Predsjednik Republike Ivo Josipović danas je obitelji Sredojević uručio odlikovanje Red Nikole Šubića Zrinskog posmrtno dodijeljeno Jovanu Sredojeviću za junački čin u Domovinskome ratu.
Odlikovanje je primio njegov sin Predrag Sredojević, na svečanosti u Uredu predsjednika.
Istaknuvši da se današnjim uručivanjem odlikovanja iskazuje poštovanje i zahvalnost za djela u obrani Hrvatske u Domovinskome ratu, Josipović je naglasio da je Jovan Sredojević pomogao stvoriti slobodnu i samostalnu Hrvatsku, u njezinu punom teritorijalnom integritetu.
“Jovan Sredojević je u teškim godinama rata i razaranja naše zemlje, odlučno i hrabro stao na branik domovine. Postoje mnogi podaci o tome kako je pomagao mladim osobama koje su bile na služenju vojnog roka u tim teškim vremenima. Pomagao im je da se izvuku iz postrojbi vojske koja se pretvarala u agresora, te da se vrate svojim domovima. Surađivao je s Hrvatskom vojskom, tada još Zborom narodne garde, u trenucima kad su naše postrojbe bile tek u fazi formiranja. O tome svjedoče zapovjednici obrane Dubrovnika i Dubrovačkog primorja i zaleđa, te mnogi pripadnici Hrvatske vojske”, naglasio je.
Iskazao je i zahvalnost članovima Udruge pravnika “Vukovar 1991.” koja je i pokrenula postupak za dodjelu odlikovanja Sredojeviću te dodao da o Sredojevićevim zaslugama govore i iskazi stanovnika okupiranih područja Dubrovačkog primorja o pomoći koju im je Sredojević davao.
Jovan Sredojević rođen je u Zadru 1948. godine u obitelji Stevana i Stojanke (r. Karadžin) Sredojević. Vojno se školovao u Zrakoplovno-tehničkoj vojnoj školi u Rajlovcu kod Sarajeva. Oženio se u Mostaru Katicom Šaše, s kojom je imao dva sina. U Dubrovnik se preselio 1967. godine, gdje je živio do početka Domovinskoga rata.
Kao profesionalni vojnik bio je u sastavu je 472. motorizirane JNA brigade Sava Kovačević u Trebinju. Tijekom 1991. Hrvatima, Slovencima i Albancima pomagao je pri bijegu iz JNA i Trebinja, a on je ostao u Trebinju u 472. brigadi JNA i obavljao određene zadatke za Hrvatsku vojsku.
Sredojević je 1991. godine sabotirao radar, kojeg JNA nakon toga nije mogla koristiti. S otočanima je organizirao izvlačenje vojnika iz vojarne na Mljetu i uskladištenu hranu dijelio mještanima. Nakon što je 472. brigada zauzela Slano i okolicu, i potpuno razorila mjesto, Sredojević dolazi u Dubrovačko primorje. Nikada nije bio odgovoran za naredbe JNA kojom su se ugrožavali ljudski životi i imovina. Stanovništvu Dubrovačkog primorja donosio je hranu i lijekove, organizirao transport ranjenih i bolesnih iz okupiranih mjesta, organizirao humanitarnu pomoć i nastojao zaštiti kulturno-povijesno blago Dubrovačkog primorja.
Iako je upozoravan kako je otkriven Jovan je, smatrajući da može još puno toga napraviti, i dalje ostao na okupiranom području. Pripadnici JNA ubili su ga dana 24. ožujka 1992. godine u zaseoku Banja kraj Slanoga
Ivo Josipović rekao je kako je Sredojević “nastradao od okrutne ljudske ruke”, u razdoblju kad je na najteži i najčovječniji način nastojao doprinositi dobru Hrvatske, njenih građana, dobru svoje obitelji.
Predrag Sredojević: Toliko ljudi ne mogu razlučiti između patriotizma i nacionalizma
Zahvalivši na uručenom odlikovanju, njegov sin Predrag Sredojević izrazio je također zahvalnost Udruzi pravnika “Vukovar 1991.” i njezinom predsjedniku Zoranu Šangutu, te generalu Marinoviću, žiteljima Banja, Slanoga, Dubrovačkog primorja i Dubrovnika, a ponajviše profesoru Zdravku Bazdanu koji je, kako je rekao, više od 20 godina radio na tome da se odlikuje njegov otac.
“Nije važno što ja mislim danas, nego što bi moj pokojni otac mislio na današnji dan, a poznavajući njega bilo bi to malo i jednog i drugog. Bio bi možda razočaran što danas još uvijek ima toliko ljudi koji ne mogu razlučiti između patriotizma i nacionalizma, a s druge strane, ima dosta pokazatelja da razum počinje prevladavati i to počevši od ovog najvišeg nivoa. To je vrlo ohrabrujuće. Mislim da bi bio ponosan i sretan te živo s ljudima koje je štitio i za koje je dao svoj život”, kazao je Predrag Sredojević.
