Na današnji dan 25. srpnja 1991. izvršen je prvi izravni napad sa teritorija Republike Srbije na Hrvatsku, točnije na malo istočnoslavonsko mjesto Erdut. U tom napadu poginula su šestorica Tigrova, pripadnika 1. Gardijske brigade, a 18 ih je teško ranjeno.
Srbijansku agresivnost i velikosrpske pretenzije prvi puta javno je pokazala licemjerna i četnički orijentirana JNA baš u Erdutu. U vrijeme dok je „glumila“ pomiritelja između sukobljenih strana, u okrilju noći pred zoru, izvršila je mučki napad na hrvatske gardiste koji su spavali u centru za obuku u Erdutu.
Napad je izvršen VBR-ima i minobacačima sa teritorija Srbije, kao i raketnom topovnjačom JNA sa Dunava koja se sasvim približila centru za obuku koji je na samoj obali Dunava. Tu su smrt našli najbolji hrvatski sinovi, koji su se prvi u Hrvatskoj dragovoljno javili i goloruki otišli na najteže područje rata uz samu granicu sa Srbijom. Centar je sravnjen sa zemljom, a ostali su samo jezivi prizori dimnjaka koji su ostali stajati na ruševinama kao spomenici ovog zločina.
Na samoj granici Lijepe naše, uz Dunav koji mirno protječe, poginuli su Mile Čulina, Anto Grgić, Miroslav Gržan, Josip Knežević, Željko Pavić i Mirko Rožman. Poklonili su najveće blago koje su imali, kako bi mi danas živjeli u neovisnoj i slobodnoj nam Domovini.
Kasnije su Erdut u kolovozu 1991. zauzeli JNA i Srpska dobrovoljačka garda, te ga pripojili željenom velikosrpskom teritoriju. Hrvate, Mađare i druge nesrbe su protjerali ili poubijali. Samo od studenog 1991. do veljače 1992. dok je Erdut bio okupiran i izvan ratnih djelovanja ubijeno 37 civila staraca, žena i djece.
U Erdutu je također bio i zloglasni centar za obuku Željka Ražanjatovića Arkana, koji je služio i kao logor gdje su dovodili, mučili i ubijali zarobljene Hrvate.
