Foto: UNIZG

Hrvatska javnost već je nekoliko tjedana zabavljena situacijom na Hrvatskim studijima. Razlog za to su proturječne i uznemirujuće informacije plasirane od strane inicijative nazvane “Studenti govore”. Nositelji te inicijative, koji sa stvarnim studentskim potrebama nemaju nikakve veze, u medije su planski puštali čitav niz pretpostavki koje su trebale stvoriti dojam da je stanje na Hrvatskim studijima nestabilno. Tako su se u javnost plasirale teorije ili bolje rečeno glasine da će se Hrvatski studiji ukinuti, a zatim (u reduciranoj verziji) da će se ukinuti pojedini smjerovi na Hrvatskim studijima. Nakon odustajanja od prve dvije teorije, plasirana je treća. Ona je glasila “Umrla je kvaliteta”.

Kad su se prve dvije teorije pokazale činjenično posve neutemeljenima, te su kao takve postale kontraproduktivne, pa i opasne za one koji su ih plasirali, smišljena je treća. Ona je bila najefikasnija, jer je bila lako pamtljiva i širokom krugu ljudi percepcijski prihvatljiva a nije počivala ni na kakvim činjenicama. Pitanje koja je to “kvaliteta umrla”, odnosno što ta parola uopće znači, nije se postavljalo, budući da je mogla obuhvatiti bilo koju pojavu.

Međutim, ova parola imala je dvije temeljne mane. Prva je bila logička a druga činjenična.

Na logičkoj razini, krajnje je sporno na koji način studenti mogu ocjenjivati profesore i općenito nadređene im institucije? Zato su organizatori i plasirali ovu parolu, nadajući se da će ona zbog svoje prihvatljivosti dodatno zaoštriti stanje.

Druga mana ove parole bila je ključne, odnosno činjenične naravi. Tvrdnja da se kvaliteta Hrvatskih studija smanjuje (a pogotovo da “umire”) spektakularno je opovrgnuta jer su Hrvatski studiji vrlo brzo dobili 22 nova radna mjesta, upravo u svrhu osnaživanja kvalitete izadovoljavanja reakreditacijskih preporuka koje su navedene u pismu očekivanja ministra Mornara. Ovom odlukom Sveučilište je dokazalo pozitivan odnos prema Hrvatskim studijima i dalo snažan poticaj njihovu daljnjem razvoju i usavršavanju. Uz to, Senat je imenovao privremeno Znanstveno-nastavno vijeće Hrvatskih studija, koje je na svojoj prvoj sjednici formiralo odbore koji će raditi na izradi programa koji će biti usklađeni s reakreditacijskim preporukama o izgradnji identiteta, znanstvenog profila i koherentne povezanosti Hrvatskih studija. Imenovani su i odbori koji će raditi na izradi općih pravnih akata potrebnih za stjecanje pravne osobnosti Hrvatskih studija.

Dakle, navedene ključne odluke posve negiraju teoriju o “smrti kvalitete”, jer doprinose rastu kvalitete i razvojnih potencijala Hrvatskih studija. U tim uvjetima, teorija o “smrti kvalitete”, osim što je činjenično netočna, jest i logički dvojbena jer implicira da su protivnici “kvalitete” tijela koja postupaju u skladu s navedenim obvezujućim dokumentima, Ministarstvo, Senat i uprava Hrvatskih studija. Prema tome, što bi značila “kvaliteta”? Ignoriranje svih prethodno donesenih dokumenata i odluka i njihovo konkretno nijekanje? Drugog logičnog odgovora nema.

Kako ne bi bilo nikakve nedoumice, odnosno kako se ne bi pojavila nova teorija (u ukupnom slijedu četvrta po redu), nužno je naglasiti da dobivanje 22 nova radna mjesta ne dovodi u pitanje položaj postojećih zaposlenika. Preciznije rečeno, razvojna radna mjesta znanstvenih novaka i profesora koji trebaju napredovati u viša zvanja bit će realizirana redoslijedom kojim budu pristizali s obzirom na njihove postojeće ugovore.

