Ministar zdravstva Milan Kujundžić u srijedu je, upitan za sudbinu Imunološkog zavoda (IMZ), istaknuo da se ispituju mogućnosti nastavka proizvodnje cjepiva na postojećoj lokaciji u Rockefellerovoj ulici.
Nakon što je povjerenstvo za IMZ utvrdilo da se tamo ne mogu više proizvoditi krvni derivati i faktori zgrušavanja, radi se studija koja će pokazati kakve su mogućnosti za nastavak proizvodnje dijela cjepiva s postojećom opremom, rekao je ministar upitan za rješavanja problema IMZ-a, koji već godinama ne radi zbog gubitka proizvodnih dozvola.
Povratak IMZ-a na svjetsko tržište cjepiva, koje kontrolira nekoliko velikih svjetskih kompanija, tim je teže što je duži zastoj u proizvodnji pa se u tom smislu otvara prostor za eventualne pregovore s partnerima iz zemlje i svijeta, kaže Kujundžić.
“To je sretna okolnosti jer ako izgubimo potpuno brend i tržište, koje smo nažalost izgubili jer je proces dugo trajao, onda će biti puno teže pregovarati”, izjavio je Kujundžić nakon što su u Banskim dvorima potpisani ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava dnevnim bolnicama.
Za nastavak proizvodnje krvnih derivata traži se žurno rješenje na drugoj lokaciji s novom opremom, a ministar ponavlja da će u tom smislu Vlada i država ustrajati da se “svakako sačuva tu proizvodnju u hrvatskim rukama, u Hrvatskoj, od hrvatske krvi”.
Upitan za prijedlog oporbe da se osnuje istražno povjerenstvo za utvrđivanje odgovornosti za rezultate upravljanja i raspolaganja financijskim i drugim resursima IMZ-a, odgovorio je kako je on uvijek zagovaratelj istine o svemu, pa tako i o Imunološkom.
“Nemaju Hrvati i ne smiju ništa skrivati, ali pritom ne smiju biti ostrašćeni, ne smiju njegovati mržnju, nego istinu”, poručio je Kujundžić.
Kujundžić: Ispituje se mogućnost nastavka proizvodnje u Imunološkom zavodu
Imunološki zavod u 2017. godinu ulazi s upola manje novca od onog što je očekivao, i što bi mu osiguralo barem privremeni nastavak proizvodnje. Ministar zdravstva Milan Kujundžić izjavio je sredinom prosinca da je Vlada u proračunu za iduću godinu predvidjela sredstva za plaće zaposlenika Imunološkog zavoda (IMZ), a sasvim je sigurno da Zavod ne ostaje na sadašnjoj adresi.
Kujundžić je pritom poručio da Imunološki zavod svakako treba sačuvati, njegov brend i licencije, tako da se nikakve odluke neće donositi naprečac. Nastojat će se sačuvati proizvodnja derivata plazme, no proizvodnja cjepiva je upitna jer je izgubljeno tržište u svijetu, kaže ministar.
Situaciju dodatno otežava pravni problem, jer je uz Imunološki zavod d.d. prije godinu i pol dana osnovana i javna ustanova Imunološki zavod za koju je Kujundžić rekao da je nastala samo kao “oblik traženja kako ljudima dati plaće”.
O sudbini Imunološkog zavoda još uvijek vijeća stručno povjerenstvo što ga je osnovao ministar Kujundžić. Povjerenstvo bi, prema njegovim riječima, trebalo utvrditi može li Imunološki zavod uz dodatna ulaganja sačuvati proizvodnju i radna mjesta. Dodatna ulaganja u opremu od 12 milijuna kuna, prema računici v. d. ravnateljice IMZ-a Lee Lupret Prugovečki, osigurala bi početak proizvodnje krvnih pripravaka u roku od nekoliko mjeseci, čime bi se omogućio povratak njihovih proizvoda na tržište i osigurali prihodi, navodi Novi list.
