Zagrebački nadbiskup dr. Juraj Posilović, rodio se 24. travnja 1834. u Ivanić-Gradu. U jesen 1849. ušao je u sjemenište u Zagrebu, i tako se počeo pripravljati za svećeničko zvanje.
Uz pomoć zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika nastavio je teološke studije u Beču, te je 1858. godine zaređen za svećenika. U Beču je 1861. godine stekao doktorat znanosti iz područja biblijskih znanosti i crkvenog prava.
Po povratku u Zagreb imenovan je nadstojnikom sjemeništa, te profesorom povijesti Novog zavjeta i kanonskog prava u istom sjemeništu. Nesebično se zalagao za promicanje opće kulture i znanosti u hrvatskom narodu.
Godine 1867. pridružio se poticaju kardinala Jurja Haulika glede osnivanja Društva sv. Jeronima u Zagrebu. J. Posilović je 1894. godine imenovan zagrebačkim nadbiskupom. Kao zagrebački nadbiskup nastavio je već poznatim svojim putem duhovne, tj. vjerske, kulturne, pa i gospodarske obnove hrvatskoga naroda.
Uza svekoliku obnovu sjemeništa na Šalati u Zagrebu, osobito je pomagao i tadašnja bogoslovska društva Zbor duhovne mladeži zagrebačke i Vijenac, koja su također pripremala bogoslove za budući svećenički rad. Istodobno je darovao velika financijska sredstva za obnovu brojnih crkvenih i javnih zgrada u Zagrebu, ali i na području cijele nadbiskupije, pa i izvan nje. Dao je temeljito obnoviti i podignuti na dva kata Nadbiskupijsko sirotište, to jest dom za siromašne đake u Zagrebu.
Jedan od pokretača Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima 1868., urednik Zagrebačkoga katoličkog lista 1872–75. Od 1874. redoviti profesor i prvi dekan Teološkoga fakulteta u Zagrebu; 1876. postao je biskup senjsko-modruški ili krbavski te virilni član hrvatskoga sabora. Podupirao je rad senjskoga sjemeništa, a o svojem je trošku u Rimu dao tiskati glagoljaški misal. Zaslužan je za uspostavu starocrkvenoslavenske liturgije u Senjsko-modruškoj biskupiji 1893.
