Iz Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju u utorak su priopćili kako su posljednjih mjeseci na udaru pojedinaca i interesnih grupacija unutar akademske zajednice, koji su zbog partikularnih interesa ometali rad Odbora i pokušali ga dezintegrirati, čime su, kaže se, dosegli razinu nezabilježenu u cjelokupnoj europskoj praksi.
U priopćenju koje je potpisao predsjednik Ivica Vilibić kaže se da je Odbor u posljednje dvije godine riješio više desetaka pristiglih predmeta, te da se pritom suočio s nezainteresiranošću većine visokoškolskih i znanstvenih institucija za etička pitanja.
Odbor se poziva i na europsku praksu koju poznaje kroz članstvo u Mreži europskih ureda za znanstvenu čestitost (ENRIO) te kaže da se ni u jednoj europskoj zemlji ne dovodi u pitanje legitimitet donošenja odluka krovnih tijela osim u Hrvatskoj.
Odbor se suočio s neobjektivnom i pristranom prosudbom kršenja etičkih načela, te s potpunim izostankom sankcija čak i kad je neprijeporno utvrđeno teško kršenje Etičkog kodeksa, kaže se.
U priopćenju podsjećaju i da za uređenja tih problema nije bilo dovoljno političke volje te da Odbor tri godine nije radio jer Sabor nije imenovao njegove članove, uključujući i činjenicu da su je u jednoj varijanti Zakona o znanosti i visokom obrazovanju bili uklonjeni članci koji reguliraju njegovo postojanje.
Čini se da dio politike i akademske zajednice Odbor smatra nepotrebnim
“Sudimo li prema sadašnjem stanju stvari, čini se da dio politike, kao i određeni dio akademske zajednice, smatraju da su Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju i zakonska regulativa etičkog ponašanja u tome području društvene prakse – nepotrebni!”, stoji u priopćenju.
Odbor je odbacio prigovore o zastari predmeta te ističe da je to jedna od bitnih razlikovnih odrednica etike u odnosu na pravo. Upravo zbog toga, kao i zbog neprimjereno dugog interregnuma u radu, Odbor je preuzeo rješavanje zaostalih predmeta zaprimljenih u prethodnom razdoblju, podsjeća Odbor.
Budući bi zanemarivanje zaostalih predmeta predstavljalo samo po sebi kršenje etičkih principa na kojima se temelji njegov rad, Odbor ih je odlučio riješiti u redovitoj proceduri, kaže se u priopćenju i dodaje da je „Odbor temeljem takve odluke uvučen u aktualne sukobe unutar hrvatskog političkoga, istraživačkog i akademskog prostora, čijoj kulminaciji upravo svjedočimo.“
Mišljenje koje je Odbor donio temelji se isključivo na međunarodnim standardima koje je propisalo Povjerenstvo za etiku u publiciranju, kao i međunarodnim priručnicima koji definiraju pravila naknadnih ispravaka već objavljenih znanstvenih radova, kaže se u priopćenju i naglašava da je svim znanstvenicima, a napose urednicima časopisa, trebao bi biti poznat instrument korekcije objavljenog teksta „Erratum“ ili „Errata corige“.
Odbor će prema Poslovniku o radu te praksi prethodnog saziva objavljivati svoja mišljenja o riješenim predmetima na mrežnim stranicama Agencije za znanost i visoko obrazovanje, dodaje se.
Etičkih principi u znanosti i visokom obrazovanju moraju biti dosljedno definirani zakonom
Odbor ponovno naglašava važnost poštovanja etičkih i moralnih principa u znanstvenom i akademskom radu, te potiče pojedince i institucije da prijave kršenja tih principa etičkim povjerenstvima i savjetima matičnih institucija ili samom Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
Nadalje, Odbor upozorava da medijska instrumentalizacija pojedinih slučajeva i sama predstavlja oblik etički neprihvatljivog ponašanja i stoga se snažno zalaže za poštovanje procedure prijavljivanja i rješavanja takvih predmeta.
Poziva institucije iz sustava znanosti i visokog obrazovanja da bez odugovlačenja sankcioniraju dokazana kršenja etičkih kodeksa, kao i da ulože napor u uklanjanje pretpostavki za takvo ponašanje.
Na kraju priopćenja, Odbor izražava mišljenje da pravni okvir kojim se uređuje pitanje etičkih principa u znanosti i visokom obrazovanju mora biti detaljno i dosljedno definiran Zakonom o znanosti i visokom obrazovanju, kao i relevantnom a nedostajućom pravnom regulativom.
Podsjetimo, i znanstveni časopis Nature pisao je o ministru znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću, te je ovaj ‘slučaj’ nazvao ‘plagijatorskim skandalom’, a za ministra Barišića piše da odbija odstupiti, iako je Odbor smatra da je kopirao rad drugoga znanstvenika.
Navode kako ” je Barišić ustrajao u tome da nije učinio ništa krivo, čak i nakon što su ga na ostavku pozvali ugledni znanstvenici iz zemlje i svijeta”.
“Znanstvenici u Hrvatskoj ističu da taj predmet postavlja pitanja akademske čestitosti na vrhu istraživačkog sustava”, piše Nature i dodaje da je ministar rekao kako za ostavku nema potrebe jer je greška bila samo – “tipografska greška”.
“Definitivno bi trebao dati ostavku”, kaže za časopis Saša Zelenika, inženjer na Sveučilištu u Rijeci, koji je od 2012. do 2014. bio pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta.
Zelenika ističe da je plagiranje rašireno na hrvatskim sveučilištima te navodi primjer plagijata aktualnog potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića na Policijskoj akademiji te da je protiv Odbora pokrenuta ustavna tužba kojoj je cilj oslabiti instituciju koja treba poduprijeti znanstveni integritet u Hrvatskoj.
