Nakon šesti i pol godina od pokretanja istrage pravomoćno je okončan postupak protiv bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića, prvog dužnosnika protiv kojeg je zbog sumnje u korupciju vođena tzv. državnoodvjetnička istraga, u vrijeme kada je borba protiv korupcije bila pod posebnim povećalom u svjetlu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.
Odlučujući o žalbi Uskoka, Vrhovni sud je prihvatio argumente prvostupanjskog Županijskog suda, ustvrdivši da ni jedan žalbeni argument Uskoka nije osnovan, potvrdio je Hini Rončevićev odvjetnik Krešimir Vilajtović, koji je u srijedu poštom dobio pravomoćnu presudu.
Bivši ministar obrane, kojeg se teretilo da je pri nabavi vojnih kamiona 2004. oštetio državni proračun za oko 10 milijuna kuna, nepravomoćno je oslobođen krajem siječnja 2014. u ponovljenom postupku, pošto je osuđujuću presudu iz kraja 2010. ukinuo Vrhovni sud.
Iako je tijekom oba suđenja optuženičku klupu Rončević djelio s bivšim pomoćnikom Ivom Bačićem, Uskok je na kraju ponovljenog suđenja odustao od Bačićeva kaznenog progona, ističući da je o navodnim nepravilnostima izvijestio Vojno-sigurnosnu obavještajnu agenciju.
Sud: nabava vojnih kamiona mogla se provesti izravnom pogodbom
Prema obrazloženju presude Županijskog suda koja je sada postala pravomoćna Rončević je oslobođen optužbe za zlouporabe u nabavi vojnih kamiona, jer je ta nabava zbog kratkoće rokova bila nužna i prema tadašnjem zakonu o javnoj nabavi moglo je se provesti izravnom pogodbom.
Troškovi kaznenog postupka, prema Vilajtovićevim riječima, padaju na teret države i u odnosu na njegovog branjenika mogli bi iznositi između dvjesto i tristo tisuća kuna.
Rončević će odlučiti hoće li od države tražiti naknadu za štetu koju je pretrpio
Odvjetnik kaže da će Rončević tek odlučiti hoće li od države tražiti naknadu za materijalnu i nematerijalnu štetu koja mu je načinjena kaznenim progonom.
“Bio je stigmatiziran kao kriminalac na najvišoj razini od strane građana i na taj način su se ljudi odnosili kad bi ga vidjeli na ulici. Bio je i ekskomuniciran od bilo kakvih društvenih aktivnosti, čak se borio za radno mjesto jer ga nitko nije htio zaposliti kad mu je istekao saborski mandat“, rekao je.
Čak i kada se ponovno zaposlio, mediji su ga proganjali naslađujući se i prejudicirajući krivnju iako su optužbe već padale na višim instancijama.
Rončević je prvi dužnosnik protiv kojeg je zbog sumnje u korupciju vođena tzv. državnoodvjetnička istraga, koja je omogućena Zakonom o kaznenom postupku iz 2009. Taj je zakon tada predstavljen kao snažan alat u borbi protiv korupcije, ali je Ustavni sud 2012. ukinuo 43 njegove odredbe kojima je zakonodavac zbog prejakih kritičkih zahvata u prava okrivljenika ili obrane narušio ljudska prava.
“Taj zakon je pao na Ustavnom sudu nakon čega je ublažio razlike u pravima i položaju između tužitelja te okrivljenika i branitelja“, rekao je Vilajtović. Iako smatra da je svaka izmjena tog zakona poboljšala njihov položaj drži da je još uvijek nezadovoljavajaući.
Rončević od početka tvrdio da je nevin
Rončević je od početka progona tvrdio da je nevin i da se radi o političkom procesu, a 2010. je rekao da si ne može oprostiti što je i sam glasao za taj zakon.
Afera “kamioni” izbila je 2005. kada je bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić prvi javno progovorio o navodnim nezakonitostima u nabavi kamiona.
Mladen Bajić, tadašnji državni odvjetnik zatražio je odmah za Berislava Rončevića skidanje imuniteta. Iako je formalno istraga protiv Berislava Rončevića pokrenuta tek tjedan dana prije traženog skidanja imuniteta, Mladen Bajić tvrdio je da već raspolaže ključnim dokazima u tom predmetu.
Sud ga je na temelju te USKOK-ove optužnice osudio. Sumnjičilo ga se da je zapravo deset milijuna spremio u svoj džep ili podijelio s partnerima. ‘Jedini je bio problem’ što se praćenjem traga novca to nije moglo dokazati.
Hebrang je tada kazao da su priče o Rončeviću “monstruozne laži”, a danas se postavlja pitanje tko će odgovarati za lažne optužbe?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
