Stopostotni hrvatski ratni vojni invalid Marko Radoš Mara, podrijetlom iz Kongore kod Tomislavgrada, jedan je od branitelja koji su od samoga početka prosvjeda, svih 110 dana je svakodnevno u Savskoj 66, ispred Ministarstva branitelja u Zagrebu. U invalidska kolica Mara je dospio nakon teškoga ranjavanja koje se dogodilo u ljeto 1993. godine.
Ima sina Antu, 24 godine, studenta komunikologije i studija medija, a s njim u Savsku kao podrška, svakodnevno dolazi i supruga Lidija.
Ratovao je u Herceg Bosni. Osamdesetih je došao u Zagreb, bio je student strojarstva, a 1991. godine odlazi u obranu Herceg Bosne. Bio je u kampovima, vodio obuku topništva.
“Ostajem dolje do svog ranjavanja u srpnju 1993. godine u srednjoj Bosni. Prošao sam taj dio središnje Bosne do Stoca, Popovog polja, pa sve do Dubrovnika…”, rekao je Radoš koji je ranjen s nepunih 27 godina u Prozoru.
Na naš upit zašto je kao branitelj 1991. godine otišao rat, on je rekao s istim razlogom kao i drugi branitelji: “Kad je bila napadnuta naša država trebali smo ju braniti bez ikakvog razmišljanja. Stavili smo se na raspolaganje. Ja sam otišao dolje, gdje su moji korijen, osjećao sam potrebu da moram ondje otići. Znali smo da će se u Bosni i Hercegovini dogoditi rat te smo se morali organizirati da se ne bi dogodili masovni pokolji koji su već bili krenuli prema Hrvatskoj”, naglasio je.
“Jedan dio ljudi koji su bili iz Zagreba u Hrvatskoj vojsci, otišli su još prije, za obuke i pripreme su ih povukli s terena general Željko Glasnović i cijela ekipa koja je bila dolje”, pojasnio nam je Radoš.
Kad smo ga upitali, zašto ste 110 dana na ovoj hladnoći i snijegu u Savskoj ulici ispred Ministarstva branitelja, Radoš nam je rekao zbog toga što još nisu ostvarili ono zbog čega i krenuli 20. listopada prošle godine u prosvjed.
“Još se nije ispunio niti jedan naš zahtjev koji smo postavili, a nije ih mnogo”, istaknuo je te rekao kako branitelj ne traže puno obzirom koliko su učinili braneći domovinu svojim životima.
“Tražimo samo ustavnost zakona hrvatskih branitelja što i nije puno ako to radite za stvaratelje hrvatske države. Kad se ljudi pozivaju na neke demokratske dosege ili sve drugo na što nas pozivaju – ne razumijem zašto onda nas ne uspoređuju s pravima veterana, stvoritelja drugih država u europskim zemljama ili članicama NATO-a?”, upitao je Radoš.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
