Gostujući u Vijestima RTL-a, Vladimir Šeks govorio je o otvaranju arhiva u Hrvatskoj, svojoj istrazi protiv UDBA-e, te o potrebi za lustracijom.
“1971. godine sam kao zamjenik Okružnog javnog tužitelja u Osijeku protiv službe državne sigurnosti, danas znane kao UDBA, zbog nezakonitog postupanja i odnošenja na desetke tisuća pismenih pošiljaka iz osječke pošte i radi nezakonskih prisluškivanja telefonskih uređaja. Tada sam bio prvi u komunističkom svijetu koji je pokrenuo istragu protiv tajne političke policije. Nakon sloma Hrvatskog proljeća u Karađorđevu, bio sam izbačen iz službe i služba državne sigurnosti me je kao jednog od neprijatelja broj jedan pod neprekidnim nadzorom držala sve do 15. svibnja 1990. godine”, rekao je Šeks.
Na pitanje o optužbama koje su ga pratile, da je, naime, i sam bio doušnikom “Službe državne bezbjednosti” s kodnim imenom “Sova”, Šeks je odgovorio kako je zapravo bilo upravo suprotno – “1992. godine Josip Boljkovac koji je nešto prije bio ministar unutarnjih poslova, a nakon toga posebni savjetnik, zajedno s Josipom Manolićem, poveo je jednu operativnu akciju pod kodnim imenom ‘Sova’ u kojoj sam ja bio praćen i nadziran jer su me osumnjičili da se bavim terorističkim djelatnostima. Hrvatska UDBA pod vodstvom Manolića i Boljkovca je meni prišila taj naziv”.
“Ja se zalažem za to da se bezuvjetno otvori sva dokumentacija vezana za djelovanje organa komunističkog režima, od armije, sudova, tužiteljstva, partijskih komuniteta od 1945.-1990. godine. To treba otvoriti javnosti. Što se tiče UDBA-e predlažem se uradi ono što je radila Njemačka – da se napravi jedno povjerenstvo koji će sve te dosjee pregledati, utvrditi jesu li autentični jer se zna da je UDBA krivotvorila dosjee. Kad bi nepristano povjerenstvo utvrdilo da se doista radi o autentičnim dokumentima i da su osobe koje su bile suradnici ili agenti UDBA-e činile zlouporabe određenih vrijednosti demokratskog društva, to bi bila određena vrsta lustracije i ti bi se ljudi trebali ukloniti iz javnog života”, zaključio je Šeks.
