Foto: S.Kragujević, commons.wikimedia.org

Na današnji dan 1975. u Beogradu umro je nobelovac Ivo Andrić. Sin je travničkih Hrvata Antuna Andrića i Katarine Pejić. Kao gimnazijalac kretao se  u krugovima jugoslavenske (srpske) nacionalističke organizacije Mlada Bosna koja je odgovorna za atentat u Sarajevu.

Za vrijeme 1. svjetskog rata bio je interniran kao jugoslavenski nacionalist. Obavljao je visoke službe u prvoj, velikosrpskoj Jugoslaviji i bio veleposlanik u Hitlerovom Berlinu, a rat je mirno proživio u Nedićevoj nacističkoj Srbiji. Isto tako mirno je živio nadalje u Beogradu do svoje smrti u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji.

Bio je i vijećnik partizanskog Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a i član SANU. Također je bio i član komunističke Narodne Skupštine Bosne i Hercegovine.

Aleksandar Stipčević,  povjesničar knjige i informacijske kulture, ocijenio je Andrićev elaborat o Albaniji iz 1939. godine riječima: „Taj dotada nepoznati Andrićev spis izazvao je silno ogorčenje Albanaca, kako onih na Kosovu tako i onih u Albaniji, jer ono što je Andrić predlagao savršeno se uklapalo u rasističke teorije koje su u to vrijeme bile u modi u nekim zemljama Europe, posebice u Hitlerovoj Njemačkoj, čiji je poklonik, inače, Andrić bio.” Ta ocjena ne osvjetljava ponajljepšim svjetlom Andrićev politički profil , a Stipčević je citirao i Andrićeve riječi: “Podjelom Albanije nestalo bi privlačnog centra za arbanašku manjinu na Kosovu koja bi se u novoj situaciji lakše asimilirala … Pitanje iseljenja Arbanasa muslimana u Tursku također bi se izvelo pod novim okolnostima, jer ne bi bilo nikakve jače akcije da to sprječava.”
(Aleksandar Stipčević, »Albanologija u Hrvatskoj : prilog njezinu povijesnom razvoju« // Historijski zbornik, br. 45., god. 1992., str. 219. — 236., citat sa str. 230.)

Integralni Andrićev govor Adolfu Hitleru

Prvog travnja 1939. godine priopćeno je da je za novog opunomoćenog ministra i poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu postavljen Ivo Andrić, pomoćnik ministra vanjskih poslova Karađorđevićeve Jugoslavije.

Dvanaest dana kasnije Andrić je stigao u Berlin kao veleposlanik. Bilo je to vrijeme kada su Talijani okupirali Albaniju, a Hitler Češku i Austriju. U Berlinu i u cijeloj Njemačkoj obavljane su pripreme za proslavu 50. rođendana nacističkog vođe Adolfa Hitlera.

Hitler je Andrića primio u 11 sati i 30 minuta. Andrić je prilikom predaje akreditivnih pisama održao govor:

“Poštovani kancelare,

Čast mi je da Vašoj Ekselenciji predam pisma kojima je Kraljevsko Namjesništvo, u ime Njegovog Veličanstva Kralja Jugoslavije, moga uzvišenog Suverena, izvoljelo da me akreditira kod Vaše Ekselencije u svojstvu svoga izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra, kao i opozivna pisma mog prethodnika gospodina Cincar Markovića.

Smatram za naročitu sreću što mi je Kraljevsko Namjesništvo povjerilo taj zadatak. Odnosi dobrog susjedstva, kao i živa privredna i kulturna razmjena dobara između Njemačke i Jugoslavije odgovaraju potpuno željama i namjerama Kraljevske vlade, i ja sam naročito povlašten što mi je Kraljevska vlada dala dužnost da rad mog prethodnika na tom dijelu nastavim, a u cilju produbljenja i učvršćenja tih prijateljskih odnosa i uzajamnog poštovanja koje vlada između oba naroda.

Dozvolite, gospodine kancelare Reicha, da uvjerim Vašu Ekselenciju da ću sve svoje snage posvetiti tom zadatku koji predstavlja jedan od značajnijih ciljeva vanjske politike moje vlade. Slobodan sam izraziti nadu da mi blagonaklona podrška Vaše Ekselencije neće nedostajati u vršenju moje dužnosti.

Predajući Vašoj Ekselenciji moja pisma, koristim ovu svečanu priliku da izrazim u ime Njegovog Kraljevskog Visosti Kneza Namjesnika, Kraljevskog Namjesništva i Kraljevske vlade najljepše želje za osobnu sreću vaše Ekselencije, koja s toliko uspjeha i dostojanstva stoji na čelu Velikog Reicha, kao i za dobro i napredak njemačkog naroda”

Izvor: narod.hr/kurir rs