Dana 15. kolovoza 1575. rođen je hrvatski pisac, jezikoslovac i prevoditelj – isusovac i katolički svećenik Bartol Kašić (Bogdančić) Pažanin.
Živio je u vremenu koje je za hrvatski jezik bilo nemilosrdno, a njegova jezična nastojanja velikim dijelom su ostala razapeta i obezvrijeđena u borbama onih koji su nametali latinštinu i onih koji su se svim silama borili za očuvanje glagoljice.
Bartol Kašić prvi je preveo cijelo Sveto Pismo na hrvatski jezik, ali nije bilo objavljeno sve do 2000. Po izričitoj naredbi Propagande (kasnija Kongregacija za širenje vjere), Kašić je prevodio s Vulgate. Tiskanje njegove Biblije kočila je druga rimska kongregacija, Sveti Oficij. Razlozi nisu posve jasni.
Treba istaknuti kako je on napisao (i u takvim vremenima uspio objaviti) prvu gramatiku hrvatskoga jezika (Institutionum linguae illyricae libri duo) – 1604., a također je i bio prvi koji je preveo Rituale Romanum (Rimski obrednik) na hrvatski jezik – 1640. (to je ujedno bio i prvi cjeloviti prijevod Rimskog obrednika na neki živi jezik).
Srbi (kao i sve hrvatsko) svojataju i Kašića
Iako je jezik Bartola Kašića očigledno i jedinstveno hrvatski, jer se u takvom obliku ne javlja kod drugih južnoslavenskih naroda, nije bila rijetkost da su mu u srpskim filološkim krugovima osporavali hrvatstvo jer svoj jezik nije izrijekom nazvao hrvatskim, a neki su ga srpski filolozi čak otvoreno svojatali.
Činjenica je da Kašić nije nigdje izričito nazivao svoj jezik hrvatskim, nego ga je zvao lingua illyrica ili jezik slovinski, bosanski, dalmatinski ili dubrovački (pretpostavlja se da se je u to zapleo iako su Hrvati njegova doba jezik nazivali arvackim zato što se bojao mletačkih vlasti te zbog nekih drugih utjecaja).
No dovoljno je bilo pogledati njegovo gramatičarsko djelo Institutiones linguae Illyricae gdje među pridjevima kojima se označava nacionalnost stoji “Slovinski=Illyricus”, a u njegovom rječniku stoji “Harvacchi=Sclavono, Harvatski=Sclavone, Harvat=Croato”, čime se vidi da su to sve istoznačnice za Kašića. Njegovo razlikovanje jezika se vidi i kod grupiranja prijevoda Biblije, gdje svoj prijevod stavlja u jednu skupinu i naziva ga slavonicis, dalmaticis seu illyricis, a drugu skupinu naziva serblianis seu ruthenicis.
Indikativno je da je svom djelu Pjesni duhovne uvrstio pjesmu, posvetu svoga prijatelja, kotorskog vlastelina Mara Dragovića, koja je sadržavala stihove:
Naši Dalmatini, i vas Rod Hrvacki
Držat će u cini pjevanja glas rajski