Istovremeno zagrebački gradonačelnik Milan Bandić poručio je da je Grad Zagreb i dalje zainteresiran za Imunološki zavod, istaknuvši da probleme zavoda mogu zajednički riješiti Grad i Vlada, koju je pozvao da, ako nema projekt rješenja za Imunološki zavod, sve prepusti Gradu koji će rješenje problema”preuzeti na svoja leđa”.
Imunološki zavod osnovan je 1893. godine i desetljećima je bilježio uspjehe na svjetskom tržištu, no posljednja dva desetljeća krenulo je nizbrdo. Višedesetljetna nebriga i dugogodišnje neulaganje u ovaj strateški interes Republike Hrvatske dovela je do ove situacije.
Prvi veliki udarac dogodio se 1998. godine kada je Imunološki zavod izgubio licenciju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za distribuciju cjepiva putem UNICEF-a za cijeli svijet. To je imalo jako loš utjecaj na reputaciju Imunološkog zavoda na globalnoj razini.
Iako sama kvaliteta cjepiva nikada nije bila upitna uvjeti proizvodnje lijekova u Imunološkom zavodu već tada radi neulaganja u prostore nisu bili dovoljno dobri za standarde SZO-a.
Ipak, Svjetska zdravstvena organizacija višestruko je slala signale da će uvijek dati preporuku za naša cjepiva, pod uvjetom da se osuvremeni proizvodnja. Godine 2009. godine SZO dolazi u inspekciju Imunološkom zavodu na njihov zahtjev, jer su očajnički pokušavali spasiti tvrtku i ponovno se vratiti na tržište te biti ono što su 100 godina bili, institucija koja je spasila milijune života. SZO je utvrdila da proizvodnja lijekova u Imunološkom zavodu nije sigurna i da oni ne zadovoljavaju uvjete za proizvodnju lijekova za stanovništvo zemalja kao što su Burkina Faso, Liberija, Obala Bjelokosti i Afganistan. SZO nije htjela kupovati lijekove koji nisu sigurni za djecu zemalja trećeg svijeta.
Razmješten u 13 zgrada u zagrebačkoj Rockefellerovoj ulici gdje je u jednoj zgradi laboratorij, u drugoj sterilizacija, a u trećoj punjenje bočica, Imunološki nije mogao udovoljiti zadanim uvjetima.
Nakon što je Imunološki zavod odlukom Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) ostao bez dozvole za proizvodnju krvnih derivata i bakterijskog cjepiva, Zavodu je 2013. zaprijetio stečaj. Imunološki zavod izgubio je licenciju za posao koji je činio 79 posto godišnjih prihoda tvrtke. Na tom su poslu godinu ranije zaradili 66 milijuna kuna, ističe 24sata.
Tadašnji direktor Imunološkog zavoda Davorin Gajnik, inače član HNS-a, odmah je u kolovozu zatražio pokretanje stečaja kojeg je Trgovački sud proglasio u prosincu iste godine. I on i predstavnici radnika u više navrata upozoravali su Vladu i tadašnjeg potpredsjednika Radimira Čačića, ujedno i tadašnjeg predsjednika HNS-a, da će bez proizvodnje tvrtka potpuno propasti. A onda prevrat, isti direktor Gajnik krajem prosinca podnosi zahtjev za obustavom postupka tvrdeći da ipak nema razloga za stečaj. U siječnju 2014. godine Visoki Trgovački sud poništava stečaj kojeg je Trgovački sud u Zagrebu pokrenuo mjesec ranije prihvativši Gajnikovo obrazloženje. U veljači iste godine Vlada smjenjuje Gajnika i na njegovo mjesto postavlja novog direktora Maria Meštrovića. Nakon dolaska Meštrovića na čelo Zavoda, iz Ministarstva gospodarstva najavljivali su i istrage, čak kaznene prijave, ali se ništa od toga nije dogodilo.
