„Hrvat sam i radujem se i ponosim se time što sam što sam postavljen za prvog cesarskog konzula…“, riječi su kojima je svoj nastupni govor u Beogradu počeo Antun Mihanović, pisac hrvatske himne i vrstan diplomat.
On je na današnji dan 1836. postavljen za austrijskog konzula u Beogradu. Srbija je tada bila još pod turskim suverenitetom. Antun Mihanović je, što je Hrvatima malo poznato, bio i veliki diplomat pa je osim Beograda službovao u: Solunu, Smirni, Carigradu i Bukureštu.
Od 1836. do 1856. Antun Mihanović posvećuje se diplomatskoj službi. Prvi mandat služi u Srbiji za vrijeme vladavine Miloša Obrenovića koji pokušava jačati međunarodni položaj Srbije. U Srbiji je ostao do 1839. kada odlazi u Solun.
Mihanović se nasuprot Milošu zalagao za donošenje ustava u Srbiji koji bi ograničio moć kneza i jačao političku stabilnost zemlje, što je bio onodobni interes Austrije, Rusije i Turske. U svojoj diplomatskoj aktivnosti Mihanović je u Srbiji imao glavnog oponenta u osobi engleskog konzula Georgea Hodgesa, koji je podržavao Miloša u jačanju njegove vlasti, srpske kneževine, na način da je Engleska priznavala Milošu pravo da stupa u odnose s drugim državama bez posebne dozvole sultana. Uz Hodgesa, Miloša je također podržavao sardinijski konzul Cunibert.
Međutim, zahvaljujući vlastitom diplomatskom umijeću, Mihanović je zadobio naklonost Austrije, Rusije i Turske na stranu ustavobranitelja te je sultan potpisao tzv. Turski ustav krajem prosinca 1838. Time je u Srbiji uspostavljena vlast Soveta, tijela u čijem je sastavu bilo najviše Miloševih protivnika, na čelu s predsjednikom, Miloševim bratom, Jevremom Obrenovićem. Nakon neuspjele vojne pobune Miloš Obrenović podnaša ostavku 1. srpnja 1839., a njegovim padom umanjen je utjecaj engleske krune na ovom području.
Nakon diplomatske aktivnosti u Bukureštu 1856. zbog uznapredovane reume i artritisa, Mihanović odlazi u mirovinu te se, nakon 20 godina diplomatske karijere, vraća kući u Hrvatsko zagorje. Posljednje godine života provodi u Novim Dvorima kod Klanjca gdje umire 1861.
