Sveta Stolica, još točnije “Congregatio pro Negotiis Religiosorum” još 21. lipnja 1938. godine daje dozvolu da se u Borovu – Bata osnuje “Perpetua Vicaria Parochiae Vukovar”- drugim riječima – samostalna kapelanija odcjepljenjem od župe matice u Vukovaru. Đakovački biskup Antun Akšamović duhovnu skrb za ovdašnje vjernike povjerava vukovarskim franjevcima. Prvi franjevac koji je službenim dekretom imenovan za dušobrižnika bio je dr. fra Alojzije Pišpek. Iste te godine uprava tvornice Bata – Borovo stavila je na raspolaganje “stanovitu površinu zemljišta”, koje se nalazi ispred mješovite pučke škole u Borovu naselju, za izgradnju nove katoličke župne crkve kao i župnog stana. Već 1940. godine skupljeno je za izgradnju katoličke crkve u Borovu 310 tisuća dinara.
Prema samostanskoj kronici “Historia domus Residentiae in Borovo – Bata 1941” stoji kako u naselju nastavaju Hrvati katolici kao većinsko stanovništvo, uz dva manjinska: njemačko i češko. Većina pak tvorničkih radnika, njih oko četiri tisuće, dolazili su iz okolnih pravoslavnih sela: Borova, Bršadina, Trpinje, Bobote i Vere. Kako su se tvorničke uprave mijenjale, tako se i raspoloženje za izgradnju nove katoličke crkve mijenjalo. Ovo poglavito vrijedi za razdoblje kad je generalni direktor tvornice bio “glasoviti” Toma Maksimović, koji je namjerno otezao s njezinom izgradnjom. U jednom drugom izvoru stoji kako je taj isti planirao izgraditi tramvajsku prugu od Vukovara do Erduta, a to je nekih tridesetak kilometara.
Proglašenjem NDH tvorničku upravu preuzimaju Hrvati. Prvi generalni direktor bio je dr. Tomislav Bulat, a Berislav Jeričević postaje ravnatelj tvornice. Tek se tada ponovno intenziviralo pitanje izgradnje katoličke crkve uz tvornicu Bata – Borovo. Ministarstvo Pravosuđa i bogoštovlja 31. kolovoza 1942. godine donosi odluku: “U svrhu izgradnje nove župne crkve kao i župnog stana, te gospodarskih zgrada tvornica je na raspolaganje stavila katastarsku česticu br. 209/45. Ovo zemljište ima se prema pristanku predstavnika tvornice Bata d.d. ing. Tomislavom Bulatom gruntovno upisati kao vlasništvo rkt. župne nadarbine u Borovu-Bata!” Ova je čestica kasnije zamijenjena sa česticom 209/48. Radi se o površini 50 puta 70 kvadrata.
Biskupija dodjeljuje tvornici 1.500.000 kuna kao polog za izgradnju nove katoličke crkve uz kamatnu stopu od 10 posto. Izbijanjem Drugog svjetskog rata sve je stalo.
Komunisti nisu dali graditi bogomolje
Godine 1946. nove komunističke vlasti su već dodijeljenu površinu za izgradnju katoličke crkve otele tj. nacionalizirale. Kako drugačije protumačiti ovaj čin kad je biskupija već uplatila jedan dio sredstava za izgradnju crkve? Franjevce su nasilno protjerali iz njihovog stana, a školska uprava zabranjuje služenje svete mise u njezinim prostorijama! Franjevci se ponovno vraćaju 1962. godine u Borovo naselje, ovaj put “na mala vrata”.
Povrat zemljišta
Tek 2009. godine, nakon demokratskih promjena 1990. i Domovinskog rata 1991. godine, ta je čestica ponovno vraćena župi sv. Josipa u Borovu naselju na 99 godina s pravom izgradnje rkt. župne crkve, uz dodatni aneks da upravo župa sv. Josipa Radnika, prije isteka tih 99 godina, ima prva pravo ponovno produžiti ugovor na novih 99 godina.
13. srpnja 2013. godine svojim službenim dopisom, sada već bivši gradonačelnik, Željko Sabo, koji je rado slovio kao teolog, šalje pismo namjere naslovljeno na Župu sv. Josipa Radnika u Vukovaru 2 u kojem stoji: “Radi daljnjeg planiranja, a budući da je proteklo 4 godine od osnivanja prava građenja, molimo Vas očitovanje postoji li još namjera izgradnje građevine za koju je pravo građenja osnovano.” Hvala gospodine, bivši gradonačelniče, Vi ste upravo ponovno pokrenuli pitanje izgradnje još jedne katoličke bogomolje u gradu Vukovaru.
Župnik, fra Vjenceslav Janjić, ovaj je dopis proslijedio Nadbiskupskom Ordinarijatu u Đakovu, jer je nadbiskupija pravni vlasnik župe. Nadbiskupija je odgovorila da se na ovoj čestici planira izgradnja nove crkve u doglednom vremenu. Ovaj je dopis bio i poticaj župniku fra Vjenceslavu Janjiću da odmah stupi u kontakt s Nadbiskupijom u Đakovu, i da se čim prije poduzmu neki konkretniji koraci. S tom nakanom župnik šalje dopis u Đakovo, 6. studenog 2013. godine u kojem obrazlaže novonastalu situaciju. Iz Đakova stiže odgovor slijedećeg sadržaja: “S radošću prihvaćamo prijedlog izgradnje nove crkve na navedenoj čestici. IZGRADNJU SMATRAMO PASTORALNO UPUTNOM I POTPUNO OPRAVDANOM! Predlažemo da se na navedenoj čestici izgradi crkva primjerene veličine, uz nju jedna do dvije prostorije za župnu katehezu i druga pastoralna okupljanja vjernika, jedna prostorija za osobne razgovore s vjernicima i uredske proslove, te potrebni toaletni prostori.”
Svoj pristanak za izgradnju nove crkve dala je i Hrvatska franjevačka provincija na svom redovitom Provincijalnom kapitulu održanom prošlog ljeta. Pravno gledano svi su pravni uvjeti stečeni da se započne, što skorije, sa izgradnjom nove crkve.Već 28. ožujka 2014. godine Ustanova za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika Đakovačko-osječke nadbiskupije donijela je slijedeću Odluku “da se Župi sv. Josipa Radnika u Vukovaru 2 osigura 300 tisuća kuna za izradu potrebne dokumentacije”.
Nadbiskup mons. Đuro Hranić, 22. rujna ove godine, rekao je da će izgradnji ove nove crkve koja je u Vukovaru “pastoralno uputna i potpuno opravdana” uz nadbiskupiju pomoći i domaći vjernici, a osobito dobročinitelji širom svijeta. Blagoslov gradilišta planira se za slijedeće ljeto. O ovoj temi razgovaralo se i u Nadbiskupijskom Ordinarijatu u Đakovu 2. listopada ove godine.
Kamen temeljac je već spreman i da je na njemu već urezan natpis: “TEMELJNI KAMEN ZA CRKVU SV. JOSIPA RADNIKA VUKOVAR – BOROVO NASELJE BLAGOSLOVIO PAPA IVAN PAVAO II. U OSIJEKU 7. lipnja 2003.”
Župnik fra Vjenceslav Janjić kaže kako očekuje da će, već u svibnju slijedeće godine, nadbiskup mons. Đuro Hranić, blagosloviti gradilište i položiti kamen temeljac na kojem će se graditi ta dugo čekana crkva.
Ukoliko želite pomoći izgradnju crkve, sve informacije možete pronaći ovdje (link).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
