Odvjetnica Milivoja Petkovića, Vesna Alaburić, u žalbenom procesu u predmetu u kojem se sudi šestorici vođa bosanskohercegovačkih Hrvata za zločine počinjene tijekom rata u BiH, o svemu je progovorila u novom intervjuu za Tportal.
“General Petković inače dobro i strpljivo čeka završetak postupka te zna da je napravio sve što je mogao da se obrani, a braneći sebe branio je i svoje suradnike. Nijednog trenutka nije osporavao to da su zločini bili počinjeni, ali je pokušao dokazati da nikakvi planovi etničkoga čišćenja, mržnje ili netrpeljivosti prema muslimanskom, bošnjačkom stanovništvu nisu bili razlog ili povod nekom borbenom djelovanju ili aktivnostima u kojima je sudjelovao. Petković je uložio silan napor u to da se zaustave sukobi s Armijom BiH i da se pregovorima i dogovorima pronađe rješenje. Jer, kao što je rekao još 1993., bolje je dvije godine pregovarati nego jedan dan ratovati”, kaže odvjetnica.
Progovorila je i o suradnji s hrvatskim vlastima.
“Ne mogu govoriti o nekoj suradnji jer ona zapravo nije postojala. Činjenica je da su sve vlasti rekle da nam stoje na raspolaganju i da im se možemo obratiti ako trebamo nešto. Međutim arhivi su bili otvoreni i sva je dokumentacija iole relevantna za ovaj proces odavno predana haškim tužiteljima, tako da nam pomoć vezano uz dokumente nije bila potrebna. Željela bih pohvaliti spremnost vlasti da pomognu članovima obitelji u redovnim kontaktima s našim klijentima”, istaknula je.
Nakon nepovoljne prvostupanjske presude Hrvatska se pokušala uključiti u slučaj kao prijatelj suda.
“Nakon nepovoljne prvostupanjske presude Hrvatska se pokušala uključiti u slučaj kao prijatelj suda. Pokušaj uključenja nakon prvostupanjske presude očekivano nije uspio. Ipak, bilo nam je drago vidjeti da je vlast u Hrvatskoj zainteresirana za ishod ovoga procesa i da je pokušala učiniti nešto što može koristiti našim klijentima”, ispričala je.
A što bi potvrđivanje presude značilo za Hrvatsku?
“Zaključci u našoj presudi o involviranosti Hrvatske, izravnoj involviranosti i svojevrsnoj odgovornosti Franje Tuđmana nisu ništa novo u odnosu na presude Tihomiru Blaškiću, Dariju Kordiću, Mladenu Naletiliću i drugima. Ono što je novo jest termin koji se upotrebljava. O zločinačkom planu i etničkom čišćenju govori se i u ranijim presudama, ali je novi termin udruženi zločinački pothvat. Taj termin, kao oblik kaznenopravne odgovornosti, koristi se od 1999., nakon presude u predmetu Tadić. Gotovo sve optužnice koje su podizane nakon toga temelje se na tom obliku odgovornosti.(…) Što se tiče same odgovornosti države Hrvatske, znam da je bilo mnogo priča o tome mogu li ljudi koji su pretrpjeli neku štetu tužiti Hrvatsku za naknadu štete i slično. Moj odgovor je – ne, apsolutno ne. Ova presuda ne tiče se odgovornosti Republike Hrvatske; ovo je kaznena presuda i njome se utvrđuje kaznena odgovornost pojedinaca koji su bili optuženi”, zaključila je.
Intervju u cijelosti pročitajte OVDJE.
