Na današnji dan 1714. umro je Jerolim Kavanjanin, hrvatski pjesnik poznoga baroka, porijeklom iz splitske plemićke obitelji Kavanjina. Splitski bogataš i plemić, potomak pohrvaćene talijanske porodice Cavagnini.
U ljetnikovcu na Braču (Sutivan), kamo se povukao nakon odvjetničke i vojničke karijere, piše najopširnije djelo starije hrvatske književnosti (32 724 stihova), “Poviest vanđelska bogatoga a nesretna Epuluna i ubogoga a čestita Lazara”. Kasniji priređivači su to djelo, prema podnaslovu u izvorniku, nazvali “Bogatstvo i uboštvo”. Djelo je religiozno-filozofski ep pjesnički nekonzistentan, ali stilski znakovit. Umjesto splitskom čakavštinom, pisan je ijekavsko-ikavskom štokavštinom.
Izražavajući duh filozofskih kretanja XVII. i XVIII. stoljeća, ova “enciklopedija u stihovima” (Josip Aranza) svoju baroknu duhovnost usmjerava spoznaji života i ljudskog bitka u dvojnoj naravi ljudskoj i božanskoj.
Kavanjinova ulica nalazi se u strogom splitskom središtu, nasuprot Starom placu. Njegovi stihovi uklesani su u mramornoj ploči na nekih deset minuta hoda od crkvice sv. Nikole na Marjanu.
