Lidija Paris, prof.: Izbjeglice, prognanici, migranti ili što?

Od početka migracijske krize, 16. rujna, na područje Republike Hrvatske ušlo je do današnjeg dana više od stotinu tisuća migranta, a i dalje se očekuje priljev migranata s područja Republike Srbije. O toj je temi teško razmišljati hladne glave.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dok se s jedne strane u bijegu od rata i bijede milijuni ljudi pokrenulo u potrazi za boljim životom drugi žele zaštititi i spasiti samo sebe, samo svoj narod, samo svoju kulturu. Na trenutačnu migracijsku krizu koja je zahvatila Europu i Hrvatsku svoj osvrt napisala je Lidija Paris, prof., rođena Zagrepčanka koja zadnjih 14 godina živi i radi u Međugorju.

Strahovi
O ovoj je temi teško razmišljati hladne glave zato što ona podrazumijeva mnoge bojazni, napose da će se poremetiti ravnoteža koja vlada u Europi, da će kršćani postati manjina, da će u Europi zavladati šerijatski zakon… no Gospodin kaže: „Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se – riječ je Jahvina – jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih.“ (Jer 42, 11)

Strahovi su razumljivi. Kod nas su sjećanja još živa: stoljećima smo bili pod Turcima. Kršćani su bili građani drugog reda. Za njih su vladali posebni zakoni. Takve su zakone ovih dana, čini se, obznanili vođe novostvorenoga kalifata na području Sirije i Iraka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kršćanskim se stanovnicima nudi: 1) prihvaćanje islama, 2) potpisivanje ugovora o ponašanju i plaćanje posebnog poreza za nemuslimane ili 3) odlazak.

Oni koji odluče ostati, moraju potpisati „Ugovor o sigurnosti“ koji sadrži 11 zapovijedi. Između ostaloga, zabranjuje se osnivanje crkava, izlaganje muslimana kršćanskim simbolima, moljenje kršćanske molitve ispred muslimana. Zabranjena je i trgovina svinjetinom i vinom.

To se događa TAMO, ali strah je takav kao da se to događa KOD NAS. Strah je da će se to dogoditi kod nas.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Neke države govore o „predziđu kršćanstva“ i podižu zidove. Dobiva se dojam da žive u prošlosti jer kršćanstvo kakvo oni žele braniti više ne postoji. Dovode naoružane vojnike na granice zaboravljajući da je goloruk narod jači od vojske koja se drži međunarodnih pravila.

Isus, Marija i Josip bili su izbjeglice, prognanici, nepoželjni

Za trudnu Mariju i Josipa nije bilo mjesta u svratištu (Lk 2, 7). Tek što se Isus rodio, morali su bježati u Egipat (Mt 2, 13-15. 19-23). Isus je bio odbačen u Nazaretu, izbačen iz grada, odveden na rub brijega da bi bio strmoglavljen (Lk 4, 29). Samarijanci ga nisu primili jer je bio na putu u Jeruzalem (Lk 9, 53). Sin Čovječji nije imao kamo nasloniti glavu (Lk 9, 58).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovi novozavjetni tekstovi jače odzvanjaju u našim ušima kad na naša vrata kucaju desetci tisuća izbjeglica. U bijegu od rata i bijede, na Sredozemnom je moru ove godine više od 3 000 ljudi izgubilo život. U ovom trenutku u svijetu više od 50 milijuna ljudi nema krov nad glavom. Iz Sirije, Iraka i Afganistana izbjeglo je nekoliko milijuna ljudi.

Velika većina se sklonila u susjednim zemljama. Turska je primila 2 milijuna, Libanon 1,2 milijuna, Jordan više od 750 tisuća, a Saudijska Arabija više od 2,5 milijuna izbjeglica. U Siriji ima 17 milijuna, u Afganistanu 28 milijuna, u Iraku 26 milijuna stanovnika. Je li ovo nova seoba naroda?

U EU je 2015. ušlo cca. 500 tisuća izbjeglica: 51% ih je iz Sirije, 13% iz Afganistana, 8% iz Eritreje, 4% iz Nigerije, 3% iz Somalije, 3% iz Pakistana, 3% iz Iraka… Iako je to velik broj, to ipak predstavlja samo 1 promil stanovništva EU.

Prema podatcima UNHCR-a među izbjeglicama koji su prije rujanskog izbjegličkog vala došli u Europu nalazi se 12% žena, 13% djece i 75% muškaraca koji ne žele ratovati ni na jednoj od postojećih strana. U Siriji Assad se bori za svoju Siriju, ekstremisti za kalifat, a Kurdi za neovisan Kurdistan… Cijeli je svijet na kušnji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Logika svijeta

Jedni primaju izbjeglice: u njihovim zemljama populacija stari, moraju uvoziti radnu snagu. Zašto? Zato što su svoje potomstvo izbjegavali kontracepcijom ili ubijali abortusom. Izbjeglice su potencijalna radna snaga koja bi im mogla omogućiti održavanje postojećeg životnog standarda.

