Sveta Katarina Aleksandrijska živjela je na prijelazu iz trećeg u četvrto stoljeće, nazivana još i Katarina Sinajska, smatra se sveticom i mučenicom u istočnoj i u zapadnoj Crkvi. Štovanje joj iskazuju također anglikanci i luterani.
Po legendi, Rimljanin Maksim htio je prisiliti mladu kršćanku Katarinu da se oženi za njega. Ne mogavši slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo.
Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.
Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. U blizini toga mjesta podignut je kasnije slavni manastir sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu.
Sinajski poluotok i Egipat su prepuni ostataka samostana i drugih ostataka kršćanstva koji dokazuju da je nekada bila velika zemlja.
Višemilijunski obespravljeni egipatski narod, kršćanski Kopti, živi su dokaz kršćanske baštine Egipta. Oni su živi dokaz mučeničke prošlosti kršćana Egipta od početaka kršćanstva koje je tamo donio evanđelista Marko, a koje je postalo jedno od središta kršćanstva uopće (Aleksandrija). Dolazak i invazija muslimana Arapa u Egipat, nakon stoljeća mira, nasilno je izbrisala kršćansku baštinu te mediteranske zemlje, koja je ostala živjeti do danas u duhovnim nasljednicima svete Katarine – Koptima.
