Ako HDZ ima 61 zastupnika, a Most 13 i ako pretpostavimo (a moramo) da će oni sastaviti Vladu, ona je izračun podjele 20 ministarstva sljedeći: HDZ i Most imaju ukupno 74 zastupnika, Most, dakle ima pravo na 13/74 ministarska mjesta od 20, što se računa kao 13/74 = X/20, pa iznosi 240/73 = 3,5 ministarska mjesta.
Može se pregovarati o četiri, ali do toga ne bi trebalo doći, jer će Most tražiti mjesto predsjednika Sabora, a za to bi se trebao odreći tih 0,5 mjesta iznad tri. Smatram da Mostu treba dati mjesto predsjednika Sabora. To nije samo pitanje pregovaranja, nego je i politički jako povoljno: Most nije dovoljno dobar za upravljanje, a jest dobar za pošteno i jasno donošenje zakona i izbjegavanje manipuliranja saborskim dnevnim redom. Most ima i tri dobra, dokazana ministra: Panenića, Dobrovića i Romića, i tim i takvim izborom svi bi trebali biti zadovoljni.
Ostaje pitanje potpredsjednika Vlade. Jedno od dva mjesta sasvim mi je jasno: ono treba pripasti g. Tihomiru Oreškoviću, za sva pitanja investicija, međunarodnih financijskih odnosa i novca općenito. On je vrlo podoban izbor za dodatno približavanje HDZ-a i Mosta: izabrao ga je HDZ, a podržavao Most. Bio je izvrstan premijer i njegova je Vlada bila jako uspješna. On bi bio veliki dobitak za Hrvatsku. Osobno, on to mora i hoće prihvatiti, jer mu je Hrvatska važnija od male osobne nijanse ponosa.
Ostaje delikatno pitanje drugog potpredsjednika Vlade. Mjesta (premijera) i potpredsjednika Vlade nisam računao u 20 ministarskih (tj. s njima, a bez premijera, imamo 22 upravljačke pozicije). Budući da je Orešković simbolično pola HDZ-ov a pola Mostov, drugo mjesto više ne bi trebalo pripasti Mostu, jer mi je „pola Oreškovića“ taman (i više) za 13 zastupnika u Saboru (računati „13 od 74, koliko HDZ i Most imaju zajedno“).
Dakle, drugi potpredsjednik Vlade ne bi trebao biti iz Mosta. Za Petrova bi to bio osobni poraz, pa možda HDZ treba popustiti i dati mu to mjesto, jer iako on tamo neće koristi, neće ni štetiti (alternativa je da bude predsjednik Sabora). U ovom času ne znam kako bi to trebalo riješiti, a najdraže bi mi bilo da to bude g. Željko Glasnović.
Njegov govor nije naročit (prebrz i slabije razumljiv), ali su mu politička zrelost, domoljublje, inteligencija i iskustvo iznad većine drugih današnjih hrvatskih političara. Pravi potez i HDZ-a i Mosta bio da se g. Glasnovića postavi za potpredsjednika Vlade za odnose s Bosnom i Hercegovinom, jer su ta pitanja najvažnija hrvatska politička pitanja, a samo bi ih Glasnović mogao rješavati da se riješe onako kako se trebaju riješiti.
Živi zid neće ni s kim koalirati, a to ne bi ni bilo dobro. Ostali su slabi, iako ima dobrih ljudi. No, u odnosu na činjenicu da Most ima pravo na samo tri do četiri ministarska mjesta i da bi se oko toga trebala razvijati strategija koaliranja HDZ-a i Mosta, sve drugo je manje važno.
Čestitam svim domoljubnim Hrvatima na rezultatima izbora, starim, čistim i divnih hrvatskim pozdravom optimizma, vjere u budućnost i odanosti esenciji našega postojanja: Bog i Hrvati!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