Na taj način profitiraju od dugogodišnjeg truda koji su druge zemlje uložile u izobrazbu svojih ljudi. Drugi smatraju da netko iz pozadine vuče konce, da je to organizirana invazija Europe. Treći su neskriveno okrutni: žele vratiti izbjeglice odakle su došli. Četvrti bi primali samo kršćane. Peti hoće sve muslimane preobratiti na kršćanstvo. Šesti se boje da su se među izbjeglice infiltrirali teroristi. Sedmi se sjećaju turskog zuluma i boje se da se povijest ponavlja na drugačiji način. Osmi se ljute što izbjeglice ne primaju one zemlje koje potpiruju ratove na područjima odakle oni dolaze. Deveti ne poznaju situaciju pa se pitaju zašto neke okolne zemlje ne primaju izbjeglice. Deseti bi ih sve poslali u Ameriku. Jedanaesti se nadaju da će se sve izbjeglice vratiti kući kad prestanu ratovi… I tako dalje… Kao da velika većina tih izbjeglica najradije ne bi ostala u svojim zemljama i u svojim domovima. No više ih nemaju.

To je logika svijeta. Zaštititi i spasiti samo sebe, samo svoj narod, samo svoju kulturu. Održati svoju razinu komfora. Bila ona individualna ili kolektivna – sebičnost ostaje sebičnost, a naša je zapadna civilizacija ogrezla u sebičnosti.

Moj je otac bio aramejski lutalac…

Svi smo mi bili „protjerani iz vrta edenskog“ (Post 3, 23) i duša nam čezne za stanjem blaženstva za koje je stvorena. Svi smo mi u duhovnom smislu na neki način lutalice, putnici i izbjeglice. Svi mi možemo reći: „Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni.“ (Pnz 26, 5)

Oko 1850. pr. Kr. Abraham je naselio Kanaan, „krajeve koje mu je Bog pokazao“ (Post 12). Došao je iz sjevernog dijela Mezopotamije, iz grada Harana koji se nalazi na današnjoj tursko-sirijskoj granici. Njegov je unuk Jakov sa sinovima izbjegao u Egipat jer je u Kanaanu vladala glad (Post 46). Oko 1250. pr. Kr., Hebreji su pobjegli iz Egipta i vratili se u Kanaan (Knjiga Izlaska). Godine 587. pr. Kr. Babilonci su zauzeli Jeruzalem i cijeli je narod bio prognan u Babilon (2 Kr 25, 8-21). Godine 538. pr. Kr. vratili su se iz izgnanstva (Neh 7, 6). Sedam stoljeća poslije, godine 134., Rimljani su slomili židovski ustanak, zauzeli Jeruzalem, Hram pretvorili u svetište Zeusa i Hadrijana, a Židovi su se razbježali širom svijeta. Rimljani su na mjestu Kalvarije i Kristova groba podigli hram Jupitera, Junone i Venere, a ubrzo nakon toga počeli proganjati i kršćane…

Povijest Izabranog naroda je i naša povijest. „Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj.” (Pnz 5, 15)

Ne boj se!

„Kao što je onda onaj po tijelu rođeni progonio onoga po duhu rođenoga, tako je i sada.“ (Gal 4, 28) Od pamtivijeka Zmaj progoni Ženu, ali joj zemlja pritječe u pomoć (Otk 12, 13-17). Pavao je bio progonitelj (Dj 9, 4-5) i proganjani (2 Tim 3, 10-12), apostoli su bili progonjeni (Dj 5,17), kršćani su bili proganjani (2 Sol 1,4). „Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi“, kaže Isus (Mt 10, 23). „Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!“ (Rim 12,14) „Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: … Ne boj se onoga što ti je trpjeti! … Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!“ (Otk 2, 8-11)

Kršćani, vratite se svojoj vjeri!

U rujnu, u kontekstu izbjegličkog vala, njemačka je kancelarka Angela Merkel (kći evangeličkog pastora koja je odrasla u sjeni crkvenog zvonika) govorila o europskom identitetu. Rekla je da nas rasprava o islamu može voditi ponovnom upoznavanju naših kršćanskih korijena i pozvala kršćane na ispovijedanje vjere. „Vjernici bi se trebali vratiti crkvenim pobožnostima i biblijskim temeljima… Voljela bih vidjeti više ljudi u Europi koji će hrabro reći ‘ja sam kršćanin’ i imati odvažnosti ući u dijalog.“ Rekla je i to da strah nikada nije dobar saveznik te da kulture obilježene strahom ne mogu imati dobru budućnost.

Zapovijed ljubavi… ali bez naivnosti

„Ogladnjeh i dadoste mi jesti, ožednjeh i napojiste me, stranac bijah i primiste me… Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta.“ (Mt 25, 31-46)

Zvanje je svakog kršćanina razmišljati biblijski i djelovati evanđeoski. Papa Franjo poziva sve župe da prime po jednu izbjegličku obitelj. U osobnom kontaktu strah od nepoznatog se gubi. U osobnom kontaktu izbjeglice postaju osobe s imenom i prezimenom.

U današnjoj situaciji glavno pitanje nije želi li se, nego može li se pomoći svim tim ljudima. Broj izbjeglica pristiže takvom brzinom i u takvom broju da je skoro nemoguće primjenjivati utvrđena pravila. Oni imaju svoj cilj i ne žele ostati bilo gdje.

Jasno je da u pozadini postoji određena doza organizacije i usmjeravanja. Od izbjeglica profitiraju kriminalne skupine koje ne mare za kolateralne žrtve. Ovi su ljudi izgubili domove, imanje, čak i svoje države koje postoje još samo na papiru. Takozvane „uređene“ države u kojima „funkcionira pravna država“ danas su suočene s problemom kvadrature kruga…

Problem treba rješavati u korijenu. Treba zaustaviti ratove. Svatko je najsretniji kod svoje kuće.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.