Predsjednik saborskog Odbor za ratne veterane Ivan Anušić upozorio je 9. studenoga da Hrvatskoj dolazi na naplatu sve što se događalo proteklih 20 godina, a to je “sustavna nebriga za hrvatske interese kako unutar Hrvatske, tako i van njezinih granica”. “Dolazi na naplatu ono što se nije radilo, a trebalo se, što su i službe i diplomacija i politika trebali odrađivati – braniti interese Hrvatske i hrvatskih ljudi koji prelaze granicu i iskoristiti sve što oni koriste protiv nas”, rekao je Anušić, pitajući se zašto se Hrvatska nije koristila načelom reciprociteta.
“Ako se od Hrvatske traži dokumentacija iz Domovinskog rata i rata u BiH, zašto mi isto nismo tražili od srpske ili bosanske strane koje su napravile puno više ratnih zločina”, upitao se Anušić, naglasivši kako je “ovo što se događa jedna vrsta pritiska”.
Anušić, kao i član Odbora Josip Đakić, nakon razgovora s Antom Nazorom, odbacili su prozivke o odgovornosti ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. “Centar nije kriv, on samo može pomoći optuženima s obzirom da ima vjerodostojnu dokumentaciju koja govori o nevinosti većine”, rekao je Đakić koji je potvrdio da Nazor uživa puno povjerenje Odbora.
Pet dana ranije glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan ustvrdio je i da za uhićenja u Orašju nije kriv nitko iz Državnog odvjetništva jer je suradnja s tužiteljstvom BiH ostvarena temeljem sporazuma iz 2005. i 2013. koje su odobrili ministarstva pravosuđa i vanjskih poslova, uz suglasnost Vlade.
Za uhićenja u Orašju Cvitan je, kako je rekao, doznao iz medija. “Nisam imao pojma da će se ovo desiti i pogotovo da će se desiti na ovakav način i s jednim neselektivnim pristupom u odnosu na pitanje osoba i nacionalnosti kojoj pripadaju.”, ustvrdio je Cvitan.
HMDCDR: Potpisani međunarodni ugovor iznad zakona i podzakonskih akata
“Arhivsko gradivo dostupno je sukladno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima (NN 105/1997, 64/2000, 65/2009), odgovorili su za Narod.hr iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata upitani o dostupnosti arhivskog gradiva s obzirom na vrstu.
“Javno arhivsko gradivo u pravilu je za korištenje dostupno 30 godina nakon nastanka. Dokumentaciji s oznakom tajnosti (vojna tajna, državna tajna, vrlo tajno, tajno, strogo povjerljivo, povjerljivo), ograničena je dostupnost i u postupanju s njim primjenjuju se odredbe Zakona o tajnosti podataka (NN 79/2007, 86/2012) i Zakona o informacijskoj sigurnosti (NN 79/2007). Za uvid u takvo gradivo potrebno je provesti postupak deklasifikacije od pravnih sljednika.
Arhivsko gradivo koje sadrži podatke koji se odnose na obranu, međunarodne odnose i na poslove nacionalne sigurnosti, uključujući one za održavanje reda i mira, te na gospodarske interese države, dostupno je za korištenje po isteku roka od 50 godina od njegova nastanka, ako posebnim propisom nije drukčije uređeno.
Javno arhivsko gradivo koje se odnosi na osobne podatke dostupno je za korištenje 70 godina nakon svoga nastanka, odnosno 100 godina od rođenja osobe na koju se odnosi. Ukoliko znanstveni razlozi zahtijevaju korištenje arhivskoga gradiva prije isteka predviđenih rokova, ravnatelj/ravnateljica arhiva može odobriti korištenje toga gradiva, na način i pod uvjetima koji jamče zaštitu javnih probitaka, odnosno privatnosti, prava i probitaka treće osobe, uz obvezno prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog arhivskog vijeća.
Treba napomenuti da potpisani međunarodni ugovor, koji je ratificiran, odnosno potvrđen od strane zakonodavnih tijela država ugovornica, po svojoj pravnoj snazi jest iznad zakona i podzakonskih akata. S potpisanim međunarodnim ugovorom, koji se odnosi na pristup određenoj dokumentaciji, uvjeti dostupnosti arhivskog gradiva mogu biti izuzeti od odredbi Zakon o arhivskom gradivu i arhivima”, poručili su iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Istražitelji iz BiH još 2005. češljali po arhivima u Hrvatskoj
Podsjetimo, zadnjega dana listopada ove godine u Orašju su uhićena desetorica bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s područja Bosanske Posavine pod sumnjom da su počinili ratne zločine nad osobama srpske nacionalnosti.
Istražitelji iz BiH počeli su još 2005. dolaziti u Hrvatski državni arhiv (HDA), gdje su proučavali, ali i fotokopirali dio građe vezane uz HVO i Domovinski rat, doznao je Jutarnji list u HDA. U zadnje vrijeme nisu dolazili, ali su prije nekoliko mjeseci u HDA bili suci s područja istočnog Sarajeva kojima je arhiv bio samo servis, gdje su proučavali građu koju su prije toga naručili u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata koji je smješten u istoj zgradi bivše Sveučilišne knjižnice gdje je i Hrvatski državni arhiv. Protokol koji su u Sarajevu 3. lipnja 2013. potpisali Mladen Bajić, kao glavni državni odvjetnik RH, i Goran Salihović, kao glavni tužitelj tužiteljstva BiH, regulira upravo suradnju dvaju tužiteljstava.
Za generala Željka Glasnovića cijeli je slučaj politička i obavještajna blamaža za Hrvatsku.
