Povjerenici za informiranje Anamariji Musi, čija je obveza štititi Ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama, 24. lipnja 2016. dostavio sam pismo o poteškoćama s neplanskim, nestrukturiranim i neetapnim odvijanjem internetskoga savjetovanja o prijedlozima reforme hrvatskoga sustava odgoja i obrazovanja, sve zbog odluke da se pothvat nastavi kako je na početku pogrješno utrt.
Nerazložna je istodobna rasprava o uputničnim ispravama više razina, kad one proizlaze jedna iz druge. Zakonsko pravilo o trajanju rasprave 30 dana sadržajno se ne poštuje, ako usporedno odvijanje sada već osam savjetovanja svakomu tko želi pripomoći boljemu školstvu ostavlja manje od tri radna dana da prouči radni materijal i javi se u pojedinu raspravu. Time se zapravo zainteresiranoj javnosti ne daje razuman vremenski okvir da se uključi i sudjeluje.
Javnu raspravu treba otvoriti o još 55 isprava Cjelovite kurikulne reforme, a za to je potrebna postupnost i odgovarajuće vrijeme.
U nastavku prenosimo pismo povjerenici:
“Poštovana dr. Musa,
A. Nemam povratnu informaciju o Nedostatcima javnoga savjetovanja o Okviru nacionalnoga kurikula, o čem sam Vam pisao 19. travnja 2016., a pišem Vam ponovno jer Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nastavlja pogrješke dosadašnjih voditelja Cjelovite kurikulne reforme, kojih je i samo svjesno.
B. Naime, Ministarstvo obrazovanja priopćilo je 16. lipnja 2016.: „Prema prijedlogu Okvira nacionalnoga kurikula izrada kurikulnih dokumenata temelji se na hijerarhijskoj strukturi. To znači da kurikulnom dokumentu iduće razine odnosno niže razine prethodi cjeloviti, usuglašeni i konačni kurikulni dokument prethodne razine. No, kako je tijekom 2015. gotovo istodobno započela izrada više od 50 prijedloga kurikulnih dokumenata, o kojima je 14. ožujka 2016. istodobno započela stručna rasprava, započeti proces dovršit će se na način da se o svim nacrtima kurikulnih dokumenata prikupe i očitovanja zainteresirane javnosti i pribave recenzije stručnjaka“ (Stručna rasprava temelj za javnu raspravu).
C. Hijerarhijske razine provedbenih propisa, ispod zakona i državnih pedagoških standarda, koje predviđa nedoneseni Prijedlog okvira nacionalnoga kurikula, jesu:
Okvir nacionalnoga kurikula,
savjetodavnici o odnosu prema učenicima (tri su – „okviri“: ocjenjivanja / „vrjednovanja“, za prikraćene / „s poteškoćama“ i za nadarene / „darovite“),
uputnici obrazovnih vrsta („nacionalni kurikuli“, ima ih pet),
uputnici tematskih krugova („područja kurikula“, ima ih sedam),
uputnici međupredmetnih sadržaja („međupredmetne teme“, ima ih sedam),
uputnici nastavnih predmeta („predmetni kurikuli“, objavljeno ih je 29),
državni sektorski, državni podsektorski i kvalifikacijski uputnici (neobjavljeni), i
posebni nacionalni uputnici: manjinski, domski, boravišni, knjižnični i „ostali“ (od njih je napisano devet uputnika za nacionalne manjine; nisu objavljeni).
D. Budući da niža razina proistječe iz više, pravo je pitanje zašto se sve te razine pisalo istodobno, odnosno zašto ih se sada sve želi raspraviti tijekom ovoga ljeta prije nego se:
a) raspravi i do konačnosti dovede sadržaj uputnika više razine, čije odredbe mora preuzimati onaj niže razine i
b) donese zakonski okvir za njihovo donošenje (postojeći pravni okvir previđa donošenje jednoga jedinoga Nacionalnoga kurikula, a za pojedine predmete donošenje „nastavnih planova i programa“),
E. Cjelovita kurikulna reforma iznjedrila je do sada 64 isprave:
tri metodološka priručnika (objavljena i neraspravljena, ukupna opsega 91 stranicu),
devet nacrta uputnika nacionalnih manjina koji još nisu objavljeni, iako su prema Opisu poslova i zadaća njihovih stručnih radnih skupina trebali biti napisani do 29. veljače i spremni za raspravu 31. ožujka 2016.,
52 objavljena uputnična nacrta („prijedloga kurikula“) koji, objavljeni na portalu kurikulum.hr, obuhvaćaju 3.874 stranice nacrta za javnu raspravu i 5.142 stranice rezultata stručne rasprave (do sada, nedostaju rezultati za još dvije stručne rasprave), sveukupno 9.016 stranica.
F. Od toga je prikupljanje očitovanja zainteresirane javnosti završilo (27. svibnja 2016.) o Prijedlogu okvira nacionalnoga kurikula, a od preostale 63 isprave sada su otvorena internetska savjetovanja o njih čak osam, i to o:
Prijedlogu nacionalnoga kurikula za umjetničko obrazovanje (do 17. srpnja 2016.),
Prijedlogu nacionalnoga kurikula za strukovno obrazovanje (do 24. srpnja 2016.),
Prijedlogu nacionalnoga kurikula za gimnazijsko obrazovanje (do 24. srpnja 2016.),
Prijedlogu nacionalnoga kurikula za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje (do 24. srpnja 2016.),
Prijedlogu izmjena i dopuna Nacionalnoga kurikula ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja (do 24. srpnja 2016.),
Prijedlogu okvira za poticanje iskustava učenja i vrjednovanje postignuća darovite djece i učenika (do 24. srpnja 2016.),
Prijedlogu okvira za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrjednovanje postignuća djece i učenika s poteškoćama (do 24. srpnja 2016.),
Prijedlogu okvira za vrjednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju (do 24. srpnja 2016.).
