Nakon što je prošli tjedan Vlada na sjednici donijela odluku o prestanku važenja stupnja tajnosti dokumenata Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Izvršnog vijeća Sabora SRH i na taj ih način učinila dostupnim javnosti, naš sugovornik dr. sc. Miroslav Akmadža s Hrvatskog instituta za povijest istaknuo je kako je iznenađen da Vlada o tome odlučuje jer je donedavno o davanju suglasnosti na uvid u takvu dokumentaciju bilo dovoljno uputiti zahtjev Hrvatskome državnom arhivu i uvid bi bio odobren za dan ili dva. Međutim, ovaj put se procedura odužila.
“Normalno da sam iznenađen da Vlada o tome odlučuje – to je prvi put. Već godinama tražim tu građu i nikad nije trebalo nikakvo posebno odobrenje. Nema nikakva razloga, nije to nikakva posebno povjerljiva građa da bi se to moralo raspravljati na Vladi”, rekao je za naš portal dr. sc. Miroslav Akmadža.
Odluka je donesena nakon što su zahtjev za uvid u tu građu Hrvatskome državnom arhivu uputili Anto Mikić, glavni urednik Hrvatskoga katoličkog radija, za razdoblje od 1962. do 1972., radi izrade doktorske disertacije “Crkveno i društveno tumačenje Glasa Koncila 1963. – 1972.”, te Miroslav Akmadža za razdoblje od 1982. do 1984., za potrebe znanstvenoistraživačkog rada Hrvatskog instituta za povijest o problematici crkveno-državnih odnosa.
“U pravilu je to odobravao Državni arhiv ili arhivsko Povjerenstvo, ali nikada Vlada i to je prije rješavano po kratkom postupku, nikad nije bilo problema oko toga”, ocijenio je te dodao kako je podnio molbu za uvid u građu još krajem godine, a Vlada je tu odluku donijela prošli tjedan na prijedlog arhivskog povjerenstva, dakle 3 mjeseca nakon molbe.
“Zašto je to tako? Ne bih u to ulazio, koji je razlog. No pretpostavljam da je to zbog suđenja u Münchenu, pooštrili su se kriteriji, dignuto je sve na veću razinu. Ne mogu to decidirano tvrditi, no to je moja pretpostavka”, ocijenio je Akmadža.
Pojasnio je da ovakav nenadani postupak nije ograničenje slobode znanstvenika, već otežavanje i razvlačenje.
“Meni je svejedno tko će donijeti odluku Državni arhiv, Povjerenstvo ili Vlada, bitno je da ona bude brza i djelotovorna, a ne da moram čekati mjesecima za nešto što sam već godinama istraživao i gledao te samo po sebi nije nikakva novost”, naglasio je rekavši kako to za njega nije novo gradivo da bih sad trebao tražiti posebno odobrenje.
“Kolega Anto Mikić, kojem sam mentor, gleda još starije gradivo koje sam davno objavio u svojim knjigama, gradivo je objavljeno i također nije ništa novo, i opet je morao ići na sjednicu Vlade što je po meni apsurdno”, rekao je Akmadža ponovivši kako mu je svejedno tko će donijeti odluku no kako je bitno da se to pojednostavi te da se omogući.
“Sama odluka Vlade je pozitivna, mogu koristiti građu, no smatram da nije bilo potrebe da se to toliko razvlači i da ide na razinu Vlade”, pojasnio je.
“Tri mjeseca je svakako otežavajuće jer to vrijeme mi mnogo znači – za tri mjeseca sam mogao mnogo toga napraviti. Sve je moglo ići jednostavnije obzirom da je to gradivo već korišteno. Da je gradivo od neke posebne sigurnosti, nije da je to gradivo iz nekadašnjih službi sigurnosti. Međutim, kod ovog gradiva stvarno ne vidim nikakve razloge ovakvog razvlačenja”, zaključio je Akmadža.
Mikić: Umjesto da u ta 3 mjeseca radim, čekam da me neko pusti građi
“Procedura traje više od 3 mjeseca, i umjesto da u ta 3 mjeseca radim u arhivu, čekam da me neko pusti građi koja mi je potrebna za moj doktorat, i to u svakom slučaju jest gubljenje vremena”, rekao je Anto Mikić, glavni urednik Hrvatskoga katoličkog radija koji radi na izradi svoje doktorske disertacije “Crkveno i društveno tumačenje Glasa Koncila 1963. – 1972.”.
“S druge strane čini mi se da preširoko zahvaćeno gradivo koje se razmatra na tom vladinom povjerenstvu jer ovo gradivo u koje sam tražio uvid je starije od 40 godina te nisam prvi koji to tražim, moj mentor je već godinama u arhivu s tom istom građom i čudi me da nakon što je netko već imao uvid da se doktorantu daju ograničenja”, ocijenio je Mikić rekavši kako po njegovom mišljenju je netko nespretno postavio tu cijelu stvar.
“O razlozima se može samo nagađati i je li to povezano kao što se nagađa s Münchenskim suđenjem, u to ne bih ulazio jer nemam nikakvih dokaza da bih bilo što zaključivao. No, iz pozicije doktoranta i akademskog građanina to mi svakako otežava moj znanstveni rad”, rekao je dodavši kako još uvijek nije dobio nikakvo rješenje o uvidu u građu nakon sjednice Vlade.
“Ja se nisam obratio Vladi, već Hrvatskom državnom arhivu, a on je taj zahtjev proslijedio vladinom povjerenstvu, a zatim oni Vladi, tako da sad čekam odgovor arhiva od koga sam i tražio uvid”, naglasio je Mikić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
