“Što god tko mislio o Milanovićevim izjavama o “komšijama”, već duže svjedočimo salvi uvreda i krivotvorina iz Srbije s najviših državnih razina. Sve skupa može se svesti na jednu rečenicu iz famoznog Memoranduma SANU-a koji je bio magna charta svih pokolja i agresija koje je Srbija pod Miloševićem izvela, pa i na RH: “Srbi u Hrvatskoj nikada nisu bili ugroženi kao danas””, piše Ivica Šola u novoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji.
“Dakle, Vučić, Nikolić i Dačić koriste se istom retorikom “ugroženosti i povampirene ustašije” kao prije tridesetak godina. I nitko se ne sablažnjava nad tim, ali nad “nadahnutim” Milanovićem da.
Tko nam soli pamet?
Jasenovac, ustaše, Stepinac, Srbi građani drugog reda u Hrvatskoj…, toliko paranoje i iskrivljavanje zbilje zapravo su kontinuitet strategije koju je zacrtao jedan od arhitekata Memoranduma, Dobrica Ćosić, saževši sve u par rečenica: “Laž je vid našeg patriotizma… Laž je srpski državni interes.”
Dovoljno je usporediti kakav status uživaju Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji, dovoljno je podsjetiti na biografije Vučića, Nikolića i Dačića i huškačke izjave iz devedesetih…, i postaje zorno kako je laž doista srpski državni interes, a njih trojica “šaka jada”.
Ako se počne govoriti o činjenicama, onda vidimo da Hrvatskoj soli pamet depilirani četnik Vučić i Nikolić, Šešeljev licencirani četnički vojvoda koji se te zločinačke ideologije nikada nije odrekao, kao i Dačić, zvan “mali Sloba”, koji bi, nakon svega što je učinio, podigao spomenik Miloševiću.
Šaka jada! Pritom, popuštajući Srbiji u procesu eurointegracija, EU, prije svega Merkel, čini isti onaj grijeh iz devedesetih. kada su više držali do Miloševića i pustili ga da luduje, nego do Hrvatske kojoj je Milošević držao nož pod grkljanom.
Smokvin list za kokardu
Takvim držanjem i “grijehom propusta” Europa bijaše suučesnica u zločinu nekoć, a danas isto ponavlja zatvarajući oči da problem normalizacije odnosa nije Zagreb, nego Beograd, da nije problem Milanović, nego ona tri depilirana četnika u Srbiji.
Oni iz visine europskog rasizma prema Balkancima ne shvaćaju da, tražeći od Hrvatske rad na normalizaciji odnosa, depilirani četnici s druge strane to ne žele, da je Srbija i njezina politika ista kao i devedesetih, samo su se okolnosti promijenile pa su haubice zamijenili propagandom laži i izvrtanja teza i činjenica.
Srbija nije prošla katarzu, a Miloševića su izručili Haagu ne zato što su ga smatrali zločincem, nego zato što u zločinu stvaranja velike Srbije nije uspio. Na takvu Europu čovjek se, kao i devedesetih, može samo ispovraćati, da budem “rječit” kao Milanović.
Ako ne vjeruju Hrvatima koji ih upozoravaju na takvu Srbiju koja nije prošla katarzu, neka ozbiljno uzmu u obzir ono što je rekao novi predsjednik SANU-a, neurolog Vladimir Kostić: “Memorandum SANU je konstruirani grijeh”, pitajući se zašto isti nije redigiran do danas budući da je proizveo “brutalizam”. Zato što je i dalje kanonski spis velikosrpstva i njegovih laži koji i danas inspirira politiku “šake jada” – Vučića, Dačića i Nikolića.
Zato, gledajući ponašanje EU-a u pristupu srpskih eurointegracija, politiku koja kao i devedesetih zatvara oči pred (neo)četničkom stvarnošću, Hrvatska, ako želi sačuvati dostojanstvo i odgovornost prema povijesnim činjenicama, unatoč staroj kurvetini Europi, kako ju je nazvao Stanko Lasić, takvoj Srbiji treba zatvoriti vrata EU-a dok ne doživi katarzu i suoči se sa svojom zločinačkom prošlošću.
Relativizirati Ovčaru, Škabrnju ili Srebrenicu, a stremiti tome da se bude dio europske obitelji, suprotno je srži same ideje EU-a, a Merkelica i društvo ako žele u tome sudjelovati, onda je bolje da se EU raspadne nego da nevine kosti na Ovčari i Srebrenici gledaju svoje umivene krvnike kako mašu plavom zastavom s 12 zvijezda kao smokvinim listom za kokardu s koje se još cijedi nevina krv.”
Ostatak kolumne pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
