U trenutku kada se rastvorio bujan dekolte SDP-a i bivše Milanovićeve slobodarske vlade, pa iz tog dekoltea poispadali HAVC, ‘poSAUCHAni’ putni nalozi i koješta drugo, nema druge nego bacit suzavac na neki ‘trenirka party’ i gurnut personifikaciju ljubavi, mira i tolerancije Bojana Glavaševića da nam svima po tko zna koji put objasni da smo fašisti, netolerantno društvo zadojeno mržnjom.
EKSKLUZIVNO: Klub Super Super – bez dozvole za rad i uvjeta za zaštitu od požara
Pretpostavljam da je suzavac, kao i kantu govana na Tomića, bacio nitko drugi do Nino Raspudić. Suzavac mu je dala Kolinda, kojoj je pak isti dao Trump dok je nedavno boravila u SAD-u. Sve je isplanirao Ilčić, koji je zapravo angažiran kao plaćeni ubojica i specijalist – terorist u Vladi za ovakve specijalne zadatke. Tako bi se nekako u konačnici posložio promoćurni zaključak djevojke koja je prva dojavila o ovom slučaju preko Twittera i FB-a i koja je, slučajno, radila za SDP i Milanovića.
Zašto baš Nino Raspudić? A tko drugi, ako je njega već Ostojićeva policija ispitivala kao osumnjičenika za napad na Tomića, iako je u to isto vrijeme vozio auto u okolici Mostara. Zato mi se upravo on nameće kao jedan od logičnih osumnjičenika, jer ako je mogao baciti kantu govana iz Mostara do Splitske rive, zašto ne bi samim time mogao i suzavac do Zagreba?
Tri pitanja o suzavcu u klubu Super Super ili radi li se o političkom spinu?
Nije na odmet primijetiti kako je suzavac bačen baš u vrijeme kada je Zagreb Pride objavio da je ministarstvo po prvi puta odbilo dodijeliti sredstva iz Programa javnih potreba u kulturi za organiziranje 16. Povorke ponosa i popratna kulturna i javna događanja poznata kao Mjesec ponosa. Naime, kud baš sada, kad su planirali ne samo jedan dan, nego cijeli mjesec pojašnjavati javnosti kako su njihova prava ugrožena iako su ih bivše vlasti doslovno gađale hrpama novaca i donosile zakone koji su debelo nadmašivali i njihova najoptimističnija očekivanja. I to unatoč jasno izraženoj volji birača na referendumu.
Kako objasniti da su ugroženi oni kao pronositelji ljubavi, mira i tolerancije, a ne svi oni ‘drugi’ koje nazivaju homofobima, fašistima, klerofašistima, talibanima, fundamentalistima, hejterima, organizirajući natječaje za homofobe godine, a najžešće pokazujući i trenirajući svoju viziju zaštite dostojanstva žena iživljavajući se na Nini Badrić, sestrama Husar, Blanki Vlašić, Marijani Petir, Sanji Orešković, Željki Markić i svima onima koji se usuđuju javno progovoriti o temeljnim antropološkim istinama.
Naravno, treba osuditi svaki oblik nasilja i ovom prilikom to i činim. Ali pri tome nikako ne mogu zaboraviti nasilje koje nad Hrvatskom sustavno provode SDP i njegovi sateliti uz pomoć medija koje kontroliraju. Ako postoji suzavac koji se kontinuirano baca na ovaj narod, od kojeg se ljudima steže grlo i imaju osjećaj da se guše, onda je to nepogrešivo onaj osjećaj kad je na vlasti bio SDP.
