Za komentar najnovijeg poteza Ministrice Opačić, i predloženih izmjena ‘novog’ Obiteljskog zakona upitali smo jednog od podnositelja Zahtjeva za ocjenu ustavnosti suspendiranog Obiteljskog zakona, voditelja pravnog tima građanske inicijative U ime obitelji, odvjetnika Krešimira Planinića.

Naime, Ministarstva socijalne politike i mladih odlučilo je da će u saborsku proceduru uputiti novi prijedlog Obiteljskog zakona, bez čekanja konačne odluke Ustavnog suda koji je nedavno suspendirao te pokrenuo postupak ocjene ustavnosti Obiteljskog zakona koji je Hrvatski sabor usvojio u ljeto prošle godine. Ministarstvo je na svojim stranicama objavilo “Javnu raspravu o Nacrtu prijedloga Obiteljskog zakona, s Konačnim prijedlogom Zakona“, s predviđenim vremenom za javnu raspravu od dva tjedna.

Odgovor Krešimira Planinića prenosimo u cijelosti:

Novi prijedlog Obiteljskog zakona, sada u tzv. imaginarnoj javnoj raspravi do 19. veljače 2015., prema riječima ministrice Opačić, a i stvarno, sadržajno je pretrpio samo neznatne izmjene u odnosu na obustavljeni Obiteljski zakon koji su gotovo svi stručni krugovi (pravnički, profesorski, sudski, odvjetnički…) proglasili lošim.

Ne samo da sada razgovaramo o sadržajnim poteškoćama Obiteljskog zakona, već i o izbjegavanju Odluke Ustavnog suda te neprimjenjivanju postupaka nužnih prije donošenja svakog zakona, a kamoli ovako iznimno značajnog.

Tako se, primjerice, javna rasprava provodi samo deklaratorno jer nije valjan rok za novu javnu raspravu (15 dana), budući da je propisano pravilo 30 dana. Sve iz izvjesnog nastojanja da se nasilno nametne gotovo istovrsan zakon. Politika neslušanja predstavnika vlasti nastavlja se!

Doduše, ispravno je za reći da su poneke nomotehničke i sadržajne prigovore udruge U ime obitelji prihvaćeni u novom tekstu – tako je npr. sada punoljetnost određena (Nije u zakonu bilo normirano što znači punoljetnost!) i postoji mogućnost utvrđivanja majčinstva sudskim putem, kao što smo predlagali, ali i dalje sadržajno ostaje velika većina nedopustivih zakonskih rješenja u obiteljskim odnosima.

Tako se nastavlja pokušaj zakonskog nametanja da pravna osoba može ostvarivati roditeljsku skrb nad djetetom, što je protivno dobrobiti djeteta ili, dalje, da je kod roditeljskog neslaganja o važnim odlukama za dijete potrebno obraćanje sudu, što je u praksi neprimjenjivo kod hitnog medicinkog zahvata i sl.

Naznačeni primjeri dovoljno govore o ponovnoj pogrešnoj sadržajnoj usmjerenosti Obiteljskog zakona i brzopletoj odluci da se nekako provede zamišljeno, ma što god mislio Ustavni sud ili sugerirali stručni ljudi dobre volje. Vjerujem da je svim predlagateljima zakonskih poboljšica želja da zajedno u budućnosti imamo jedan dobar obiteljski zakon, tako da ne postoji opravdanje vladajućih za zatvaranje očiju i ušiju.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izvor: Narod.hr
Photo: Narod.hr