Spominju i kako je znanstvenik Ivan Đikić apelirao u otvorenom pismu premijeru da smijeni ministra, govoreći da se nije ponio odgovorno, a kao takav ne može voditi niti Ministarstvo znanosti i obrazovanja.
Pišu i o otvorenom pismu oko 100 znanstvenika, uključujući i neke od Barišićevih kolege sa Sveučilišta u Splitu, koji podržavaju ministra, te dodaje izjavu premijera Plenkovića da ostaje uz svoga ministra, ali to ne vide očito kao ništa previše važno.
Podrška Barišiću
Na pitanje o ministru znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću i mogućem raspuštanju Odbora za etiku uzvratio je kako neće ulaziti u ingerencije Sabora, koji odlučuje o takvim tijelima. Znam kolegu Barišića, znam kako ispunjava svoje zadaće kao ministar, u potpunosti sam svjestan koliko je važno ono čime se bavi za hrvatsku budućnost, našu djecu, rekao je.
“Proučio sam članak o kojem je riječ, pažljivo pročitao sve fusnote i niti iz jednog elementa nisam mogao niti naslutiti da je njegova intencija bila da uzme nečije ideje kao svoje. Kad to čitate jasno vam je da nešto nedostaje, pogotovo što u svim drugim fusnotama u članku postoje izvori. Činjenica da je ministar praktično isti članak objavio nakon toga i u španjolskom časopisu s referencom na autora o kojem je riječ dovoljno govori da nije imao namjeru uzeti tuđe misli”, pojašnjavao je Plenković i ponovio da stoji i stajat će iza ministra Barišića.
Đikić ne prestaje s optužbama: “Barišić kopirao i s Wikipedije”
Podsjetimo, znanstvenik Ivan Đikić ne odustaje od zahtjeva da ministar obrazovanja, znanosti i sporta Pavo Barišić podnese ostavku zbog plagiranja svog znanstvenog rada. Zbog toga je sada poslao detaljno priopćenje zašto ministar treba odstupiti.
Naveo je kako je plagirao tekst Stephena Schlesingera, kopirao s Wikipedije, koristio ideje iz knjige Carla Boggsa i još mnogo toga.
Nakon Đikićeva pisma, Radman i Vukičević ponovno poduprli ministra Barišića
Akademici Miroslav Radman i Slobodan Vukičević u izjavi za javnost ponovno podupiru ministra znanosti i obrazovanja Pavu Barišića u vezi s aferom plagijat.
U izjavi danoj nakon pisma akademika Ivana Đikića premijeru Andreju Plenkoviću, član Francuske akademije znanosti i umjetnosti, Sveučilišta u Parizu i MEDILS-a u Splitu Miroslav Radman ističe kako “ne vidi ništa pozitivno u metodama recentnoga medijskog predatorstva ciljanog na osobu profesora Pave Barišića” te ocjenjuje da je riječ o “degradaciji kulture civilnog društva akademskih građana od kojih se očekuje njezino obogaćenje i oplemenjivanje”.
“Stručne rasprave, akademske, pravne i ostale, tiču se kompetentnih stručnjaka i institucija i – sve do njihovih zaključaka – nemaju razloga ni mjesta na nivou javnosti”, ističe Radman.
“U protivnom, gdje bi vodio takav izopačeni proces ako se proširi u medijsko metastaziranje prijevremenih rasprava svih stručnih djelatnosti?” pita Radman i odgovara da bi “vodio u kaos koji bi bio smrt tih djelatnosti”.
Radman zaključuje da “samoinicijativno inkvizicijsko moraliziranje potiče sumnju u prirodu motivacije i moral moralizatora”.
Član HAZU i Sveučilišta u Zagrebu Slobodan Vukičević ističe da je pismo dr. Đikića sadržajno gotovo identično prvotnoj prijavi za plagijat koju je protiv dr. Barišića nekolicina nastavnika uputila prije gotovo šest godina.
Tu su prijavu pisali znanstvenici koji su – za razliku od dr. Đikića – većim dijelom aktivni na znanstvenome području kojim se inkriminirani članak i bavi, a dva su etička povjerenstva prijavu odbacila još prije nekoliko godina, ističe Vukičević.
Treće je pak povjerenstvo djelovalo u uvjetima u kojima su ga bila napustila tri člana, a njegov je predsjednik, kao prononsirani politički aktivist, suočen s optužbama za sukob interesa upravo u odnosu na dr. Barišića, kaže Vukičević i dodaje kako je “doista neobično da dr. Đikić plagirajući (već odbijene) prijave za plagijat kani, iz daljine Palo Alta, promijeniti razinu profesionalne etike u hrvatskoj znanosti”.
“Ovakve rasprave odvlače fokus s ključnih problema u hrvatskoj znanosti i izlaze iz akademske u političku sferu djelovanja, što nije način rješavanja takvih problema”, kaže akademik Vukičević i zaključuje da Hrvatska ima mnogo izvrsnih znanstvenika i “ne postoji niti jedan razlog” da novinari stalno izvlače kao mjerilo znanstvene etičnosti one koji ne sudjeluju u hrvatskome svakidašnjem znanstvenom životu.
Zaštitu moralnog i profesionalnog integriteta i ugleda prof. dr. Pave Barišića otvorenim su pismom od predsjednika Hrvatskog sabora i Vlade zatražila 104 pripadnika hrvatske akademske zajednice, koji ističu da se temeljem laži i nedokazanih optužbi vodi difamirajuća kampanja protiv ministra znanosti i obrazovanja kako bi ga se spriječilo u provedbi reformi u njegovu resornom području.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