Dakle, suprotno logici i naravi stvari istaknutoj u priopćenju od 16. lipnja 2016., na javnu se raspravu u isto vrijeme stavilo osam nacrta više hijerarhijskih razina.
G. Prema podatku s portala e-Savjetovanja objava izvješća o provedenim savjetovanjima za svih osam sada otvorenih rasprava očekuje se tek 1. listopada 2016. Stoga je nejasno zašto Ministarstvo sebi dopušta više od dva mjeseca za odgovaranje na pristigle primjedbe i prijedloge, a zainteresiranoj javnosti ostavlja dva i pol puta manje vremena. To je suprotno članku 16. stavku 2. Hrvatskoga ustava: „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“
H. Vaš prijedlog od 25. ožujka 2016., da se produlji predviđeni roka trajanja stručne rasprave o Okviru nacionalnoga kurikula, „imajući u vidu važnost te kurikulne isprave i zainteresiranost stručne javnosti za nju“ nije prihvaćen.
Namjesto toga, u Odgovorima na pristigle priloge u tu stručnu raspravu, tadašnja Ekspertna radna skupina čak je četrnaest puta ponovila: „Produljenje savjetovanja opcija je koja će biti u opticaju prilikom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću“ (str. 4, 14, 31, 33, 34, 35, 36, 41, 42, 44, 45, 46, 64 i 68–69).
Nalazimo se u fazi institucionalnoga savjetovanja. Sve su javne rasprave o Cjelovitoj kurikulnoj reformi do sada otvorene na tek toliko koliko dostaje prema članku 11. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13 i 85/15), na po 30 dana. No, usporedno održavanje čak osam, a moguće i više rasprava istodobno zapravo sprječava i onemogućuje zainteresiranu javnost da se ozbiljno i temeljito posveti prosudbi i prijedlozima poboljšica svake od njih.
Ministarstvo je u zadnjih mjesec dana u službenim priopćenjima već 12 puta ponovilo: „Javna rasprava o kurikulnim dokumentima… traje 30 dana, a po potrebi i dulje“ (30. svibnja 2016., 31. svibnja 2016., 16. lipnja 2016., 16. lipnja 2016., 24. lipnja 2016., 24. lipnja 2016., 24. lipnja 2016., 24. lipnja 2016., 24. lipnja 2016., 24. lipnja 2016. i 24. lipnja 2016.). Okolnosti koje traže produljenje već su nastupile, više ne treba ostavljati mogućnosti, nego stvarno produljiti savjetovanja.
Molim Vas da pozovete ministra Predraga Šustara osobno da se savjetovanja produlje do 31. prosinca 2016. Riječ je o prevažnom reformskom paketu koji bi trebao utjecati na 510 tisuća hrvatskih učenika i 63 tisuće učitelja. Požurivanje može donijeti samo previde i kasnije kajanje.
I. Molim Vas i da se osobno zauzmete za postupnost, ekonomičnost i racionalnost, i da uputite poziv na ruke ministru Šustaru da se prije rasprave o konkretnim uputnicima područja, međupredmetnih tema i predmeta rasprave metodološki priručnici iz travnja 2016. za izradu kurikulā područja, međupredmetnih tema i nastavnih predmeta. U suprotnom će se sve poteškoće, pitanja, primjedbe i prijedlozi koje je izazvala zadatost tim priručnicima višestruko ponavljati i nepotrebno umnažati u raspravama o 43 nacrta propisa koji su napravljeni sukladno tim trima priručnicima. I službenicima Ministarstva lakše je i jeftinije obraditi tri rasprave, namjesto 43.
Podsjetite ministra kako članak 11. stavak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama određuje da su tijela državne uprave dužna provoditi savjetovanje s javnošću i pri donošenju drugih strateških ili planskih dokumenta kad se njima utječe na interese građana i pravnih osoba. Metodološki priručnici za izradbu kurikulnih prijedloga vrsta su strateških i planskih dokumenata jer sadržavaju brojne smjernice koje nisu utvrđene Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije (NN 124/14) i jednostavno do sada nisu raspravljene.
J. Ministarstvo je još 18. ožujka 2016. bilo obećalo: „Vrijeme trajanja savjetovanja sa zainteresiranom javnošću različito je za kurikulne dokumente različitih razina“. No, sada se toga ne drži. Molim Vas, dakle, da pozovete Ministarstvo da javna rasprava o paketu reformskih isprava bude strukturirana po razinama, počevši od rasprave o metodološkim priručnicima, i da joj se ostavi prikladan vremenski okvir kako bi pripadnici zainteresirane javnosti mogli proučiti i javiti se u sve rasprave koje određuju budućnost hrvatskoga obrazovanja.
Rado očekujem Vaše javljanje.
S poštovanjem,
U Zagrebu 24. lipnja 2016.”
* Petar Marija Radelj, Dubrovčanin stalno nastanjen u Zagrebu, teolog i arhivist, urednik, leksikograf, prevoditelj, dobrovoljac i aktivist građanskoga društva, nije član ni jedne stranke ni udruge. Ustrajno se zalaže za naravni zakon, ljudska prava, demokraciju, izgradnju vladavine prava i uspostavu odgovornosti u javnom prostoru.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
