Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru najnovijeg broja piše da je doista mnogo razloga što hrvatski građani ne mogu imati povjerenje u većinu političara bez obzira na njihovu stranačku ili ideološku pripadnost, odnosno jesu li na vlasti ili u opoziciji, jer oni u biti umjesto na dobro rade na zlo Hrvatskoj.
U uredničkom komentaru “Zašto Hrvatska ne može naprijed?” Ivan Miklenić upozorava da je u Hrvatskoj prepoznato razarajuće djelovanje većine političara, zbog čega Hrvatska nikako ne može naprijed. Po njegovim riječima to pokazuju i aktualne građanske inicijative i potaknuti demokratski procesi koji, na sreću, ne će moći biti zaustavljeni i koji jedini mogu odškrinuti vrata boljega upravljanja Hrvatskom, a onda i bolje budućnosti.
Miklenić napominje kako podatci o globalnoj konkurentnosti koje je ovih dana objavio Svjetski gospodarski forum ne mogu ostaviti ravnodušnim nikoga u Hrvatskoj komu je imalo stalo do općega dobra svih ljudi u Hrvatskoj. Prema tom izvješću Svjetskoga gospodarskoga foruma, sadašnja hrvatska Vlada je 6. na svijetu po neučinkovitosti, 16. po rastrošnosti, a Hrvatska je i 4. na svijetu po opterećenosti poslovanja vladinim regulativama, što je jedan od glavnih razloga što nema ni razvitka domaće proizvodnje ni ozbiljnih investicija u Hrvatsku.
Prema tom izvješću glede neučinkovitosti vlade, kako se navodi u komentaru, lošije od Hrvatske samo je u pet država od 144 države cijeloga svijeta, od kojih je s afričkoga kontinenta samo Libija, koja je izgubila osnovnu unutarnju stabilnost, zatim s azijskoga kontinenta Libanon, koji je žrtva već trajnih nestabilnosti i sukobljavanja na Bliskom istoku, Argentina i Venezuela s južnoameričkoga kontinenta te, što je osobito iznenađenje, susjedna Italija.
“Neučinkovitost sadašnje Vlade, koju su potvrdili stručnjaci Svjetskoga gospodarskoga foruma, potvrđuju u Hrvatskoj često isticanu ocjenu o lošem, neprimjerenom i razarajućem upravljanju hrvatskom državom i njezinim resursima”, napominje u komentaru te dodaje da takvu ocjenu o sadašnjoj Vladi iznosi i dio opozicijskih stranaka, koje se zadovoljavaju verbaliziranjem te činjenice, a nisu spremne baš ništa poduzeti da Vladu natjeraju da bude efikasnija premda za to imaju na raspolaganju više demokratskih sredstava.
Miklenić smatra da su jedan od najvećih paradoksa u Hrvatskoj izjave, koje se ponekad mogu čuti iz usta vladajućih političara, kojima se za neučinkovitost krivnja prebacuje na tzv. birokraciju.
“Takve izjave zapravo su obmanjivanje javnosti jer svi državni službenici za svoj rad ili nerad odgovaraju ministrima u svojim resorima te ne bi moglo biti nerada, ni zadržavanja predmeta, čak ni toliko korupcije, kad bi ministrima stvarno bilo stalo do veće učinkovitosti državnih tijela”, napominje.
Po riječima komentatora podatak da je Hrvatska 16. na svijetu po rastrošnosti svoje sadašnje Vlade potvrđuje da se proračunska sredstva unatoč svim dokumentima i javnim očitovanjima, osim za predviđene svrhe, troše nenamjenski, odnosno da se različito prikazuju pojedine stavke rashoda od stvarnoga trošenja tih sredstava.
“Oporbene političke stranke, koje imaju uvid u tu rastrošnost, o tome ili ne progovaraju ili govore vrlo rijetko, jer se takvom ponašanju raduju u nadi da će ga i one nastaviti kada dođu na vlast”, smatra komentator te dodaje: “Podatak pak da je Hrvatska 4. na svijetu po opterećenosti poslovanja otkriva da je sadašnjoj Vladi, a vrlo slično su radile i prošle, zapravo cilj onemogućiti gospodarski razvitak zemlje”.
Podsjeća da su mnogo puta, osobito u svim predizbornim kampanjama, obećavane promjene, ali promjena nema jer ih političari ne žele i jer je upravo takvo stanje određenim političkim snagama optimalno.
“Na tom pitanju, prevažnom za budućnost Hrvatske, svoje sustavno nečinjenje očitovale su sve vlade od 2000. godine pa se nameće zaključak da su ili vlade potpuno nesposobne ili tako moraju postupati jer su pod diktatom određenih moćnijih snaga”, napominje.
Zaključno ističe da nije stoga ni iznenađenje što izvješće Svjetskoga gospodarskoga foruma Hrvatsku po povjerenju u političare stavlja na 124. mjesto, što znači da je još manje povjerenje u političare u samo još 20 država na svijetu.
