“Goran Radman, glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije (HRT), poznat i kao „posljednji nositelj Titove štafete“, došao je po političkoj liniji na čelo ove ustanove, pa kao takav sada mora i otići. No, stari partijski kadar se ne da, bez obzira što je ovih dana Nadzorni odbor HRT-a pokrenuo postupak njegova razrješenja. A, dosadio je i „Bogu i vragu“!
U želji da ga ostave u HRT-u uputio je i nekakvo pismeno očitovanja predsjedniku Hrvatskoga sabora Željku Reineru, kao da će ga on spasiti od čega mu spasa nema”, poručuje u svom priopćenju Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Mora otići! Kud Zoran Milanović, tud i Goran Radman!
Tijekom njegova mandata ne samo da se srozala kvaliteta programa, već su se navodno pojavile i „Radmanove crne liste“, pa tko nije uz njega i „partiju“ nema što tražiti na „njegovu“ ekranu! Čovjek je zaboravio da HRT nije kupio novcem partije, a još manje je uložio svoja financijska sredstva, pa da se može ponašati, kao što se ponaša „aga“. Ali, nije dovoljno da ode samo Radman, s njim trebaju otići i svi oni urednici i novinari koji su sve ovo vrijeme puhali u njegov, Milanovićev, Josipovićev, Pupovčev i Mesićev „rog“.
Radman u pismu predsjedniku Hrvatskog sabora roni suze da je njegov „postupak razrješenja u potpunosti neutemeljen“. A je li „utemeljeno“ došao na HRT-e?
Pa, idemo redom. Dakle, gospodine ili druže Radman, kako to da su na „vašoj“ televiziji građani srpske nacionalnosti dobivali relativno više termina nego Hrvati, žrtve srpske agresije? Naime, koliko ste prostora posvećivali gradovima i mjestima stradalim u Domovinskome ratu, poput Vukovara, Pakraca, Lipika, Škabrnje, Osijeka, Voćina, Knina, Zadra, Šibenika, Gospića, Županje, Stare Gradiške, Vinkovaca i brojnih drugih mjesta koja su bile žrtve srpske i ine agresije?
Kad se obilježavaju obljetnice stradanja Hrvata u vrijeme Domovinskoga rata, tim događajima HRT pridaje manje minuta u informativnim i inim emisijama nego poplavama u Južnoj Americi, Kubi ili sjevernoj Africi.
Zanimalo bi nas također, koliko je tv-emisija posvećeno hrvatskim braniteljima koji su izvršili suicid? Već ste mogli snimiti i dokumentarni film na tu temu, jer se do danas na najstrašnije načine ubilo oko tri tisuće hrvatskih branitelja.
Zar oni ne zaslužuju vašu pažnju?
Kad smo gledali neke ozbiljnije emisije o nestalim hrvatskih braniteljima i civilima, a kad ste emitirali neku emisiju posvećenu djeci koja su stradala od srpskih i inih granata, ili onima koji su izgubili oboje ili jednog roditelja u Domovinskome ratu?
Koliko ste emisija emitirali o uništenom, spaljenom i pokradenom hrvatskom gospodarstvu?
A koliko o dr. Franji Tuđmanu, Gojku Šušku, Zvonimiru Červenku, Marku Babiću, Kati Šoljić, istinskim hrvatskim generalima, hrvatskim dragovoljcima, ženama i maloljetnicima u Domovinskome ratu itd. i tako redom?
O Hrvatima koji žive u inozemstvu, a koji su dali izniman obol tijekom rata, također nema ni spomena. A osobito ništa ne znamo kako žive Hrvati u Srbiji, Republici Srpskoj, BiH, Crnoj Gori, Vojvodini, Kosovu….?
Gledajući program HRT-a, otkako ste vi na njezinu čelu, ne može se steći dojam da je Hrvatska pobijedila u Domovinskome ratu, da je na Hrvatsku izvršena agresija, da se zna napadač, jer kad se i povede neki razgovor u nekoj emisiji o ovoj temi više prostora dobivaju oni s „one“ nego s naše, pobjedničke strane. Je li tako bilo i u vrijeme komunizma?
Ljudima koji su bili prvi kad je trebalo, podarili ste tek jednu emisiju („Veterani mira“), ali koja se prikazuje u nekom „čudnom“ terminu i traje svega 45 minuta, manje nego što se prikazivala emisija (koja je nestala s HRT-a“) o domaćim životinjama.
Kad se na „vašoj“ televiziji govori o hrvatskim generalima obično se isključivo traže njihove greške, umjesto da se „svakodnevno“ prikazuju emisije u kojima će se gledateljima objasniti da visokim vojnim dužnosnicima u pobjedničkoj vojsci nikada nije suđeno u povijesti čovječanstva do dana današnjega. Kada ste, Radmane, u vrijeme komunizma na televiziji govorili o partizanskim generalima kao zločincima, ili da ih se mora procesuirati?
Ako je suditi po vašem dosadašnjem radu na HRT-u onda se stječe dojam da vama i nekim vašim suradnicima još nije jasno: tko je u Domovinskome ratu pobjednik, a tko poražen, čiji su generali i čija su vojska Junaci Domovinskog rata, čiji generali i vojska su ratni zločinci?
Progone se i sudi hrvatskim braniteljima, stradalnicima i generalima Hrvatske vojske i policije. O tome se rade reportaže, kao da je riječ o poraženoj vojsci. Je li tako bilo i u Titovoj Jugoslaviji?
Da su kojim slučajem pobijedili Srbija, Crna Gora, JNA i domaće izdajice, vjerujemo da bi vi opet bili na čelu zagrebačke televizije, tim više što ste „neuništivi“ kadar, kakvog majka rađa jednom u stotinu godina.
Vama, vjerojatno, ne odgovaraju ni emisije o lustraciji, Udbašima…, jer netko bi u njima mogao spomenuti i vaše ime. Ili?
Hrvatska radiotelevizija (HRT) treba biti u službi hrvatskog naroda i hrvatske države, tim više što moramo (da, moramo!) plaćati takve kakvi ste vi i vaši. Jedina smo zemlja na svijetu gdje se tv-pretplata plaća i prisilno putem suda, a da oni koji za vaše plaće i za vaš kontraverzan program svaki mjesec (imaju ili nemaju) moraju izdvojiti 80 kuna. Zbog čega i HRT-e nije prihvatila tržišnu ekonomiju? Da ljudi ne moraju plaćati pretplatu, ta bi televizija imala manje gledatelja nego što ih dolazi na nogometne utakmice zagrebačkog Dinama!
Stoga, gospodine ili druže Radman, za vas je najbolje da odete –sami.
Bolje niste ni zaslužili.
U Istri svake godine još uvijek nose Titovu štafetu. To je navodno najbolje što znate raditi. A i ove pjesme sigurno vam nisu strane – „Druže Tito mi se kunemo da s tvog puta ne skrenemo!“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
