Neplodnost i istospolni ‘brak’: Ne iskorištavajte bol onih koji ne mogu biti roditelji kao oružje!

Tekst koji donosimo prenesen je s bloga Homunizam i skraćeni je prijevod teksta izvorno objavljenog pod pseudonimom „Oliver Olivarez“. Radi se o liku iz Chestertonove drame „Iznenađenje“ (The Surprise). Autor teksta bio je prisiljen rabiti pseudonim kako bi što slobodnije ispričao osobnu dramu koju proživljava u tišini zajedno sa svojom suprugom boreći se protiv neplodnosti. Ali ne zbog toga što je neplodnost bračnih parova danas nekakav tabu već zato što kao doktor političkih znanosti u akademskom svijetu ne može slobodno govoriti o temi iskorištavanja bračne neplodnosti za političke ciljeve ozakonjenja istospolnih „brakova“. Kada bi o tome pisao pod pravim imenom njegova bi znanstvena karijera mogla biti uništena, a time bi dodatno sebi i supruzi uništio šanse za posvojenje djeteta, piše zdravstveniodgoj.com.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svaki mjesec iščekivati dijete koje nikada ne dolazi

Umoran sam od toga da mi kažu da moram ili podržavati istospolni “brak” ili se odreći svojega braka. Naša trajna nemogućnost začeti dijete, to je nešto izvan naše moći.

Supruga i ja, zajedno sa svim drugim heteroseksualnim parovima bez djece, često se nađemo predstavljeni kao dokaz A u sudnici javnog mnijenja. Ako su djeca glavni razlog za reguliranje braka od države, zašto onda priznati brak neplodnih parova? Zašto ne slijediti Platona da bi neplodni brakovi trebali biti poništeni? Odnosno, preusmjereno pitanje: zašto bi oni bili priznati kao brakovi, a ne i veze homoseksualnih parova? Zar nisu homoseksualni parovi jednaki neplodnim heteroseksualnim parovima – te neka ih država i društvo jednako tretira?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iako to može izgledati kao efektno poentiranje u debati, to je groteskno-nestvarno kada se gleda iz proživljenog iskustva neplodnosti – gruba i nesretna stvarnost kako je to biti neplodni par koji svaki mjesec iščekuje dijete koje nikada ne dolazi.

Privatna bol neplodnosti

Bol zbog neplodnosti izrazito je privatna. O agoniji medicinskih testova se ne priča. I tako u tišini supruga i ja živimo kroz naše cikluse zabrinutosti, nade, očaja i pomirenja. Oduvijek smo željeli djecu. Nismo rabili kontracepciju i vjenčali smo se u ranim dvadesetima. Nakon nekog vremena postalo je jasno da nešto nije u redu, pa smo krenuli na bolna medicinska ispitivanja. Nismo uspjeli dobiti dijagnozu i godine braka nisu rezultirale djetetom. Razni lijekovi za neplodnost – bez rezultata. Iz etičkih razloga ne želimo in vitro oplodnju (IVF) niti surogatstvo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I tako ulazimo u svoje 30-e bez saznanja zašto nemamo djece. Ne znam hoće li definitivna dijagnoza biti bolje ili lošije nego ništa-ne-znati – hoće će donijeti neke zaključke ili samo nanijeti više rana. Ono što znam je da ta bolna iskustva osvjetljavaju razliku između braka i homoseksualnog partnerstva.

Neplodnost kao gubitak

Neplodnost ne čini naš brak nevaljanim, već mi cijelo vrijeme doživljavamo neplodnost kao nemogućnost ispunjavanja temeljnog aspekta braka. To je gubitak za nas na način koji nikada ne može postojati kod istospolnog para koji ne može ni očekivati plodnost. Naš odnos usmjeren je na imati djecu, čak i ako je frustriran i neispunjen.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da se vratimo na Platona. Ljubav želi plodnost. Ljubav želi imati djecu s voljenom(im). Čak ni stari Grci, unatoč toleranciji za neke homoseksualne odnose, nisu miješali takve odnose s brakom.

Ljubav između dvojice muškaraca ne može biti plodonosna u fizičkom smislu, kao što je između muškarca i žene. Fizička sterilnost prirodni je poredak stvari za homoseksualne parove, a diktirana je njihovim seksualnim sklonostima koje su u izravnom konfliktu s mogućnosti prirodne prokreacije.

Za one koji su dobrovoljno sterilni, to je namjerno izbjegavanje tog ispunjavanja. Za istospolne parove, to pitanje se uopće ne postavlja, jer plodnost nikada nije prirodno ispunjenje njihova odnosa. Bez obzira što medicinski napredak može učiniti u pogledu starosti, bolesti ili ozljeda, homoseksualni odnosi će ostati istinski sterilni.

Veza između braka i djece

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Redefiniranjem braka tako da se uključe istospolne zajednice presijeca se veza između braka i djece na način kako to nije slučaj kod heteroseksualnih parova bez djece.

Stvarnost je da moja supruga i ja, iz nepoznatih razloga, ne možemo zanijeti. Nikada vjerojatno nećemo saznati koja je kombinacija naših gena mogla biti prenesena na našu djecu – koje osobine, značajke. Oni nam nikada neće reći “volim te”. Legići koje čuvam iz svog djetinjstva i dalje će ostati u njihovoj kutiji.

Međutim, naša neplodnost ne čini naš odnos sličnim homoseksualnom u kojemu se biti-bez-djece nikada ne može osjećati kao gubitak.

Usvajanje je jedna mogućnost, naravno. Iako je to plemenit pothvat, usvajanje uvijek uključuje traumu ako se radi o smrti, neprikladnosti ili nesposobnosti prirodnih roditelja.

Ako ćemo, i kada budemo usvajali, mi ćemo djetetu dati oba roditelja, i majku i oca, time pružajući najbliži mogući oblik prirodne obitelji koju je dijete izgubilo. Kod homoseksualnog usvajanja dijete se lišava bilo majke, bilo oca.

Pitanje istospolnog “braka” ne može se razmatrati na istovjetnosti homoseksualnog partnerstva i neplodnih heteroseksualnih parova. Uspoređivanje homoseksualnih parova i neplodnih heteroseksualnih brakova nije samo glupo — to je bešćutno ignoriranje živog iskustva neplodnih parova.

Niti istospolni par niti neplodni “različitospolni” par ne može začeti prirodnim putem. Za jedne to je predvidivo i svojstveno prirodi njihovog odnosa. Za druge, to je bolno, često i neočekivana rana njihovog braka.

Ne iskorištavajte moju bol.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.