Nakon što smo prošloga tjedna predstavili prvu epizodu nove HRT-ove emisije o povijesti, Pogled u prošlost, kada se govorilo o Velikom ili Prvom svjetskom ratu u emisiji od 16. listopada bilo je govora o Pompejima.
Možemo slobodno reći da su Pompeji grad kroz koji možemo u potpunosti ući u prošlost Mediterana, ali i Europe pa i Svijeta iz 1. stoljeća poslije Krista. O tome su u trajanju od gotovo sat i pol govorili voditeljica povjesničarka Nikolina Mađar, docent dr. sc. Trpimir Vedriš s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i gost dr. sc. Danijel Dzino sa Sveučilišta Macquarie iz Sydneya.
Kao i u prethodnoj emisiji prvi se dio emisije sastojao od poučnog i detaljnog dokumentarnog filma o propasti Pompeja pod nazivom Pompeji: život i smrt u rimskome gradu. U njemu je na zabavan način Mary Beard, profesorica klasike s Newnham College Cambridgea, prikazala ostatke Pompeja kroz dobro sačuvane kuće, freske, nakit pa i kanalizaciju. Uzimajući u obzir da su Pompeji bili antički grad u Rimskom Carstvu kojeg je pogodila erupcija vulkana Vezuv i na štetu tadašnjih stanovnika uništila ga u potpunosti, a za arheološka istraživanja ga sačuvala, ne treba čuditi izuzetno dobro napravljen dokumentarni film.
Spomenuta je Mary Beard na jasan način objasnila u kratkim crticama život u Pompejima u prvom stoljeću poslije Krista. Između ostalog je iznijela tezu da rimska kultura nije bila toliko čista koliko se misli u javnosti. Iako su odlazili u kupališta u tamošnjim bazenima nije bilo odvodnih cijevi za vodu. Dovodeći u pitanje mit o čistoći još je značajnije što je dovela u pitanje mit o razvratnosti i seksualnoj ovisnosti društva Rimskog Carstva. Unatoč tome što je pronađen relativno veliki broj freski na kojima su prikazane seksualne poze, napominje da to ne mora značiti da su bili ovisni o seksualnim užicima nego da to možemo usporediti s današnjim različitim natpisima po gradovima koji su vezani uz vrijeđanje pojedinaca ili ismijavanje društva.
O tome je progovorio i doktor Vedriš koji je naveo poveznicu tadašnjeg društva s današnjim koje isto ima mnogobrojne natpise koji odišu vulgarnosti. Još je napomenuo da su, uz freske sa seksualnim konotacijama, bile i freske kroz koje se vrijeđalo političare, ali i romantične freske pa i grafiti kojima se provodio red u gradu, a o kojima se u našoj javnosti gotovo uopće ne govori.
Možda te iznesene činjenice zapravo više govore o nama nego o rimskom društvu, a o čemu je pričao i doktor Dzino. Napomenuo je da je svako društvo na svoj način opsjednuto seksom samo se vidi razlika u prikazu. U rimskom društvu je sve ovisilo na kojem se položaju nalazite u društvu i muška seksualnost je bila neusporedivo izraženija od ženske, pri čemu je ženska seksualnost bila ograničena. Na kraju je zaključio temu o seksualnosti s tezom da homoseksualnost zapravo nije bila životni stil kao što se danas predstavlja. Ona je tolerirana u manjim, zatvorenim zajednicama, naročito kod viših slojeva.
Kao i u prethodnoj emisiji, kroz obostrana je pitanja bilo mnogobrojnih nadovezivanja voditeljice i gostiju pa je doktor Vedriš opisao i religioznost stanovništva. U prvom redu možemo istaknuti da bi se stanovnici Pompeja iznenadili da mogu čuti današnje interpretacije da su bili nemoralni i nereligiozni jer je bila izražena javna religija kroz ceremonije, kao i religioznost u kućnim zajednicama. Kao i danas, i u rimskom društvu je bio izražen sinkretizam pojedinih religija, kultova, to jest nadopunjavanje i ispreplitanje kultova kao što su kult Izide, Anubisa pa i indijske božice Lakšmi. Kroz religiozni se aspekt života vidi i umreženost pa i globalizam Svijeta prvog stoljeća poslije Krista.
Na kraju je važno spomenuti, s čime je doktor Dzino i poentirao, da svako društvo interpretira neko drugo društvo iz svoje perspektive i da lakše primjećuje određene povijesne procese. Na osnovi doktorove teze mogu iznijeti mišljenje da i mi i naše društvo primjećujemo neke procese koje interpretiramo kao slične procesima našega vremena, koji se manje ili više nameću kroz medije ili institucije.
