Dionice naftne kompanije INA naglo su skočile nakon što je premijer Andrej Plenković objavio kako Vlada od MOL-a planira otkupiti dionice Ine i nakon što je MOL dobio arbitražni spor protiv Hrvatske u Genevi. Hrvatsko Državno odvjetništvo (DORH) u zadnjem je tjednu 2016. kao netočne, pogrešne i pravno neutemeljene odbacilo tvrdnje suca i novog predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića da je DORH nakon presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu u slučaju INA-MOL imao “čak godinu” za tužbu o poništavanju spornog međudioničarskog ugovora Vlade i mađarske naftne kompanije. Privatizacija hrvatske kompanije počela je u srpnju 2003. godine, kada je Vlada SDP-ovca Ivice Račana 25 posto plus jednu dionicu Ine prodala MOL-u za 505 milijuna dolara. Cijelu 2016. godinu obilježili su sukobi oko Ine, na koncu su doveli i do sloma Vlade Tihomira Oreškovića, a ljetos je u Münchenu donijeta povijesna presuda kojom su se potvrdile malverzacije u Ini početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Münchenu nada se da će presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije, rekao je sudac Manfred Dauster obrazlažući presudu.
Bivši direktor u naftnoj kompaniji INA i prebjeg iz socijalističke Jugoslavije Stjepan Đureković brutalno je smaknut hitcima iz pištolja te udarcima sjekirom 1983. u Wolfratshausenu, tridesetak kilometara od Münchena. Jugoslavenske tajne službe bojale su se da će emigrant koji je prije toga zauzimao visoko mjestu u Ini otkriti način na koji je UDBA iz Ine izvlačila novac.
Ubijen je u improviziranoj tiskari smještenoj u garaži drugog hrvatskog emigranta, Krunoslava Pratesa, koji je istovremeno uređivao iseljenički tisak i informirao Udbu. Četvrt stoljeća nakon atentata Prates je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog pomaganja u ubojstvu, a tijekom suđenja isplivala su i imena djelatnika Udbe Perkovića i njegova šefa Mustača, koji su zajedno sjeli na optuženičku klupu. Josip Perković i Zdravko Mustač 3. kolovoza 2016. proglašeni su krivima i dobili kazne doživotnog zatvora.
“Smatralo se da bi Đurekovićevom eliminacijom bio uklonjen i problem s Inom koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao velik teret za republičko vodstvo”, rekao je obrazlažući presudu sudac Manfred Dauster. Njemački sud takvom je presudom faktički utvrdio da su malverzacije u Ini doista i počinjene. Jugoslavenske službe sigurnosti atentat na Đurekovića izvele su upravo zato da spriječe iznošenje u javnost inkriminirajućih činjenica o upletenosti Vanje Špiljka, sina tadašnjeg političkog moćnika Mike, u pronevjere u Ini. Radi se o poznatoj aferi Ina Commerce, koja je pokrenuta u jesen 1982. godine kada su pod optužbom da su preplatili cijevi kupljene za potrebe gradnje postrojenja na Ininom plinskom nalazištu u Molvama uhićeni čelni čovjek Ina Commercea Petar Crnković i tadašnji šef nabave u tvrtki Boro Ostrolučanin. Beogradski mediji mjesecima su izvješćivali o navodnom kriminalu u Ina Commerceu. U javnosti se spekuliralo kako su u spornom poslu sudjelovali i tadašnji pomoćnik direktora Ina Commercea Vanja Špiljak, te komercijalni direktor Naftaplina Milan Ujević, no oni nikad nisu službeno optuženi. Mnogi su tu činjenicu pripisivali moći njihovih očeva – predsjednika predsjedništva SFRJ Mike Špiljka i generala Mate Ujevića – no na kraju su i optužbe protiv Crnkovića i Ostrolučanina također odbačene.
Pavle Gaži, tadašnji republički ministar unutarnjih poslova, već desetljećima tvrdi kako se radilo o ozbiljnom kriminalu čija je istraga zaustavljena političkom intervencijom vrha tadašnje Partije, dok većina aktera tadašnjih događaja pak ustraje da se radilo o fabriciranom skandalu kojim je Beograd pokušao zaustaviti veliku ekspanziju Ina Commercea u ekstremno unosne i važne poslove međunarodne trgovine koji su prije bili rezervirani za tamošnji Genex, navodi Jutarnji list.
Najpoznatiji zaposlenik Ina Commercea svakako je bio Mišo Broz, sin Josipa Broza Tita, no tvrtka je vrvjela poznatim prezimenima. Među ostalima, u Ina Commerceu radila je i Jadranka Krajačić – kći Ivana Krajačića Steve, Nevenka Baras – nećakinja Jovanke Broz, sin generala Branka Mamule, a sin srpskog političara Petra Stambolića u Ina Commerceu zaposlio se nakon što je dobio otkaz u Genexu. Već na temelju te činjenice može se zaključiti da je posao u Ina Commerceu sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća bio stvar prestiža.
