“Televizijsko sučeljavanje Milanovića i Plenkovića nije se trebalo dogoditi. Zbog Milanovića, dakako. Nakon što je pokušao zaštiti nepravomoćno osuđene sudionike u teškom ubojstvu Stjepana Đurekovića, Perkovića i Mustača, on ne može biti kandidat za premijera, a kamoli premijer”, piše Ivica Šola u novoj kolumni objavljenoj u Slobodnoj Dalmaciji.
“Sve zemlje slobodnog demokratskog svijeta počivaju na dva temeljna ljudska prava; pravo na život i pravo na slobodu u njenim raznim izričajima. To su prava koja ti nitko ne daje, već ono što ti nitko ne smije oduzeti. U punom smislu to je pravo na život, ono je apsolutno, osim u totalitarnim sustavima, kakva je bila Jugoslavija, gdje država i preteča Milanovićeve partije odlučuje tko ima pravo živjeti, a tko ne, što se smije govoriti a što ne.
Branitelji ubojica
Zoran Milanović je kao premijer uz pomoć famoznog “Lexa Perković” i izigravanjem europskog (i našeg) zakonodavstva, izravno pokušao spriječiti da se sudi ljudima tada optuženima za teško ubojstvo, u kontekstu državnog terorizma, uslijed kojeg je na zvjerski način Đurekoviću oduzet život.
Kada netko kao premijer, kao i njegova stranka, sljednica SKH, zajedno s koalicijskim partnerima, izglasa zakon kojim se štite ubojice manipulirajući, među inim, pojmom zastare, onda udara na ove dvije temeljne (univerzalne) vrijednosti. Takva osoba, Zoran Milanović, ne može biti kandidat, a kamoli premijer u demokratskoj zemlji.
Teorijski, on bi se mogao kandidirati za predsjednika/premijera u Bjelorusiji, Turskoj gdje Erdogan na zgražanje cijele Europe zagovara povratak smrtne kazne, ili na Kubi te nekim sličnim državama, ali u Hrvatskoj – ne! Glasati za čovjeka s takvom teškom političkom i ljudskom hipotekom u sasvim određenom smislu može se smatrati suučesništvom na način odobravanja: Nama je prihvatljivo da netko tko se otvoreno bori protiv zadovoljštine žrtvi, koja je zvjerski ubijena sjekirom po glavi, kojoj je oduzet život, a ide štititi počinitelje, vodi jednu demokratsku zemlju.
Ono što dodatno čudi što se medija tiče, četiri godine razvlačili su Milijana Brkića zbog diplomskog rada, no Milanovićev skandalozni pokušaj zaštite ubojica ne tretira se ni izbliza u javnosti takvim intenzitetom. Ako se od Brkića tražilo da se makne iz politike zbog nečega što u usporedbi s Milanovićevim grijehom izgleda kao dječja krađa trešanja u susjedovu dvorištu, Milanoviću se ne zamjera što je nakon svega ne samo ostao u politici, već želi biti premijer, onda više nije problem Milanović, već cijelo društvo kojem je takvo što prihvatljivo.
Ovo je Sjeverna Koreja
Umjesto da se, odmah nakon presude Perkoviću i Mustaču, povuče iz politike i časno prizna da je bio vinovnik nečasne diverzije temeljnih civilizacijskih vrijednosti i postignuća, ovako se teoretski može dogoditi da nam na premijersko mjesto dođe osoba koja je pokušala zaštiti nepravomoćno osuđene ubojice.
Ovdje se ne radi, to treba napomenuti, ni o ustašama ni o partizanima, ni o ideološkom pitanju, niti u vraćanju u prošlost, već o sadašnjosti, o vrijednostima na kojima počiva sav slobodni demokratski svijet, pa i Hrvatska.
Tu nema relativiziranja, neprijatelje slobode i gospodare tuđih života i smrti ne može se štititi u Europi 21. stoljeća. Tko to štiti ne spada u demokratski sustav vrijednosti, već sjevernokorejski.
Umjesto da se pospe pepelom nakon izricanja nepravomoćne presude Perkoviću i Mustaču, koja je simbolički i presuda cijelom jednom zločinačkom sustavu u kojem je partija odlučivala tko ima pravo živjeti a tko ne, Milanović je i dalje išao vrijeđati sve građane ove zemlje s dostatnom uporabom razuma i pamćenja, izjavivši kako je, nakon “slučajne države”, ovu zemlju stvorila UDBA. To je u petak, kao i Lex Perković, išao relativizirati.
No i ovom tvrdnjom je pljunuo u lice svim onim milijunima hrvatskih građana koji su na referendumu glasali za hrvatsku neovisnost, a politika na čelu s Franjom Tuđmanom je samo provela demokratski izraženu volju ogromne većine Hrvatica i Hrvata, kao i svih onih koji su za tu demokratski izraženu volju dali svoj život. Jesu li svi ti milijuni hrvatskih građana koji su svojom voljom željeli i ostvarili demokratsku i slobodnu Republiku Hrvatsku udbaši? Je li cijela moja/vaša obitelj koje je to željela i demokratski izrazila te pomogla u stvaranju udbaška?”
Ostatak kolumne pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.
