Hrvati u Srbiji – kakva su im prava i koliko se primjenjuju?

Budući da se u posljednje vrijeme, zahvaljujući pregovorima Srbije za pridruženjem Europskoj uniji, intenziviraju pitanja pravno-političkog statusa hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, donosimo kratak pregled povijesne brojnosti Hrvata u Srbiji te njihovih manjinskih prava kako ih navodi Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Pet činjenica o Hrvatima u Srbiji

Hrvati u Srbiji su tek od 2005. priznati kao nacionalna manjina. Prema popisu iz 2011. ukupan broj Hrvata je iznosio 57.900 i čine 0,81% stanovništva Srbije. Najviše ih je u Vojvodini gdje je 47.033 izjašnjenih Hrvata i gdje su četvrta po brojnosti zajednica. Druga regija gdje su Hrvati brojniji je beogradska regija gdje je bilo 7.752 izjašnjena Hrvata po čemu su bili peta zajednica po veličini, dok je još i velik broj Hrvata izjašnjenih pod nenacionalnom opcijom “Jugoslavena”.

Premda imaju nekoliko regionalnih i subetničkih imena (npr. Bunjevci i Šokci), Hrvati u Vojvodini su integralni dio hrvatskog naroda, koji kao autohton narod živi u vojvođanskim dijelovima Srijema, Bačke i Banata, a u značajnom broju žive još i u Beogradu. Povijesno promatrano, ovo je stanovništvo u većini drugostoljetno domicilno. Bunjevački Hrvati, najvećim dijelom su podrijetlom iz zapadne Hercegovine, ovaj prostor naseljavaju koncem XII. stoljeća. Početkom XIII. stoljeća, zbog teških uvjeta života u Bosni i pojačane islamizacije kršćana, šokački Hrvati, doseljavaju u srednji dio ugarskog Podunavlja (jugozapadna Bačka i Baranja) te zapadni dio Srijema. Hrvati u Srijemu, prisutni su još od dolazaka Južnih Slavena na ove prostore, a sve do 1945. godine živjeli su stalno u okviru Hrvatske.

Prava Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji – govori li Pupovac istinu?

U usporedbi s prethodnim popisima stanovništva u Vojvodini je po popisu iz 1971. godine bilo 120.303 Hrvata, 1991. godine 74.808. Pretpostavlja se da je u migracijama početkom devedesetih izbjeglo između 30 i 40 tisuća Hrvata, a najviše ih je po procjenama otišlo iz Srijema.

Status

Politički i pravni položaj nacionalnih manjina u Srbiji reguliran je Ustavnom poveljom Srbije i Crne Gore, Poveljom o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama te Zakonom o pravima i slobodama nacionalnih manjina. Ljudska i manjinska prava regulirana su Poveljom o ljudskim i manjinskim pravima koja imaju snagu ustavnog zakona. Zakonom o pravima i slobodama nacionalnih manjina (donesen u Skupštini SRJ 26. veljače 2002. godine) hrvatskoj nacionalnoj zajednici je po prvi put priznat status manjine.

Pravo Hrvata na nacionalnu pripadnost i manjinski statut u niz slučajeva doživljava suprotnost u odnosu na proklamirana zakonska i politička rješenja.

Nakon nekoliko godina pregovaranja, u Beogradu je 15. studenog 2004. godine potpisan Sporazum o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj, koji je 2005. godine i ratificiran u objema državama. Navedeni Sporazum uvelike je olakšao formalno-pravni položaj hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori.

Temeljem navedenog Sporazuma do sada je održano pet zasjedanja međuvladina Mješovita odbora čija je zadaća pratiti provedbu Sporazuma i predlaganja mjera na poboljšanju statusa nacionalnih manjina u jednoj i drugoj državi.

Na izborima održanim u Republici Srbiji 2012. godine Demokratski savez Hrvata u Vojvodini išao je u koaliciju s Demokratskom strankom te su tim činom ponovno osigurali jedno zastupničko mjesto u Narodnoj skupštini Srbije. Tako su Hrvati nakon 1990. godine treći puta dobili svog zastupnika u Narodnoj skupštini.

Za sada je hrvatski jezik u službenoj upotrebi u Skupštini Autonomne pokrajine Vojvodine, u službenoj upotrebi je i u općini Subotica.

Većina Hrvata ne govori hrvatskim jezikom, a jedino se u ruralnim sredinama (salašima) govori dijalekt hrvatskog jezika, bunjevačka i šokačka ikavica. Hrvatski jezik govore uglavnom svećenici, koji su većinom školovani u Hrvatskoj i koji su u najtežim vremenima odigrali ključnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta.

Natpisi i kada jesu trojezični (ili višejezični), uglavnom to biva na srpskom jeziku na ćirilici, na srpskom na latinici te na mađarskom ili ostalim jezicima.

Evidentna je opstrukcija lokalnih vlasti o neprovođenju pokrajinske skupštinske odluke o uvođenju hrvatskog jezika u pojedina naselja i to u mjestu Sot (40% hrvatskog stanovništva), u općini Šid.

U Republici Srbiji nastava na hrvatskog jezika izvodi se od 2002./2003. godine, a nastava u srednjim školama izvodi se od 2006./2007. godine. Trenutačno se nastava izvodi u pet osnovnih škola u Subotici, Đurđinu, Maloj Bosni i Tavankutu i tri srednje škole na području Grada Subotice, koju nastavu pohađa ukupno 412 učenika.

Nastava u kojoj se sluša predmet „Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture“ izvodi se na području Grada Sombora u jednoj OŠ, u općini Apatin u jednoj OŠ, u općini Bač u dvije OŠ i u Gradu Srijemskoj Mitrovici u jedanaest OŠ i SŠ, a ovaj vid nastave pohađa 786 učenika.

Hrvatski jezik također je zastupljen u dvojezičnoj, mađarsko-hrvatskoj Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji i sjemeništu „Paulinum“ u Subotici. Od visokoškolskih ustanova jedino Teološko-katehetski institut, kao viša školska ustanova Subotičke biskupije u Subotici izvodi nastavu i na hrvatskom jeziku. Predškolsko obrazovanje na hrvatskom jeziku izvodi se u okviru vrtićkih odjela: u Subotici (vrtić „Marija Petković“), u Tavankutu (vrtić „Donji Tavankut“), u Maloj Bosni (vrtić „Bambi“), te u predškolskoj ustanovi „Naša radost“ u Subotici gdje se nastava izvodi po Montessori programu, a pohađa je ukupno 61 dijete.

Nastavu na hrvatskom jeziku u školama u Vojvodini izvodi i četiri nastavnika iz Republike Hrvatske, upućenih od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te postojeći nastavnici u redovitim školama (bez obzira na predmet koji predaju), koji svoju satnicu nadopunjavaju predajući hrvatski jezik i kulturu.

Posebno se razmatra mogućnost osnivanja Katedre za hrvatski jezik pri Filozofskom fakultetu u Novom Sadu koja bi osposobljavala profesore za rad u nastavi hrvatskog jezika, posebice u srednjim školama. Ova bi Katedra imala daleko veće značenje od samog čina obrazovanja profesora. Ona bi značajno pridonijela sustavnom radu na očuvanju i drugih značajki identiteta Hrvata u Vojvodini i Srbiji.