme nacionalnih preporoda. Do tada nisu postojale nacionalne zastave, pa tako ni u sklopu Habsburške monarhije. Ipak unutar te državne tvorevine postojale su zemaljske boje koje su se izvodile iz zemaljskog grba. Tako su za Hrvatsku to bile crvena i bijela (prema šahovnici) i plava koja se nalazila unutar dalmatinskog i slavonskog.
Prvi put je službeno hrvatska trobojnica bila upotrebljena pri instalaciji bana Jelačića 1848. Tada je na trobojnici bio grb Trojedine kraljevine (hrvatski, dalmatinski i slavonski). Od tada pa do danas hrvatska trobojnica je bila još jedan simbol neodvojiv od nacionalnog identiteta. Upotrebljavale su je političke stranke (primjerice HSS) i bila je simbol Hrvatske unutar država kojima je pripadala. Tako je za vrijeme SFRJ trobojnica u sredini imala crvenu petokraku.
Osamostaljenjem Republike Hrvatske na trobojnicu dolazi današnji hrvatski grb. Time je završio dug povijesni put hrvatskih simbola koji je paralelan s putem prema samostalnosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