Odluku Znanstveno-nastavnog vijeća o položaju studija filozofije ne treba shvaćati dramatično. Okolnost što će im se za sada smanjiti upisne kvote za preddiplomski studij filozofije treba tražiti u čitavom nizu razloga. Prvi među njima je tripliciranje studija filozofije, odnosno činjenica da bi se filozofija, nakon uključivanja Fakulteta filozofije i religijskih znanosti (bivši FFDI) u Sveučilište, predavala na tri samostalne sastavnice unutar zagrebačkog Sveučilišta. Drugi razlog se odnosi na kvote koje su bile nerazmjerno visoke u odnosu na druge odsjeke na Hrvatskim studijima. Treći razlog jest posebno indikativan u kontekstu medijske eksponiranosti profesora filozofije u studentskim prosvjedima, a tiče se toga što su studenti filozofije na Hrvatskim studijima nakon završenog preddiplomskog studija odlazili na druge diplomske studije, odnosno nisu ostajali studirati na Hrvatskim studijima na diplomskoj razini. Razlog bi mogao biti nezadovoljstvo kvalitetom profesora i studija. Jasan primjer za to je činjenica što je trenutno na diplomskom studiju filozofije u dvije studijske godine upisano tek 12 studenata, što je zanemariv broj u odnosu na studente upisane na diplomskoj razini na ostalim smjerovima na Hrvatskim studijima. S tim u vezi, važno je naglasiti da ovaj broj nije karakterističan samo za ovu godinu, nego se kreće kroz nekoliko posljednjih godina u tom približnom omjeru. Dakle, treći razlog se može sažeti pod zaključak da, suprotno pogrešnom dojmu koji se mogao dobiti iz medija na temelju povezanosti profesora filozofije kao predvodnika studentske pobune i glasne grupe studenata, već godinama ne postoji zainteresiranost studenata za upis na diplomski studij filozofije.

S obzirom na tu činjenicu, koja se u medijima sustavno zanemarivala, došlo je do paradoksalne situacije: kao subjekti studentskog nezadovoljstva profilirali su se profesori koji su imali manjak obveza. Umjesto da se zamisle nad svojom pozicijom, odnosno nad tim što na njihovom smjeru postoji nerazmjer odnosa broja nastavnika i broja upisanih studenata, odnosno daleko više nastavnika nego što je potreba, oni su počeli s huškanjem studenata i stvaranjem izvanrednih uvjeta, tvrde izvori s Hrvatskih studija. Uzrok tome je bio njihov “vlastiti položaj” koji se može sažeti na sljedeće: bili su veliki trošak za Hrvatske studije, odnosno Sveučilište u Zagrebu, odnosno ministarstvo, tj. porezne obveznike, budući da ih je više nego njihovih studenata. Kako bi to prikrili, izmislili su logikom tipične teorije zavjere priču prema kojoj su se protiv Hrvatskih studija urotili ministar, rektor, prorektor i Uprava Hrvatskih studija. Svako dovođenje u pitanje vlastitih privilegija interpretirali su kao napad na studente, kako bi dobili njihovu podršku u stvaranju izvanrednog stanja, kaže izvor s Hrvatskih studija.

Uz to, vlastitu nesposobnost ili manjak želje za ostvarivanje predviđenog plana i programa Hrvatskih studija o kroatološkoj komponenti njihovog programa medijskom manipulacijom prikazivali su kao “kroatiziranje filozofije”, što je za njih “povratak na prevaziđeno stanje prošlosti”, tvrdi izvor. Time su došli u sukob ne samo s upravom Hrvatskih studija i vodstvom Sveučilišta, nego i s vlastitim studentima koji su protiv njih slikovito rečeno “protestirali nogama”, jer su na diplomskoj razini napustili Hrvatske studije i otišli na druge fakultete. Izlaz iz ove slijepe ulice u koju su se sami doveli pokušali su naći u stvaranju izvanrednog stanja, ali su u tome onemogućeni odlukom za to predviđenih tijela koja postupaju u skladu sa zakonima.

Smanjenje upisnih kvota za preddiplomski studij filozofije doneseno je kao jedino moguće rješenje, odnosno kao pokušaj saniranja krajnje ozbiljne situacije na Odsjeku za filozofiju na Hrvatskim studijima. Ovom odlukom Hrvatski studiji pokazali su da se znaju prilagoditi tržištu, odnosno da u uvjetima teške ekonomske i socijalne krize koja potresa Hrvatsku znaju donijeti pravu odluku u pravo vrijeme. Pri tome je cilj bio jasan: povećavanje kvalitete u vidu jačanja onih smjerova za kojim postoji najveći interes među studentima.

Početkom siječnja ove godine i HZZ je na temelju stručnih analiza preporučio smanjivanje upisa na studije filozofije, o čemu je Jutarnji list izvijestio pod indikativnima naslovom “Treba nam manje filozofa i politologa” (Jutarnji list od 2. siječnja 2017., str. 7).

Ove dvije komponente, studenti i kvaliteta, toliko često prisutne u medijima, bile su i ostale uvijek u vidu onih koji su razmišljali o Hrvatskim studijima i njihovom boljitku. Tako je i sada. Sve odluke su donesene sukladno želji za ostvarenjem reakreditacijskih preporuka a znače jačanje kvalitete i poboljšavanje položaja samih studenata.

Studentski se život sastoji od učenja, rada ali i produktivnog odmora koji za cilj imaju što brži i sadržajno ispunjen završetak studija. Taj se put ostvaruje u studentskim učionicama a ne na ulicama s transparentima ispisanim nesuvislim i prijetećim parolama. Znanstveno-nastavno vijeće je to prepoznalo i zato je donijelo odluke koje će biti na opću korist svima.

Izvor: narod.hr