Nedvojbeno je utvrđeno da Imunološki zavod ne može na postojećoj lokaciji osigurati sigurnu proizvodnju. “Između ostalog, zgrada u kojoj se obavlja proizvodnja je kulturno dobro, a za postizanje sterilnih uvjeta bilo bi potrebno kopati metar duboko u stari podrum, čime se ni statika zgrade ne bi mogla održati. Znači nije bilo moguće očekivati da se problem riješi na ovoj lokaciji”, rekla je početkom 2015. Viola Macolić Šarinić, bivša ravnateljica Agencije za lijekove i medicinske proizvode odgovarajući na brojna pitanja javnosti vezana uz poslovanje Imunološkog zavoda.
U potrazi za strateškim partnerom koji bi kupio Imunološki i osigurao nastavak proizvodnje, Vlada Zorana Milanovića raspisala je natječaj. Od svih potencijalnih investitora na koncu je jedino građanska inicijativa Visia Croatica dala ponudu za kupnju dionica Imunološkog. Građani su u njima prepoznali dobronamjernu inicijativu pokušaja spasa toliko vrijednog Zavoda te su uplaćivali po sto kuna uloga. Podršku inicijativi dali su mnogi gradovi, branitelji, nevladine udruge. Udruga U ime obitelji također je pozvala građane da potpomognu projekt za opstanak Imunološkog.
Početkom srpnja 2015. Vlada Zorana Milanovića odbila je ponudu društva Visia Croatica koja je jedina pristigla na natječaj za kupnju državnog portfelja u Imunološkom zavodu. U obrazloženju su naveli kako takva ponuda ne može dugoročno jamčiti opstojnost Imunološkog i nemaju dorečen plan poslovanja.
“Vlada Zorana Milanovića zajedno s bivšim ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom je unatoč tome što smo ispunili sve uvjete natječaja neosnovano odbila Visiju Croaticu, čitaj: hrvatski narod. Time je Imunološki zavod gurnula u potpuno bezizlaznu situaciju, a radnike nagradila plaćama od poreznog novca, dajući im već 14 mjeseci plaću za čisti nerad! To je više nego jasan primjer što Hrvatskoj čini politički voluntarizam, na štetu IMZ-a, Hrvatske i svih njenih državljana”, ocijenio je Aleksandar Soltyšik, dodajući da vrlo pomno prate događaje u vezi s Imunološkim zavodom. “Od trenutka rezultata novih izbora promišljamo i kreiramo strategiju za novu rundu borbe za spas IMZ-a”, otkrio je u listopadu prošle godine Soltyšik za Novi list.
Dr. Srećko Sladoljev, imunolog Imunološkog zavoda koji je u više navrata javno upozoravao da postoje ozbiljne indicije da su svi upravljači Zavoda iskorištavali ovu instituciju za svoje privatne interese, ponovno je istaknuo da je IMZ počeo rapidno propadati dok je direktor Imunološkog bio akademik Vlatko Silobrčić (od 1992. do 1997. godine, a kasnije predsjednik NO-a Imunološkog) zbog čega bi, smatra Sladoljev, akademik trebao biti u zatvoru, a ne član Etičkog odbora u znanosti i visokom obrazovanju, navodi Direktno.hr. Nalaz Državne revizije iz 2002. godine potvrđuje mnoge navode dr. Sladoljeva i ostalih koji zbog uništenja Imunološkog prozivaju akademika Silobrčića.
Ove informacije aktualizirane su krajem 2016., jer je Živi zid u Saboru sakupio dovoljno potpisa za raspravu o osnivanju saborskog povjerenstva koje bi trebalo istražiti zašto je uništena jedna od najvažnijih hrvatskih strateških tvrtki, koja je mogla zarađivati i milijardu dolara godišnje (prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije), da su modernizirali i proširili pogone.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
