Stanje u hrvatskoj državi, općenito, gospodarski, na svaki drugi mogući način, blago rečeno, nije najbolje, višegodišnja recesija i teška gospodarska kriza, odrazila se na sve segmente društva, pogotovo kada je zdravstvo u pitanju.
Hrvatska ima dovoljan broj bolnica, ali…
Hrvatska, s obzirom na broj stanovnika, ima više nego dovoljan broj bolnica, ukupno u našoj zemlji imamo 64 bolnice, u prosjeku je udaljenost između bolnica 36 kilometara, europski standard je 77 kilometara. Iako je ovaj podatak za neke optimističan on je zapravo posve suprotan od toga, mnoge bolnice jedva preživljavaju i teško osiguravaju najosnovnije potrebe za svoje pacijente, trećina hrvatskih bolnica konstantno se bori s manjkom prihoda, što automatski smanjuje mogućnost da će pacijenti uspjeti dobiti adekvatnu skrb u nekim bolničkim ustanovama, što, naravno, nije krivica liječnika i medicinskih sestara, koje rade u teškim uvjetima.
Samo u Zagrebu, kao najvećem gradu Republike Hrvatske, imamo 17 bolnica, dok ih je najmanje u Ličko-senjskoj, Koprivničko-križevačkoj, Virovitičko-podravskoj i Međimurskoj županiji, u kojima imamo po jednu bolničku ustanovu.
Očigledne su razlike između Zagreba i ostatka Hrvatske, što je opet uzrokovano u razlikom u standardu koji imamo u glavnom gradu i ostatku naše zemlje. Primjerice, na čitavom području Slavonije postoji deset bolničkih ustanova, uz osječki KBC tu su osam županijskih bolnica u Virovitici, Pakracu, Požegi, Slavonskom Brodu, Novoj Gradiški, Našicama, Vinkovcima i Vukovaru. S druge strane, da napravimo usporedbu, na moru imamo dva Kliničko-bolnička centra, onaj u Rijeci te u Splitu, uz pet županijskih bolnica u Puli, Zadru, Šibeniku, Kninu i Dubrovniku. Udaljenost između ovih bolnica veća je nego što je inače hrvatski prosjek, naime, konstatirali smo da je to 36 kilometara.
Nažalost, neke bolnice zapravo opstaju po političkom ključu, iako nemaju uvjeta za opstanak, u smislu u kojem danas funkcioniraju, drugim riječima trebale bi se specijalizirati za neka područja medicine, a ne opstati na način na koji to ne mogu, ne mogu funkcionirati, što samo potvrđuje ono što smo rekli da se zdravstvom na vrlo neprimjeran način bavi politika.
Imamo li dovoljan broj liječnika?
Kad smo već spomenuli liječnike, u Hrvatskoj je prije desetak godina bilo nešto više od 200 liječnika na 100 000 stanovnika, što se, zbog teške situacije u hrvatskom zdravstvu, nažalost, smanjuje, dok je prosjek u razvijenim državama Europske unije puno veći, primjerice, u Italiji je u tom istom razdoblju bilo 500 liječnika na 100 000 stanovnika, 400 u Norveškoj, Španjolskoj te 330 u jednoj Francuskoj. Činjenica je da veliki broj mladih liječnika, obrazovanih, stručnih, mladih ljudi, napušta Hrvatsku, svakim danom ta brojka je sve veća, trendovi su zabrinjavajući, iako aktualni ministar zdravstva, Siniša Varga, pokušava relativizirati takvu jednu itekako tužnu činjenicu.
Naime, od kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju problemi s odlaskom liječnika izvan Hrvatske dodatno su se pojačali. Prije nekoliko dana mediji su pisali da je od ulaska Hrvatske u Europsku uniju oko 1000 liječnika napustilo našu zemlju ili se sprema to učiniti. Naravno, u potrazi za boljim životom, u Europi najviše traže anasteziologe, radiologe, kirurge te ginekologe. Europa jednako traži liječnike i liječnice koji sve više traže potrebnu dokumentaciju za rad u inozemstvu. Istovremeno tek je 135 liječnika iz inozemstva pokazalo interes za rad u Hrvatskoj, uglavnom se radi o liječnicima iz Srbije te Bosne i Hercegovine.
