Foto: snimka zaslona

Najveće u Hrvatskoj, Sveučilište u Zagrebu, koje na svjetskim ljestvicama sveučilišta nije niti u prvih 500, tj. Senat Sveučilišta odlučio je s 1 glasom protiv, 5 suzdržanih i 54 za status Hrvatskih studija (HS) promijeniti iz sveučilišni centar u sveučilišni odjel, iako je postojalo obećanje kako će postati fakultet i to ni manje, ni više nego HS-u koji su nedavno, izvanjskim vrednovanjem, proglašeni najboljim društveno-humanističkim studijem u Hrvatskoj.

Hrvatski Studiji postoje od 1992. do 2017. i u tih 25 godina uspjeli su postati najbolji društveno-humanistički studij u RH. S puno boljim preduvjetima, kako fizičkim, tako i nastavno-znanstvenim i s puno snažnijim nasljeđem u tom istom razdoblju to nisu uspjeli postati drugi, a napose Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Vis-à-vis nasljeđa, neki među zagrebačkim fakultetima s pravom se diče time da vuku svoju povijest još 1662. godine i da su, što je istina, temelj samog Sveučilišta u Zagrebu. Neka su još starija poput Sveučilišta u Zadru još 1396. godine. Na tim počecima stoji uz teologiju i filozofija. Ipak, među svim tim dugovječnim fakultetima, napose studijima filozofije, baš je onaj najmlađi izvanjski vrednovan kao najbolji.

Dakako da ne treba taj studij dizati u nebesa, jer svaki ima svojih poteškoća, ali negirati i ne uzimati u obzir činjenicu da je poredbeno najbolji i, ne zaboravimo da su drugi, kojima se ništa ne događa, poredbeno lošiji, poražavajuća je činjenica.

Kad se od 59 nazočnih učenih glava senata (ukupan broj = 70) čak 54 složi s odlukom, a protiv je samo jedna uz pet suzdržanih, to podiže obrve. Ta uniformnost glasova i konsenzus volje budi oprečne slutnje, jer posljedica je ili snažnih argumenata kojima se teško oduprijeti ili iracionalnih utjecaja koje je najbolje niti ne spominjati u svezi s takvim tijelom. Velika većina je odlučila je suprotno kakvoći. Pitanje je svakako što bi to moglo prevagnuti pred argumentom da su Hrvatski studiji najbolji društveno-humanistički studij u RH, a što bi opravdalo srozavanje statusa?

Možda je razlog mladost. Sličnost postoji s pravilom otpuštanja u kompanijama, a ono glasi „tko je zadnji došao prvi odlazi“. No, ako suprotstavimo mladost HS-a s kakvoćom, čini se da je kakvoća snažniji argument, jer je kvaliteta sveučilišta viša vrijednost od trajnosti. Možda je razlog veličina, tj. sićušnost. HS su mali studij, a sličnost ovdje postoji s pravilom „ako moraš ukidati, ukini najmanje, jer je šteta najmanja“. Ako za primjer uzmemo studij filozofije, veliko je pitanje tko je tu najmanji, ali načelno je pitanje proizvodi li se najmanja šteta ako se ukida najmanji studij koji je ujedno i najbolji?

Naime, bez tog studija prosječna kakvoća studija filozofije značajno se srozava, a okrutnom nužnošću i kakvoća cijelog sveučilišta. Izvan ovog okvira teško je vidjeti koji bi razlog mogao postojati za odluku.

Cijeli tekst možete pročitati na portalu Hrvatska danas.

Izvor: narod.hr/hrvatska-danas.com