Sveti je Luka bio rodom iz danas nemirima pogođene Sirije, a prema crkvenom povjesničaru iz IV st. Euzebiju, rodom iz Antiohije. Sveti Pavao, žarki obraćenik i gorljivi propovjednik Riječi, odabrao ga je za svog vjernog pratitelja i suradnika, u naviještanju Kristova nauka.
Zapisao je dvije iznimno važne biblijske knjige: Evanđelje o životu Gospodina Isusa i Djela apostolska, čudesni nastanak, djelovanje i rast prve Crkve popraćen svakovrsnim čudesima i znamenjima.
On sam u predgovoru svoga Evanđelja piše ovako: “Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio” (Lk 1,1-4).
Sveti Luka je pratio sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim o čemu nas izvještava u Djelima Apostolskim. S apostolom naroda bio je i sudrug njegova prvog tamnovanja u Rimu, ali isto je tako, trpio uz Pavla za vrijeme njegovih drugih okova također u Rimu, kada su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: “Jedini je Luka sa mnom” (2 Tim 4,11).
Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak imao najveći utjecaj Pavao. Ništa sigurno ne znamo o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti. Sv. Epifanije ga je doduše učinio apostolom Dalmacije, Italije i Makedonije, sv. Grgur Nazianski evangelizatorom Ahaje, Metafraste, Egipta i Tebaide, no sve je to povijesno nepouzdano.
Sveti je Luka bio ljubljeni Kristov učenik iako Krista nije pratio dok je navještavao Riječ Života, no dobri ga je Učitelj nadahnjivao toliko da se u svakom njegovom retku, ljepotom riječi može osjetiti okus Kristove prisutnosti. Luka nam kao evanđelist pripoviijeda tajnu glasnika Gabrijela poslanog Djevici da navijesti Radosnu vijest ljudskom naraštaju, onda i danas. Jasno nam Luka opisuje i Kristovo rođenje u štalici, Njegov dječji san u tvrdim jaslicama te opisuje vjerno pastire i anđele koji navještavaju radost. Vođen Duhom sveti nas Luka usmjerava i uči kroz više prispodoba nego drugi evanđelisti, a jednako opipljivo kako nam prenosi ugođaj Kristova rođenja, istom nam živosti opisuje Njegov povratak Ocu u nebeski Dom.
Dar koji je Luka dobio primanjem „duhovnog obrezanja“, ne zaustavlja se na Evanđelju već svojim perom i riječi on ulazi i u Djela Apostolska. Preko veličanstva Kristova uzašašća na Nebo, do neprocjenjivosti bogatstva silaska Duha Svetoga nad apostole u obliku plamenih jezika. Stavlja nam pred oči mučno kamenovanje prvog mučenika za Krista, svetog Stjepana, te još jače potpaljuje u nama vjeru u snagu Božjeg djela kada prenosi obraćenje svetog Pavla, sve apostolove kušnje i zamke, patnje i radosti kojih je Luka većinom bio djeliteljem.
Na kraju, sveti je Luka evanđelist bio živući dokaz opipljivosti Kristove snage koja prodire u kosti, mijenja čovjeku nutrinu, preoblači mu dušu. Nije nikada koračao uz Krista, niti Mu je gledao u lice, no svjetlo je Njegove Riječi i Života radosno primio.
To je svjetlo nosio za života i ostavio ga kao vječno zapisanu smjernicu za Kristovim stazama svima koji Ga žele upoznati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
