Na glasu svetosti umro je sluga Božji o. Ante Antić

Na današnji dan prije 50 godina, 4. ožujka 1965., na glasu svetosti umro je sluga Božji o. Ante Antić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rođen je g. 1893. na otoku Prviću. Dok ga je majka Tade još trudna nosila, s mužem Tomom zatekla se na moru u oluji. Oboje se zavjetovaše sv. Anti, ako prežive i sin se rodi, zvat će se Ante i dat će ga u svećenike. Kao dijete nije odmah bio svetac, znao se i potući.

U Zatonu, kod Šibenika, završio je šest razreda osnovne škole. Primljen je u franjevačko sjemenište u Sinju 1905., a u novincijat 1911. na Visovcu. Zatim je podučavan filozofiji u Zaostrogu i bogosloviji u Makarskoj. Redovničke zavjete položio je u Makarskoj. Zaređen je za svećenika u Šibeniku 1917. Bio je magister klerika u Makarskoj od 1917. do 1945., na Visovcu kratko vrijeme i u Zagrebu od 1946. do 1956. Posljednjih deset godina, bio je ispovjednik i savjetnik u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu od 1956. do 1965. Odlikovao se dobrotom, poniznošću, jednostavnošću, pobožnošću prema Isusu i Mariji. Umro je na glasu svetosti. Pokopan je na Mirogoju, a 1970. posmrtni ostaci, premješteni su u kriptu crkve Gospe Lurdske u Zagrebu.

Od 1984. vodi se postupak da se proglasi blaženim. Zabilježeno je više od 5000 uslišanja, onih koji su mu se molili. Jedan je od najomiljenijih svećenika prošlog stoljeća u Hrvatskoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Život prepun vjere i ljubavi

Svaki novi fratar dobivao je novo ime jer postaje novi čovjek. Ante uzima krsno ime fra Ante koje mu je učitelj novaka pokušavao tri puta izmijeniti. Postoje razne anegdote o tome. Splitski biskup Carić, došavši u samostan u Zaostrogu i ugledavši Antu reče: ”Isposnički izgled! Takvih nam treba svetaca!” Ante je postao odgojitelj novaka. Bio je vrlo napredan, ali je zapisao pravilo: ”Nikad ne smijem dopustiti da moja blagost bude drugome na štetu ili na raspuštanje discipline”.

Imao je dar proricanja i čitanja tuđih najdubljih tajni. Zato su k njemu navaljivali na ispovijed, jer on bi vidio u nutrinu duše, pa je bolje mogao savjetovati. Pomagao je i materijalno siromašnim studentima i obiteljima s brojnom djecom. Za pomoć bi pitao imućnije zagrepčane, a podatke o onima kojima su pomagali, kao i onima koji su pomogli zadržao je za sebe. Tako su ta dobra djela zaista učinjena u tajnosti i nisu osjećajem duga opterećivala one koji su pomoć primali.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uz njega se spominju čuda koje je činio još za života, za njegov se zagovor mnogi i danas mole.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.