Pobožnost se Božjem milosrđu razvila na temelju poruka koje je u svojim viđenjima primala poljska redovnica sveta Faustina Kowalska (25. 8. 1905. – 5. 10. 1938.), a kao njezin poseban štovalac, sv. papa Ivan Pavao II. proglasio je Nedjelju Božjeg milosrđa svetkovinom za cijelu Crkvu 30. travnja 2000. god. Tog je dana bila 2. vazmena nedjelja, jednako kao i 8. travnja 1993. god., kada ju je proglasio blaženom, a dosljedno Isusovoj poruci koju je svetica primila, određeno je da se Nedjelja Božjeg milosrđa slavi upravo u nedjelju nakon Uskrsa.
Naime, u Dnevniku svete Faustine Kowalske stoji i ovo:
“Želim da svetkovina milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. Toga su dana otvorene nutrine milosrđa mojega i ja izlijevam čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja pristupi ispovijedi i sv. pričesti zadobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Neka se nijedna duša ne boji meni približiti, makar joj grijesi bili crveni kao skerlet. Svetkovina milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu“.
Dana 22. veljače 1931. god. sv. Faustina je doživjelamistično iskustvou kojemu je vidjela Milosrdnoga Isusa iz čijeg srca izlaze dvije zrake – crvena i bijela, i koji joj povjerava zadaću da se naslika i štuje takva slika i na takav način pokrene pobožnost Božjem milosrđu.
Slika Božjeg milosrđa tako prikazuje Isusa s podignutom desnom rukom na blagoslov, a iz lijeve se njegove ruke prelijevaju crvena i bijela zraka, koje simboliziraju krv i vodu koje su potekle iz Isusova probodena srca na križu. Njihovo širenje označava prelijevanje Božjega milosrđa na cijeli svijet. Ispod slike piše “Isuse, ja se uzdam u tebe”.
Riječ je, dakle, o pobožnosti koja ima za cilj po molitvi i drugim oblicima duhovnosti isprositi milost i ljubav Božju za cijeli svijet. Prema obećanjima danima sv. Faustini, Krist je posebno preporučio da se snažno moli svakodnevno u 15 sati, u vrijeme njegove smrti, odnosno u vrijeme najveće Božje milosti koja se izlila na svijet.
Poseban oblik te pobožnosti je molitva krunice Božjeg milosrđa, koja se moli na običnoj krunici, ali s posebnim zazivima. U narodu je zaživjelo nekoliko sličnih inačica te molitve, kao i drugih molitava Božjem milosrđu, što je izazivalo zbunjenost kod vjernika, pa je Koordinacija zajednica, pokreta i udruga štovatelja Božjega milosrđa uputila molbu Hrvatskoj biskupskoj konferenciji da se ujednače molitve i štovanje Božjeg milosrđa, što je i učinjeno.