“Uhićeni su hrvatski časnici, uključujući i generala Đuru Matuzovića, koji je imao najduži ratni staž u jednom od zbornih područja hrvatskih snaga. Naše arhive otvorili smo s Mesićevim dolaskom 2000. godine, a sve je nastavio Milanović 2013. Postavlja se pitanje što su radile hrvatske službe” rekao je general Željko Glasnović za Slobodnu Dalmaciju.
Drži da je uhićenja inicirala Republika Srpska i to je po njemu apsurd jer su njezine snage zajedno s JNA počinile više od 90 posto svih zločina u ratu u BiH. Također ističe da Hrvatska mora ući u diplomatsku ofenzivu i blokirati sva pregovaračka poglavlja Srbije na putu u EU dok ona ne povuče zakon o univerzalnoj jurisdikciji.
“Orašje nije ni prvi ni posljednji slučaj. Imate šestoricu Hrvata iz BiH kojima se trenutačno sudi u Haagu, cijeli civilni i vojni vrh jednog naroda, a na teret im se stavlja udruženi zločinački pothvat. Na zaboravite da su svi oni hrvatski časnici koji su do Daytona bili pod istim zapovjedništvom. Preslušajte govore predsjednika Tuđmana iz tog vremena i vidjet ćete da on sve tamo do 1996. godine spominje hrvatske snage”, upozorava general Glasnović.
Jedan od takvih potencijalnih slučajeva jest i onaj iz Mrkonjić Grada. Tužiteljstvo Republike Srpske podnijelo je kaznenu prijavu protiv 27 osumnjičenih osoba, a na njoj se uz Franju Tuđmana i Gojka Šuška našao i čitav niz časnika HV-a i HVO-a.
Orašje – analiza (štetnog) sporazuma o predaji dokumenata Hrvatske Tužiteljstvu BiH
Dinko Cvitan nakon povratka iz Sarajeva 2015. tvrdio da istrage nisu pokrenute
Iako je general Pavao Miljavac upozorio javnost 18. travnja 2015. da Sarajevo podiže optužnice protiv časnika Hrvatske vojske, državni odvjetnik Dinko Cvitan u svom prvom razgovoru otkako je postao glavni državni odvjetnik, 22. travnja 2015. za RTL televiziju, zanijekao je da su bilo kakve istrage pokrenute u BIH protiv časnika hrvatske vojske.
“Govori se o mini Haagu. Nikakvog mini Haaga nema. Nikakve pokrenute istrage nisu pokrenute u BiH”, tvrdio je Cvitan.
Cvitan je ovu izjavu dao dva dana nakon povratka iz Sarajeva, gdje se susreo s glavnim tužiteljem BiH Goranom Salihovićem. U šturom priopćenju sa sastanka iza zatvorenih vrata navedeno je kako su Cvitan i Salihović razgovarali i o suradnji u procesuiranju slučajeva ratnih zločina.
“Državna odvjetništva dviju zemalja u tome već nešto više od godinu dana surađuju na temelju posebnog protokola o suradnji potpisanog uz potporu struktura Europske unije u BiH” kratko je poručeno medijima.
General Miljavac opetovano je upozoravao i smatra posebno opasnim što su od 2013. određeni istražitelji iz BiH gotovo nekontrolirano češljali naše arhive, “i sad se svi čude što se događa, kako je to moguće. Međutim, moguće je. Kada smo mi to artikulirali kao Generalski zbor, u prvom momentu to nije nitko shvaćao ozbiljno, ali kad su vidjeli dokumente koji smo mi dostavili, onda su svi shvatili da stvar počinje izmicati kontroli”, zaključio je Miljavac u lipnju 2015.
Iz Hrvatske niti jedna kaznena prijava protiv oficira JNA iz BiH
Istodobno DORH temeljem Protokola s Tužiteljstvom BiH nije podigao niti jednu kaznenu prijavu protiv nekadašnjih oficira JNA, Bošnjaka i Srba u BiH zbog sudjelovanja u agresiji na RH, upozoravao je Večernji list prije godinu dana, te podsjeća kako je općepoznato da je više Bošnjaka, časnika Armije BiH, a prije toga oficira JNA, sudjelovalo u agresiji na RH, kao da i su odgovorni za masovne zločine, etničko čišćenje i pokolje nad Hrvatima u BiH.
Usporedba s događajima iz 1945.: Kako Velika Britanija štiti svoje vojne osobe
“Iako o svibanjskim događajima 1945. i onima koji su slijedili postoji brojna povijesna, publicistička i memoarska literatura, dosadašnja istraživanja nisu rezultirala egzaktnim, pa ni približno točnim brojem ubijenih u tim likvidacijama. Naime, povijesna i publicistička literatura o navedenom problemu utemeljena je uglavnom na sjećanjima sudionika Bleiburga i »križnoga puta«.
U rekonstrukciji bleiburškoga slučaja važno je i nezaobilazno objavljivanje i analiza britanskih dokumenata koji se odnose na tu problematiku. Problem je u tome što se, prema britanskim propisima, embargo s najvećega dijela diplomatskih spisa te jednoga dijela dokumenata ministarstva rata skida nakon 30 godina. Međutim, dio najpovjerljivije dokumentacije, ponajprije vojne i obavještajne naravi, zadržava se pod embargom 75 godina. Dakle, svi oni koji su pokušavali rekonstruirati bleiburške i poslijebleiburške događaje nisu i neće do 2020. imati uvida u potrebnu građu”, upozorio je za Glas Koncila dr. Vladimir Geiger.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