Šezdeset posto onih koji odlaze su bolnički liječnici, dok je 11 posto liječnika opće i hitne medicine zatražilo potvrde za odlazak iz Hrvatske, no, za odlazak se spremaju i nezaposleni liječnici. Liječnici ne mogu dobiti dozvolu za rad u inozemstvu bez potvrde strukovne komore.
Prijeti li nam kolaps zdravstvenog sustava?
Upravo je prije nekoliko mjeseci predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Hrvoje Mingo, upozorio na zabrinjavajuće trendove te je rekao da Hrvatskoj prijeti kolaps ako se ovako nastavi. Naime, dr. Mingo upozorava da bi se Hrvatska mogla uskoro suočiti s nedostatkom liječnika ako se nešto ne poduzme i ako se ovakvi trendovi nastave.
Nedavno je potpredsjednik Hrvatskog Sabora, i sam ugledni liječnik, Željko Reiner, upozorio na teško stanje u hrvatskom zdravstvu te je konstatirao da je ono odraz katastrofalne gospodarske situacije.
Reiner tvrdi da se pravi podatci o dugovima u zdravstvu uporno skrivaju te da se ne smije dopustiti takozvana amerikanizacija zdravstva, prema kojoj bi ono bilo rezervirano samo za bogate. Naime, prema izvješću Europske komisije nakon lanjske sanacije zdravstva i potrošenih 3,2 milijarde iz proračuna, u studenom 2013. godine nepodmirene obveze bile su 3,1 milijardu kuna, koncem studenog 2014. Ministarstvo zdravlja izjavilo je da će nepodmirene obveze koncem te godine iznositi 2,1 milijardu kuna. Nitko zapravo ne zna koliko je stvarni dug zdravstvenog sustava. Dr. Reiner tvrdi da su zdravstvu potrebne strukturne reforme, a ne kozmetički alibi-zahvati. Naime, zdravstvo mora ostati socijalno usmjereno.
Sindikati prekinuli pregovore, ne žele biti dio demokratske forme, odnosno, ukras
Kakvo je stanje u hrvatskom zdravstvu možda najbolje govori činjenica da je Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) napustio u četvrtak radnu skupinu sastavljenu od predstavnika Ministarstva zdravlja, sindikata i poslodavaca, koja radi na usuglašavanju izmjena zakona o zdravstvenoj zaštiti i obveznom zdravstvenom osiguranju, jer je ministar zdravstva Siniša Varga zakone poslao u javnu raspravu prije nego što su oni usuglašeni i o njima se izjasnilo Gospodarsko-socijalno vijeće. Drugim riječima, sindikati nisu uspjeli postići ni minimalni dogovor s aktualnim ministrom s kojim su sve manje zadovoljni kako sindikati tako i građani.
Podsjetimo, sastanku radne skupine u četvrtak nije sudjelovao ni predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata Ivica Babić, naime, Babić koji zapravo tvrdi da se o daljnjem sudjelovanju mora konzultirati sa svojom sindikalnom središnjicom, Hrvatskom udrugom radničkih sindikata. Budući da je, kako smatra Babić, Ministarstvo prekršilo proceduru donošenja izmjena zakona, dakle, sindikati bi bili tek paravan kojim bi se zadovoljila forma.
Liste čekanja smanjuju se puževim koracima
Liste čekanja, koje se jesu nešto smanjile, ali ni blizu onome što tvrdi ministar, također su veliki problem hrvatskog zdravstva i zadaju puno glavobolje pacijentima, tako se donedavno u KBC Zagreb na UZV srca čekalo više od 300 dana, što je bio negativan rekord u Hrvatskoj, za kojim, nažalost, ni drugi puno ne zaostaju, budući da se liste čekanja u hrvatskim bolnicama smanjuju puževim koracima.
Kada je lista čekanja u pitanju daleko smo ispod prosjeka Europske unije.
Iz svega ovoga možda je najbolje da zaključke izvlačite sami, temeljem vlastitih iskustava?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
