Po novom zakonu o socijalnoj skrbi koji je predložila potpredsjednica Vlade RH Milanka Opačić i njezino ministarstvo koje bi se trebalo baviti socijalnom skrbi, ispada da korisnik socijalne skrbi, ako ima bilo kakvu imovinu, zapravo plaća sam sebi naknadu čiju mu visinu određuje država. I ako nema imovinu, nasljednici su se dužni brinuti za njega.
Ako ima bilo kakvu imovinu na koju mu se može upisati država, mora je prodati, jer inače ne može ostvarivati prava iz zakona o socijalnoj skrbi.
Ako ima neku imovinu, a nekim čudom uspije ostvariti neko pravo iz zakona, na socijalnu pomoć, dom i slično, taj novac državi netko mora vratiti. Država će staviti na imovinu zabilježbu o dugu, korisnik – hrvatska sirotinja, ponovo mora to prodati i sve vratiti državi, a ako umre nasljednici moraju vratiti sve što je država isplatila korisniku ili će država “osvojiti” imovinu sirotinje.
Čak i kad umre, hrvatska sirotinja je dužna sve troškove platiti državi, nasljednici novcem ili prodajom imovine koju su naslijedili. U čl. 50 zakona, eksplicitno kažu u stavku 2. ako ima prihod, odnosno imovinu korisnik iz stavka 1. (koji je umro) mora vratiti jednokratnu pomoć za troškove svog pokopa, a ako ne on, onda nasljednici. U iznos troškova ulazi i prijevoz pokojnika, stavak 3.
Znamo da postoje ljudi koji koriste socijalnu pomoć, a ne bi trebali i tu sasvim sigurno reda treba uvesti. Ali pritom to ne bi trebali platiti oni koji su uistinu potrebiti, istaknuo je komentirajući za narod.hr novi zakon o socijalnoj skrbi predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.
Sever drži da, ako netko ima kuću ili stan od 300 ili 400 kvadrata i pri tome je u potrebi socijalne pomoći jer ne može uzdržavati takav stan, trebao bi razmisliti da se preseli u manji i da s razlikom novca riješi neka svoje tekuće probleme.
“Česti su slučajevi u kojima se takve kuće, stanovi čuvaju za djecu a da djeca pri tome ne sudjeluju u potpori tim starim ljudima i da na kraju društvo pomaže te ljude i nakon smrti netko naslijedi imovinu, a pri tome trunke nije učinio da pomogne tim ljudima dok su bili u potrebi– to je prvi pogled i to se može vidjeti i primijetiti”, istaknuo je Sever.
“Ali postoje i oni kojima djeca ne mogu pomoći jer su i djeca sama u potrebi i ne mogu pomoći roditeljima. Kako bi se to sve riješilo potrebno je uvesti kvalitetnu evidenciju i nadzor , ali bez zabilježbe kako se to predlaže u Zakonu”, naglasio je Sever.
“Treba uvesti kvalitetan nadzor da se ne provlače lopine, i netko tko će se time obogatiti. Ali pri tome se ne smije ići linijom manjeg otpora i reći, ok sve ćemo kresnuti i time obuhvatiti i one koji to zloupotrebljavaju – a pri tome će stradati najveći broj onih kojima je to potrebno i koji to ne zloupotrebljavaju i kojima društvo, ako se želi zvati humano društvo, mora pomoći”, kazao je Sever i dodao da ne smijemo dopustiti dehumanizaciju društva.
“Ako je netko nezaposlen društvo bi se trebalo moći brinuti o njemu, jer je osoba to dobila u vrijeme kada se nije mogla skrbiti se sama o sebi. Od ukupnog broja nezaposlenih u Hrvatskoj samo oko 20% prima naknadu, dok 80% ne prima nikakvu naknadu – to sigurno nije humano društvo”, zaključio je Sever.
Na informacije o odredbama zakona koje su objavljene u medijima reagiralo je Ministarstvo socijalne skrbi.
“Informacija da se država upisuje na imovinu korisnika zmn-a nisu točne i izvučena je iz konteksta kao posljedica krivog tumačenja zakonskih odredbi”, priopćilo je Ministarstvo socijalne skrbi, a potpisao Tihomir Ivka iz kabineta ministrice.
“Ukoliko korisnik socijalne pomoći (zajamčene minimalne naknade), usluge smještaja ili boravka ima, osim nekretnine (stana ili kuće) u kojoj živi on i članovi njegovog kućanstva drugu nekretninu ili imovinu čijom prodajom može osigurati sredstva za uzdržavanje sebe i svoje obitelji ili čijom prodajom može sudjelovati u plaćanju usluge smještaja ili boravka, a tu drugu nekretninu nije u mogućnosti prodati ili iznajmiti, vrši se upis zabilježbe tražbine u zemljišnim knjigama na tim nekretninama. Također je važno napomenuti da se ista briše ukoliko bi vraćanje dospjelih tražbina ugrozilo materijalni položaj nasljednika. Dakle, nema upisa zabilježbe na prvu nekretninu (stan ili kuću) u kojoj korisnik živi”, tvrde u ministarstvu, iako se te tvrdnje ne odnose na članke 50 i 250 zakona.
Zapravo ovaj institut pomaže da se automatizmom ne isključuju osobe koje imaju drugu nekretninu ili vrijednu imovinu iz sustava socijalne pomoći, nego da zbog toga što je nisu u mogućnosti trenutno prodati i od toga živjeti, ipak ostvare socijalnu pomoć, a država će iz tog razloga izvršiti zabilježbu tražbine i tek ako se ispune svi gore navedeni uvjeti, tražiti povrat isplaćenih sredstava. U tom smislu, Ministarstvo je pripremilo upute o postupanju za sve centre za socijalnu skrb, ističe se u priopćenju.
“Napominjemo da u sustavima socijalne skrbi većine država netko tko ima bilo kakvu imovinu ne može biti ni korisnik socijalne pomoći”, stoji u priopćenju ministarstva.
“Upravo analizama korisnika koje smo provodili prije izrade Zakona o socijalnoj skrbi, uočene su prijevare i nelogičnosti koje sasvim sigurno nisu u duhu socijalne pravednosti. Podsjećamo na primjer korisnika socijalne pomoći s ušteđevinom od 100.000 kuna za kojeg je država platila troškove sahrane, a u ostavini se pojavljuju nasljednici koji do trenutka smrti nisu vodili brigu o korisniku. Neosporno je da nije „socijalno nepravedno” da se iz te ušteđevine namire troškovi pogreba korisnika o kojem je država godinama brinula kroz sustav socijalne skrbi”, naglašava se.
“Uvjereni smo da šira društvena javnost ne bi dobronamjerno prihvatila činjenicu da „korisnik socijalne pomoći” ima više nekretnina ili vrijednu imovinu i istovremeno troši sredstva poreznih obveznika, što je nažalost do sada bio čest slučaj. Ovakvim pristupom otvara se mogućnost pravednije akumulacije raspodjele sredstava u sustavu socijalne skrbi prema onima kojima je pomoć zaista potrebna”, kažu u ministarstvu Milanke Opačić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