Svjedočeći u travnju prošle godine Vice Vukojević govoreći o Ini, naveo je da je INA u komunizmu bila poznata kao društvo “Petar Fleković i sinovi“, referirajući se na tadašnjeg generalnog direktora Ine koji je s mjesta predsjednika vlade SRH po partijskom zadatku postavljen za direktora Ine sa zadatkom da sredi stanje u Ini i utječe na sinove narodnih heroja Josipa Broza, Mike Špiljaka i Mate Ujevića kojima je INA služila za uhljebljenje.
Đureković, koji je prije bijega u Njemačku radio kao direktor marketinga u Ini, zbog saznanja o kriminalu u Ini koje je imao i koje je objavio u nekoliko novinskih članaka objavljenih u emigraciji, ali i u jednom od svojih romana “Crveni manageri“, postao je opasan svjedok koji je mogao ugroziti meteorsku karijeru Mike Špiljka baš u trenutku kada je Špiljak trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva SFRJ. Prema optužbi, motiv Đurekovićeva ubojstva krije se upravo u tome da je Đureković bio potencijalno opasan svjedok protiv Špiljka i nekih drugih osoba koje su navodno bile umiješane u kriminalne radnje u Ini, a koje je policija tada istraživala. Upravo je zaštita Vanjke Špiljka, sina narodnog heroja i visokog jugoslavenskog komunističkog dužnosnika Mike Špiljka, i prikrivanje njegove umiješanosti u kriminal u INA-Commercu, kao i umiješanost Aleksandra Miše Broza, sina Josipa Broza Tita i Milana Ujevića, sina narodnog heroja Mate Ujevića, prema navodima iz presude Krunosavu Pratesu, bila je ključni razlog za davanje naredbe za ubojstvo Stjepana Đurekovića.
“Dugogogdišnji komunistički moćnik Mika Špiljak bio je u prvoj polovici 1980-ih na vrhuncu moći, a Mikin sin Vanja Špiljak bio je jedan od predvodnika pljačke INA-e”, rekao je dr. sc. Josip Jurčević, autor knjige ‘Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti’. “Kad su državna tijela počela istragu, svi su putovi vodili prema Vanji, pa je Mika Špiljak i njegov klan zataškao istragu žrtvovanjem Đurekovića i smjenom Pavla Gažija, sekretara (republičkog ministra) milicije u komunističkoj Hrvatskoj”, ističe dr. Jurčević.
“Ono što je najstrašnije za sadašnju Hrvatsku, jest da su Vanja Špiljak, Mišo Broz i ostali postali još moćniji i bogatiji nakon 1990., surađujući u pljački sa svim ‘novim’ vlastima”, upozorava dr. Jurčević. SDP-ova vlast sa Zoranom Milanovićem na čelu grčevito se opirala izručenju, ali ne zbog toga što voli Perkovića i Mustača ili zbog toga što bi njihova svjedočenja kompromitirala ionako već kompromitirani režim bivše Jugoslavije. “Glavni razlog opiranja izručenju je strah da bi Perković i Mustač na neutralnom terenu u Njemačkoj mogli iz prve ruke posvjedočiti o teškom kriminalu – organiziranim pljačkama i političkim ubojstvima – koji se u Hrvatskoj događa i nakon 1990., a u svemu sudjeluje stara komunistička struktura te njihovi biološki potomci i ideološki klonovi”, zaključuje dr. sc. Jurčević.
Vanjka Špiljak (iako se obično predstavlja kao Vanja, pravo mu je ime Vanjka) danas je ugledni poslovni čovjek koji živi u Švicarskoj i ima poslovne interese u zemljama bivše Jugoslavije. Bavi se prvenstveno trgovinom nafte i ugljena, vlasnik je švicarske naftne kompanije Mitan Handels koja opskrbljuje NATO, UN i trgovce naftom. U fokus hrvatske javnosti došao je 2014. kad je objavljeno da mu je dodijeljena koncesija za gradnju marine u Novom Vinodolskom, u kojem inače vikendicu ima i Josip Manolić.
Slovenski znanstvenik, Dr. Rado Pezdir, otkrio je kako je hrvatska UDBA (današnji tajkuni) stjecala prve milijune. U videu HRT-ove emisije “Javna ponuda” spominje se obitelj Tedeschi, Vanja Špiljak, Vojko Santrić, također i INA, Velebit, šverc cigareta i heroina za Udbu, offshore tvrtke pod pokroviteljstvom Komunističke partije i Udbe.
Pogledajte vrlo intrigantan video:
