U očekivanju otvaranja javne rasprave o nacrtu uputnika Tehničke kulture Igor Čatić i Petar Marija Radelj dostavili su 20. lipnja 2016. svoju donju studiju ministru obrazovanja Predragu Šustaru. Raščlamba je u mnogočem ogledna i za sve ostale prijedloge Cjelovite kurikulne reforme.
1. Uvod
1. Cjelovita kurikulna reforma do sada je iznjedrila 64 isprave:
tri metodološka priručnika (objavljena i neraspravljena),
52 objavljena uputnična prijedloga (objavljeni, bili na stručnoj raspravi, ali neki njezini rezultati još se čekaju)[1] i
devet uputnika nacionalnih manjina koji još nisu objavljeni, iako su prema Opisu poslova i zadaća njihovih stručnih radnih skupina trebali biti napisani do 29. veljače i spremni za raspravu 31. ožujka 2016.
2. Tri puta „u ništa“. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 30. svibnja 2016. bilo jenajavilo da se 31. svibnja otvara javna rasprava (savjetovanje sa zainteresiranom javnošću) osvim kurikulnim prijedlozima (od tri metodološka priručnika i 61 uputničnoga nacrta, provedeno je prikupljanje očitovanja zainteresirane javnosti samo o jednom, Okviru nacionalnoga kurikula). No, već je u toj najavi istaknuto da radne skupine Ministarstvu nisu dostavile inačicu prijedloga u Wordu, što je pretpostavka objavi na portalu e-Savjetovanja. Podsjetili su i da je prema aktu Ekspertne radne skupine od 17. ožujka 2016. (str. 10) javna rasprava o 51 prijedlogu trebala početi 10. svibnja i završiti 10. lipnja 2016. (O tri metodološka priručnika i o devet uputnika nacionalnih manjina stručna rasprava nije ni održana.)
Ministarstvo obrazovanja ponovo je 15. lipnja 2016. najavilo otvaranje javnih rasprava o svim preostalim uputničnim prijedlozima i to 16. lipnja 2016., ali toga je dana u 16.55 otvorenosavjetovanje samo o jednom jedinom prijedlogu, dvanaestom po redu od njih 64, Prijedlogu nacionalnoga kurikula za umjetničko obrazovanje. Javna rasprava o preostala 62 prijedloga nije otvorena ni na treći najavljeni nadnevak.
2.1. Takav je način rada neprihvatljiv, neozbiljan i protuzakonit. Sukladno članku 11. stavcima 5. i 6. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, br. 25/13 i 85/15) svaki je donositelj propisa dužan donijeti godišnji Plan savjetovanja s javnošću, objaviti ga na svojoj internetskoj stranici, redovito ga ažurirati i pridržavati ga se. Sama najava o nadnevku otvaranja javne rasprave ne tvori plan savjetovanja, jer on mora sadržavati naziv budućega propisa, očekivano vrijeme njegova donošenja, vrijeme provedbe internetskoga savjetovanja i objave izvješća o provedenoj raspravi s odgovorima i razlozima neprihvaćanja pojedinih primjedaba i prijedloga.
2.2. Ako se nakon neuspjela pokusa s paralelnim nezakonskim reformnim parainstitucijama(Posebno stručno povjerenstvo Nevena Budaka i Ekspertna radna skupina Borisa Jokića) reforma školstva „vraća kući“, tj. u institucije sustava koje zato postoje, onda je te ustanove doista moraju udomiti, planirati je i provoditi sustavno, vremenski i novčano.
3. Dana 31. svibnja 2016. Ministarstvo je utvrdilo i objavilo da zadanim standardima za objavu na portalu e-Savjetovanje, od svih prispjelih uradaka stručnih radnih skupina, odgovara jedinoPrijedlog uputnika nastavnoga predmeta Tehničke kulture te ga je objavilo na svojim stranicama, kao i Odgovore Stručne radne skupine na očitovanja pristigla u stručnu raspravu.
Na stranicama Ureda Cjelovite kurikulne reforme obje su datoteke objavljene tek 19. lipnja 2016.
Treba napomenuti da očitovanja o tom nastavnom predmetu u stručnu raspravu nisu pristigla ni od jednoga tehničkoga fakulteta, ni od Hrvatskoga inženjerskoga saveza, ni od Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, ni od Razreda za tehničke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
3.1. Ministarstvo je i to formalno pogrješno utvrdilo jer Zakon o pravu na pristup informacijama određuje da se ne raspravlja o prijedlogu, nego o nacrtu. Članak 10. stavak 1. točka 3.: „Tijela javne vlasti obvezna su na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati nacrte… propisa…“. Članak 11. stavak 2.: „Savjetovanje s javnošću tijela državne uprave provode… objavom nacrta propisa… s obrazloženjem razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa… te pozivom javnosti da dostavi svoje prijedloge i mišljenja“. Članak 11. stavak 4.: „…Izvješće o savjetovanju s javnošću nositelj izrade nacrtaobvezno dostavlja tijelu koje usvaja ili donosi propis…“
3.2. Internetsko savjetovanje o tom aktu još nije otvoreno, pa je ovaj osvrt napisan u očekivanju javne rasprave.
4. Prijedlog uputnika Tehničke kulture ima:
opseg od 29 stranica,
sadržaj (str. 1),
sedam poglavlja (A – G),
odgojno-obrazovne učinke („ishode“) (str. 16–28) i
Pojmovnik (str. 29).
Prijedlog nema:
određenje je li to otvoreni, zatvoreni ili mješoviti tip uputnika i zašto je baš takav odabran,
popis literature,
definiciju tehnike,
definiciju tehničke kulture,
definiciju nastavnoga predmeta Tehnička kultura,
objašnjenje zašto se predmet zove Tehnička kultura.
4.1. Vrjednote. Iz cjelokupnoga Prijedloga nastavnoga programa Tehnička kultura i dodijeljenoga broja sati nastave nejasno je što se želi postići uputnikom Tehničke kulture. Tehnika je sveprisutna, od rada u poljoprivredi, kuhanja do robota i svemirskih letjelica. Uputnik bi trebao definirati čemu služi taj predmet i koje vrjednote promiče. Tek odgovor na to pitanje omogućuje ispravnu procjenu odabranih tema.
4.2. Prijedlog ne objašnjava suodnos tehnologije prema tehnici, ni razlog uključivanja tehnologije u Tehničku kulturu.
4.3. O imenu predmeta. Bez objašnjenja zašto se predmet zove Tehnička kultura mogu se nizati pitanja zašto se ne zove Tvarna kultura, Materijalna kultura, Tehničko obrazovanje, Tehnički odgoj i obrazovanje, Vještine i umijeća, Izradba proizvoda, Rukotvorstvo, Tehnika ili samo Tehnički, nego baš Tehnička kultura, posebno kad toga pojma kao posebne sveze ili natuknice nema u rječnicima, leksikonima ni enciklopedijama, te ne bi li se, radi pojednostavnjenja, mogao ili trebao zvati samo jednom riječju: Tehnika ili Tehnički.
4.4. O stilu, izrečenom i neizrečenom. Prosudba Krešimira Nemeca primjenjiva je i na ovaj Prijedlog: „Posrijedi je teško prohodan tekst, pisan zamornim metodičko-didaktičkim metajezikom prepunim birokratskih fraza i mutnih sintagmi kojima kao da je cilj prikriti pedagoške, znanstvene i strukovne nedostatke projekta. Ako bi kurikul trebao biti slika odgojno-obrazovnih ciljeva za buduće naraštaje, onda odmah treba utvrditi da smo dobili slab, nedorađen i manjkav tekst“.[2]
4.5. Prilika struci bez ideologije. Uputnik Tehničke kulture nema u sebi ideologijskih, ideoloških ili svjetonazorskih sastavnica pa je rasprava o njegovu prijedlogu moguća bez priziva standardnih lomljava (lomnica, razdjelnica, lomova, svađanja) u hrvatskom društvu. Međutim, brojne su metodologijske,[3] metodičke,[4] dokimološke,[5] pravne i izvedbene neutemeljenosti.
II. Koncepcijska neutemeljenost
5. Koji je smisao „domena“? Nastavu Tehničke kulture Prijedlog dijeli u tri domene (Dizajniranje i dokumentiranje, Tvorevine tehnike i tehnologije, Tehnika i kvaliteta života) koje se ipak „ne može izjednačiti s nastavnim cjelinama jer nisu strogo tematski definirane“ (str. 5). Isto tako te tri domene „nisu fizički razdvojene i neovisne, nego su u stalnoj interakciji i prožimanjima uz moguća preklapanja“ (str. 5) i „sastavnice [pojedine domene] mogu biti zastupljene i u drugim domenama“ (str. 5). Stoga je očito da podjela na domene uopće ne služi nastavi ni učenju nego je uvedena samo zato jer se takva podjela zahtijeva Metodološkim priručnikom Ekspertne radne skupine za izradu prijedloga predmetnih kurikula (inačica 1.2, Zagreb, siječanj 2016., str. 18): „Stručna radna skupina ima zadatak odrediti domene/koncepte koji čine gradivnu strukturu određenoga predmeta i jasno opisati njihove značajke i međuodnose“. Koji je stvarni, životni, opravdavajući smisao domena i čemu zapravo one služe u konkretnom prijedlogu?
6. Problematičnost „ishoda“. Na stranicama 16–28 Prijedlog uputnika Tehničke kulture navodi se ukupno 27 „odgojno-obrazovnih ishoda“. U Pojmovniku (str. 29) ne piše što je to. Odgovor treba potražiti u Metodološkom priručniku Ekspertne radne skupine za izradu prijedloga predmetnih kurikula. U njem stoji: „Odgojno-obrazovni ishodi jasni su i nedvosmisleni iskazi očekivanja od učenika u određenoj predmetnoj domeni/konceptu u pojedinoj godini učenja i poučavanja nastavnoga predmeta“ (str. 20). No, nigdje se ne navodi čemu točno oni služe i koja im je svrha. Inače, u literaturi se odgojno-obrazovni učinci određuju kao duševne i duhovne promjene učenika u pobudnom (vrjednote, stajališta i navike), spoznajnom (znanja, sposobnosti i umijeća), i psihomotoričkom području (vještine).[6]
6.1. Pojam „ishoda“ u paketu Cjelovite kurikulne reforme primjenjuje se naopako i neprihvatljivo hrvatskomu standardnomu jeziku. „Ishod“ u biranom hrvatskom znači polazište, početak, istok, izlazak, izlaženje, a njime se u Prijedlogu preriče engleski pojamoutcome koji znači učinak, posljedica, posljedak, rezultat, postignuće, dakle upravo suprotno od riječi za koju se Ekspertna radna skupina odlučila.
Akademijin Rječnik navodi da je ishod latinski exitus, ortus (solis), oriens, origo; talijanskiuscita, njemački Ausgang i Erfolg, češki východ, poljski wychód, te da na hrvatskom znači:
ishođenje, djelo kojim se ishodi;
ime Druge knjige Mojsijeve (Έξοδος [Éxodos], Exodus);
u osobitu smislu o suncu, mjesecu, zvijezdama, zori, danu;
čas kad sunce, mjesec, zvijezda, zora, dan ishodi;
u širem smislu kao uopće početak, postanak;
nasuprot početku može značiti: svrha, kraj, konac, pa i smrt, jer na smrti duša izlazi iz tijela;
mjesto kamo se ishodi, fizički i u prenesenom smislu;
strana s koje sunce ishodi, istok.[7]
Ishod je:
„1. izlaz(ak) Sunca, Mjeseca, nad obzor, 2. strana gdje izlazi Sunce, istok, 3. način, sredstvo kojim se rješava kakva teškoća, izlazak iz teške situacije; 4. svršetak, kraj, završetak“;[8]
„u jeziku književnosti istok“ i „svršetak kao posljedica nekoga uzroka [neizbježan; neminovan]; rezultat“;[9]
„izlazak [Sunca]“ i „završetak kao posljedica kakva zbivanja; rezultat [rata, parnice]“.[10]
Predmetnut glagolu hoditi, predmetak iz- (ishoditi), od devet mogućih značenja,[11] ima dva: napuštati ograničeni prostor [sunce ishodi] i dobivanje [ishoditi dopuštenje, odgovor, povišicu, premještaj]. Predmetnut imenici hod (ishod), znači napuštanje nekoga prostora [zvijezde na nebu], kretanje prema vrhu [sunca s istoka], dobivanje [parnice], dovođenje do krajnje granice, do završetka [duše iz tijela na samrti].
Bogoslavu Šuleku „izhod“ je astronomski pojam koji znači „uzhod, npr. sunca, [njemački]Ausgang, tal. orto, oriente; izhođenje [talijanski] levata, levamento“.[12]
Dragutinu Parčiću „izhod“ je: uscita, egresso, fine, esito, principio, origine, oriente, terrazzo(sul tetto altana), dakle: izlaz, izlazak, kraj, posljedica, početak, postanak, istok, terasa (na povišenu krovu).[13]
Mirku Deanoviću i Josipu Jerneju „ishod“ je izlazak (uscita, èsodo), izlazak sunca (levata del sole, il levar del sole) i rezultat (èsito, risultato).[14]
Antunu Hurmu „ishod“ je: Ausgang, Ergebnis, Entscheidung i Sonnenaufgang, dakle: izlaz, učinak, rješenje i izlazak (Sunca).[15]
Jeanu Dayreu, Mirku Deanoviću i Rudolfu Maixneru ishod je izlazak (sortie, exode, lever du soleil) i rezultat (résultat, issue).[16]
Engleski outcome, njemački Ergebnis, francuski résultat, na kraju je tijeka ili slijeda koji započinje unosom, prinosom (engleski income, njemački Einkommen, francuski revenu).
Željko Bujas u Velikom englesko-hrvatskom rječniku prevodi outcome kao „posljedica, rezultat“. Ishod tu uopće nije spomenut.[17]
Rudolf Filipović određuje da je outcome: 1. posljedica, 2. posljedak, 3. rezultat, 4. izlazak, 5. ishod.[18]
Iz svega slijedi da ishod nije dobar izbor kao prevedenica za outcome jer u hrvatskom jeziku nije jednoznačan, pa će samo zbunjivati obrazovni sustav. Njegovo je književno i razgovorno značenje suprotstavljeno; ono je primjer enantiosemije,[19] suprotnica u samoj sebi (autoantonim, njemački Januswort, engleski auto-antonym i contronym, talijanskienantiosemia).
Predlažemo da se odustane od pojma „ishod“ jer on znači suprotno od onoga za što se rabi, i da se, ako se dokaže čemu služi, namjesto njega rabi riječ učinak. Time to ne bi bile posljedice negdje u zraku ili na papiru, nego ono što je i kako je ostavilo pečat na učenikovim pobudama, spoznaji i vještinama. Ono na što je izašlo sve što je u učenika ušlo, moglo ili trebalo ući. Ako pak postoje razlozi protiv uporabe riječi „učinak“, onda bi outcome mogao biti „rezultat“.
7. Ishodište „ishodā“. Sastavljači nigdje nisu naveli, ali je očito da su „ishodi učenja“ zapravo loš prijevod iz pedagogijske ili psihologijske teorije „naobrazbe temeljene na učincima“ – engleski outcome-based education (OBE), francuski l’éducation axée sur les résultats, portugalski educação baseada em resultados, afrikanski/burski uitkomsgebaseerde onderwys(UGO)… Riječ je „teoriji“ ili „filozofiji“ obrazovanja, a ne o dokazanoj znanstvenoj metodi. Razloge protiv takve koncepcije obrazovanja argumentirano je sažeo američki i irski teoretičar naobrazbe James A. McKernan, od kojega je na hrvatski preveden članak Razlozi protiv naobrazbe temeljene na učincima (portal Vjera i djela, 14.6.2016.). On vrlo razložno poziva na oprez nužan u primjeni te zamisli kao i svake pedagoške novosti da ne bi ispala neprikladna ili ne osobito vrijedna pojava, napredovanje rakovim korakom. Učenje je previše važno i previše nazočno u razvoju svake osobe, da bi ga se moglo gledati samo kao put do nekoga cilja koji je izvan samoga učenja. Predlažemo da se sastavljači očituju o McKernanovim prigovorima.
8. Nazivna neujednačenost
8.1. Sastavljači isprava cjelovite uputnične reforme neujednačeno rabe glagole za odgojno-obrazovne učinke. Isti glagol u više uputničnih prijedloga nema isto značenje, a ustaljenost je teško ostvariti kad njihovo značenje u uputničnim ispravama nigdje nije utvrđeno. Osim toga, posve je nejasna razlika u uporabi bliskoznačnih pojmova, da učenik „imenuje“, odnosno „naziva“, da „predstavlja“, odnosno „prezentira“, da „tumači“, odnosno „objašnjava“. Uporaba ključnih pojmova mora biti ujednačena i dosljedna.
8.2. Određenje vrjednovanja. Na str. 14 Prijedloga u prvom se odlomku ističe: „Vrjednovanje… obuhvaća praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika… Ocjenjivanje je pridavanje brojčane ili opisne vrijednosti rezultatima praćenja i provjeravanja“. No, odmah u sljedećem odlomku ta se određenja obezvrjeđuju naputkom: „Višeminutne provjere mogu se koristiti u svrhu vrjednovanja za učenje, ali se ne ocjenjuju“. Sve što ulazi u vrjednovanje podložno je i ocjenjivanju. Ili je potrebno promijeniti definiciju vrjednovanja.
8.3. Koja je svrha „razina usvojenosti“? Na str. 14 Prijedloga treći odlomak počinje: „Vrjednovanje se provodi prema postavljenim odgojno-obrazovnim [učincima]. Pri tom su razine usvojenosti tek smjernice za vrjednovanje, a ne i ekvivalent ocjeni.“ To je najveći metodologijski promašaj cijeloga uratka.
8.3.1. Razine usvojenosti na str. 16–28 Prijedloga stupnjevane su kao: „zadovoljavajuća“, „dobra“, „vrlo dobra“ i „iznimna“. Baš kao i ocjene čiji su nazivi: 2 ili zadovoljavajuća, 3 ili dobra i 4 ili vrlo dobra. Zašto smjernice za vrjednovanje (a vrjednovanje obuhvaća i ocjenjivanje), razrađene po razinama i svedene na uvriježene nazive ocjena, ne bi bili ekvivalenti ocjeni? Odnosno, ako ne trebaju biti ekvivalenti ocjeni, koja je uopće njihova svrha, čemu onda služe? Ako „razine usvojenosti“ ne smiju biti mjerilo ocjenjivanja, onda je temeljno, a neodgovoreno pitanje čemu zapravo služe tzv. „ishodi“? Ako nemaju svrhu, onda su sve silne tisuće stranica cjelovite uputnične reforme posve neuporabive i uputnike zapravo treba početi pisati iz početka.
8.3.2. „Iznimna“ razina je besmislenost! Najviša moguća razina usvojenosti poželjna je i trebala bi biti osobni cilj svakoga učenika i njegova učitelja. No, ona je odgojno (pedagoški, metodički, didaktički, psihološki, dokimološki) i metodologijski pogrješno nazvana „iznimnom“ razinom. Izniman je onaj koji je iznimka, rijetkost, neredovitost; koji se izuzima od pravila ili čega uobičajenoga. Ne će li se dostizanjem te razine stigmatizirati njezine usvajatelje kao strašila, čudake, iznimke koju potvrđuju pravilo osrednjosti, namjesto da ih ističe i potiče na izvrsnost?
Ako se ipak utvrdi opravdanost postojanja razina usvojenosti, predlaže se da se najviša razina iz „iznimne“ preimenuje u „izvrsnu“.
8.3.3. Na str. 14 Prijedloga u trećem se odlomku ističe: „Uloga je učitelja definirati konkretne izvedbene [učinke] u primjerenom kontekstu i [odrediti mjerilo] prema kojemu će ih vrjednovati. Jasna pravila i [mjerilo] vrjednovanja učenicima pomažu u razumijevanju aspekata učenja koji će biti vrjednovani i [u] shvaćanju toga što čini uspješnu izvedbu te u usmjeravanju učenja na ono što je važno znati i moći učiniti.“ U petom se odlomku ističe: „učitelj osmišljava elemente vrjednovanja“. Taj je naputak:
protusustavan i neprovediv, jer svaki učitelj za sebe ne može i ne smije samostalno uspostavljati svoja pravila i mjerila vrjednovanja; takvim se pristupom sustav odgoja i obrazovanja, koji bi trebao biti jedinstven u cijeloj državi i svim učenicima pružati jednake mogućnosti, raspada na više od 63 tisuće „sustava“. (Naime, u radnom odnosu u Državi na dan 31. kolovoza 2015. bilo je 63.218 osnovnoškolskih i srednjoškolskih učitelja – od toga 46.954 učiteljica, tj. tri četvrtine žena – 829 učitelja u redovitim osnovnim školama, 811 u osnovnim školama za djecu s poteškoćama u razvoju, 2.205 u osnovnim umjetničkim školama, 26.138 u redovitim srednjim školama, 599 u srednjim školama za mladež s poteškoćama u razvoju i 1.636 u večernjim školama);
opasan, nerazmjeran, protuustavan, protupravan, protivan načelu vladavine prava i legitimnim očekivanjima učenika, roditelja i društva, jer pravila i mjerila trebaju biti unaprijed određena i svima javno dostupna; dakle ne mogu se oblikovati na razini učitelja, razreda, razrednoga odjela ili pojedinoga učenika, nego moraju biti opća i jednaka za sve;
samovoljan, arbitraran, jer učitelj ne može biti zakonodavna i izvršna vlast u dokimološkim stvarima (ocjenjivanju); riječ je o neprihvatljivom spajanju ovlasti, bez ikakve mogućnosti valjanoga, potpunoga, učinkovita i pravodobnoga nadzora i sprječavanja neželjenih zloporaba takva pristupa.
8.3.4. Osnovni i nepopravljivi nedostatak metodologije za izradbu uputnika Tehničke kulture jest određivanje odgojno-obrazovnoga učinka u četverostrukom stupnju složenosti („razinama usvojenosti“). To je prilično zbunjujuće jer ti učinci ne služe ocjenjivanju i jer istopisno, ali raznoznačno nazivlje uređuju Europski kvalifikacijski okvir (EQF) i Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO, Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru – Narodne novine, br. 22/13 i 41/16). Prema tom zakonu postoje:
učinci učenja: „Ishodi učenja (engl. Learning Outcomes) su kompetencije koje je osoba stekla učenjem i dokazala nakon postupka učenja“ (članak 2. redak 8.), a „prikazuju se kroz [1.] znanja, [2.] spoznajne vještine, [3.] psihomotoričke vještine, [4.] socijalne vještine te pripadajuću [5.] samostalnost i [6.] odgovornost“ (članak 6. stavak 1.).
skup učinaka učenja: „Skup ishoda učenja (engl. Unit of Learning Outcomes) je najmanji cjelovit skup povezanih ishoda učenja iste razine, obujma i profila“ (članak 2. redak 9.);
ocjenjivanje: „Vrednovanje skupova ishoda učenja (engl. Validation of Units of Learning Outcomes) je ocjenjivanje stečenih kompetencija, uključujući izdavanje potvrde ovlaštene pravne ili fizičke osobe, u skladu s unaprijed utvrđenim i prihvaćenim kriterijima i standardima“ (članak 2. redak 9.);
osposobljenost: „Kvalifikacija (engl. Qualification) je naziv za objedinjene skupove ishoda učenja određenih razina, obujma, profila, vrste i kvalitete. Dokazuje se svjedodžbom, diplomom ili drugom javnom ispravom koju izdaje ovlaštena pravna osoba“ (članak 2. redak 4.).
uputnik: „Standard kvalifikacije (engl. Qualification Standard) je sadržaj i struktura određene kvalifikacije. Uključuje sve podatke koji su potrebni za određivanje razine, obujma i profila kvalifikacije te podatke koji su potrebni za osiguravanje i unapređenje kvalitete standarda kvalifikacije“ (članak 2. redak 11.).
Iako se u Zakonu o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru ne spominje riječ uputnik ni tuđica kurikul, iz činjenice da su njegovim člankom 8. stavkom 1. propisane sljedeće razine HKO-a:
– „Razina 1: osnovno obrazovanje;
– Razina 2: strukovno osposobljavanje;
– Razina 3: jednogodišnje i dvogodišnje srednjoškolsko strukovno obrazovanje;
– Razina 4.1: trogodišnje strukovno obrazovanje;
– Razina 4.2: gimnazijsko srednjoškolsko obrazovanje; četverogodišnje i petogodišnje strukovno srednjoškolsko obrazovanje […]“
očito je da je ukupnost uputničnih isprava (cjeloviti nastavni program institucionalnoga odgoja i obrazovanja) istoznačnica sa standardom kvalifikacije, a uputnik pojedinoga predmeta dio toga standarda.
Razvlačenje odgojno-obrazovnoga učinka na četiri razine usvojenosti unijelo je pomutnju u složenosti rada i sadržaja u svim uputnicima. Njim se nije postigla jasnoća, što sastavljači uputnika žele reći.
9. Iako je čak 26 sudionika stručne rasprave o Tehničkoj kulturi upozoravalo da je planom premalo imati samo jedan sat Tehničke kulture tjedno, tj. u izvedbi dvosat tek svaki drugi tjedan, u Odgovorima na pristigle priloge stručnoj raspravi Stručna radna skupina dvadeset i šest je puta ponovila: „Promjena nastavnoga plana nije predviđena u ovoj fazi Cjelovite kurikulne reforme.“ Ali Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije uopće nije predviđeno da Cjelovita kurikulna reforma uopće ima više „faza“!
Tko je onda i kad donio odluku da u reformi nema govora o povećanju ili smanjenju satnice nekoga predmeta? Posebno kad se zna da je baš ta Stručna radna skupina u uputničnom prijedlogu Tehničke kulture za stručnu raspravu (str. 4) i za javnu raspravu (str. 4) napisala i ponovila: „Satnica nastavnoga predmeta iznosi 35 sati godišnje uz preporuku za nužnim povećanjem.“ Čija je to odluka? Ekspertne radne skupine! Zapisala ju je u Metodološkom priručniku za izradu prijedloga predmetnih kurikula (inačica 1.2, Zagreb, siječanj 2016.), na str. 10, masnim slovima: „Neke od važnih temeljnih postavki ovoga dijela Cjelovite kurikulne reforme su: U dionici A nema promjene postojećega nastavnoga plana na osnovnoškolskoj razini niti uvođenja novih obvez[at]nih predmeta.“
Gdje je ta temeljna postavka ovjerena? U Saboru? Vladi? Ministarstvu? Na javnoj raspravi?
Čemu „cjelovita“ reforma u kojoj postoje tabui, nedodirljive teme?
Podjela Cjelovite uputnične reforme na dionice nema uporište u Strategiji. Ekspertna radna skupina i u tom je djelovala protiv Strategije, kao što je i osnovana protiv Strategije; riječ „dionica“ uopće ne postoji u cijeloj Strategiji.
Ministar Vedran Mornar uoči početka rada na Cjelovitoj kurikulnoj reformi jasno je izjavio: „Ne možemo svakomu nastavniku zauvijek jamčiti posao“ (Večernji list, 3.9.2014.). Neki bi ljudi nakon reforme (preustroja, preoblike), zbog promjene broja nastavnih predmeta ili njihove satnice po naravi stvari mogli ostati bez posla, a drugi se zaposlili. Sindikatima je to neprihvatljivo jer „od drveća ne vide šumu“ i ne mogu gledati koju godinu naprijed. Ta unaprijed zadana, neraspravljena i raspravi nepodložna zadatost „cjelovite reforme“ cijena je potpore koju je Ekspertna radna skupina platila da bi dobila potporu sindikata. Inače je neshvatljivo kako bi se tako brzo i bespridržajno oko potpore Cjelovitoj kurikulnoj reformi bili složili i sindikati i poslodavci. Ta se potpora sindikata pokazala u nizu slučajeva, pa i u organizaciji prosvjeda 1. lipnja 2016. usprkos protivljenju mnogih članova sindikata, od kojih su neki zbog toga istupili iz sindikata.
III. Obuhvat
10. Sadržaj nastavnoga predmeta Tehnička kultura nemoguće je valjano i u cijelosti raščlaniti jer cjelokupan sadržaj svih nastavnih predmeta i međupodručja nije dostupan na jednom mjestu. A to je nužno da bi se moglo proučiti u kojim se ostalim nastavnim sastavnicama uče dijelovi koji bi trebali biti integralni dio Tehničke kulture, posebno jer se na str. 4 ističe: „Dio sadržaja tehničkoga područja uključen je i u drugim predmetima i međupredmetnim temama tijekom svih pet odgojno-obrazovnih ciklusa“. Pet odgojno-obrazovnih ciklusa (prema slici 3.Prijedlog okvira nacionalnoga kurikula od 27. travnja 2016., str. 20) odnosi se na svih 11 ili 12 godina trajanja osnovne i srednje škole, a Tehnička je kultura nastavni predmet samo tijekom četiri godine (od V. do VIII. razreda osnovne škole, kako se ističe na str. 19 Prijedloga Nacionalnoga kurikula za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje i na str. 4 Prijedloga uputnika Tehničke kulture). U doba sve proširenije uporabe tehničkih rješenja nužna je Tehnička kultura i u višem stupnju obrazovanja.
11. Na str. 4 Prijedloga nacionalnoga dokumenta Tehničkoga i informatičkoga područja uputnika ističe se kako se „tehnički dio područja“ podučava kroz Prirodu i društvo u I.-IV. razredu osnovne škole i kroz „sve predmete i međupredmetne teme“ u srednjoj školi, te da se „znanja, vještine i umijeća iz tehničkoga područja primjenjuju u svim međupredmetnim temama“. To bi upućivalo da je Tehnička kultura (kao predmet) samo dio tehničke kulture kao učinka odgoja i obrazovanja. Zašto ona nije sustavno prikazana i okupljena, kao primjerice „Poduzetništvo“, „Zdravlje“, „Matematika“, ili „Hrvatski jezik“?
12. Prema navodu iz krovne isprave cijele reforme: „Nacionalni kurikulni dokumentihijerarhijski su organizirani“ (Prijedlog okvira nacionalnoga kurikula od 27. travnja 2016., str. 6). Stoga su „Nacionalnom kurikulu nastavnoga predmeta Tehnička kultura“ nadređeni:
I. „Okvir nacionalnoga kurikula“,
II. „Okvir vrjednovanja, ocjenjivanja i izvješćivanja o učeničkim postignućima“ (premaJavnom pozivu i Opisu poslova i zadataka, oboje od 9. travnja 2015., i Odluci o imenovanju Stručne radne skupine od 9. svibnja 2015.), odnosno „Okvir za vrjednovanje procesa i [učinaka] učenja u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju“ (prema njegovu Prijedlogu iz veljače 2016.),
III. „Okvir za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrjednovanje postignuća djece i učenika s poteškoćama“ (prema njegovu Prijedlogu iz veljače 2016.),
IV. „Okvir za poticanje iskustava učenja i vrjednovanje postignuća darovite djece i učenika“ (prema njegovu Prijedlogu iz veljače 2016.),
V. „Nacionalni kurikul za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje“ (prema njegovu Prijedloguiz veljače 2016.),
VI. „Nacionalni dokument Tehničkoga i informatičkoga područja kurikula“ (prema njegovuPrijedlogu iz veljače 2016.),
VII. „Nacionalni kurikul međupredmetne teme Učiti kako učiti“ (prema njegovu Prijedloguiz veljače 2016.),
VIII. „Nacionalni kurikul međupredmetne teme Poduzetništvo“ (prema njegovu Prijedloguiz veljače 2016.),
IX. „Nacionalni kurikul međupredmetne teme Osobni i društveni razvoj“ (prema njegovuPrijedlogu iz veljače 2016.),
X. „Nacionalni kurikul međupredmetne teme Zdravlje“ (prema njegovu Prijedlogu iz veljače 2016.),
XI. „Nacionalni kurikul međupredmetne teme Održivi razvoj“ (prema njegovu Prijedlogu iz veljače 2016.),
XII. „Nacionalni kurikul međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije“ (prema njegovu Prijedlogu iz veljače 2016.) i
XIII. „Nacionalni kurikul međupredmetne teme Građanski odgoj i obrazovanje“ (prema njegovu Prijedlogu iz veljače 2016.).
Prerađeni nastavni program Tehničke kulture u novom ustroju hrvatskoga odgoja i obrazovanja, prema Cjelovitoj kurikulnoj reformi, parafrazirajući pučku izrjeku, nije ni „trinaesto prase“ za svoj vlastiti nastavni predmet, dakle niti „onaj koji u raspodjeli loše prolazi“, nego još gore od toga – tek četrnaesta po redu važnosti isprava kojom se uređuje nastava toga predmeta i učenje o tehničkoj kulturi, za koju ostaje što je najlošije ili najmanje.
13. Takva je struktura koncepcijski, metodološki, metodički, didaktički, dokimološki, izvedbeno i logički: nerazborita, neodrživa, neopravdana, neobrazložena, nepromišljena, nerazložna i neprovediva. To je jednostavno loš unutarnji raspored sastavnih dijelova Nacionalnoga uputnika.
14. Zbog razloga navedenih u točkama 10.–13. predlažemo da se okvirni, razinski, područni i međupredmetni uputnični stupnjevi, tj. svih 13 navedenih nadređenica uputniku nastavnoga predmeta spoje u jedan jedini, koherentan, artikuliran i u sebi usklađeni spis i da se prije nove rasprave o toj krovnoj ispravi i novom uputniku Tehničke kulture osigura njihova sukladnost, povezanost i suvislost.
IV. Preuranjenost i neuvjetnost rasprave kad postavke na kojima počiva nisu konačne
15. Zbog hijerarhijske podređenosti Uputnika Tehničke kulture uputnicima međupredmetnih temā, područjā, razinā i okvirā nejasno je zašto je on uopće napisan i zašto se o njem raspravlja kad propisi koji su mu nadređeni – nisu konačno utvrđeni. Molimo objašnjenje onih koji su naložili to i takvo pisanje i onih koji su na to i takvo preuranjeno pisanje pristali te očitovanje recenzenata o ovoj ozbiljnoj metodološkoj poteškoći.
16. Zašto se uopće išlo pisati uputnike prije nego su raspravljeni metodološki priručnici za njihovu izradbu i temeljne postavke koje su u njima zadane? Kako se može raspravljati o ispravama šeste razine, kao što su predmetni uputnici, a nisu konačno utvrđene, čak ni raspravljene postavke iz prethodnih pet nadređenih mu razina?
Doktor psihologije, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić ocijenio je: „Kurikulna reforma važan je nacionalni projekt u koji treba uključiti sve strukture društva. Zacrtava i daje usmjerenje za desetljeća odgoja i obrazovanja. Stoga ne treba žuriti. Projektu valja posvetiti dostatnu pozornost i dovoljno vrijeme. Što se tiče trenutnoga stanja imam dojam kako je ‘skupina entuzijasta’ radila na povjerenom zadatku dosta ‘samostalno’, bez strukturne povezanosti s određenim ustanovama koje bi im po logici stvari imale što reći i savjetovati. Pogotovu ako je riječ o materiji kojom se te institucije desetljećima bave (kao primjerice HAZU, Institut za povijest, jezik i dr.). Smatram i kako oni koji su sada ili će biti uključeni u taj važan nacionalni projekt za odgoj i obrazovanje moraju u duhu reformske korektnosti i potrebite znanstvene poniznosti raditi na tom sa sviješću kako je školstvo nastalo i funkcioniralo stoljećima prije nas, te da svijet ne počinje od nas. Postoji, dakle, solidna podloga znanosti, iskustva i materijala koje treba uzeti u obzir. I kao što svaka kuća ima svoje temelje na kojima se onda može zidati zgradu, tako kurikulna reforma mora usvojiti znanstvena i antropološka načela koji će joj jamčiti trajnost i ‘dug život’. U protivnom riskira se učiniti nešto što će biti vrlo kratka i prolazna daha. A to nije smisao reforme“ (Večernji list, 3. lipnja 2016.).
17. Na str. 4 Prijedloga ističe se: „Tehnička kultura nastavni je predmet drugoga i trećega ciklusa za učenike od 5. do 8. razreda osnovne škole. Satnica nastavnoga predmeta iznosi 35 sati godišnje uz preporuku za nužnim povećanjem.“ Gdje je i kad raspravljena i utvrđena podjela osnovne škole na tri ciklusa? Sukladno kojim znanstvenim postavkama i usporednoj dokazanosti u svijetu?
Zašto sastavljači Prijedloga predlažu da se zainteresirana javnost zalaže za nužno povećanje satnice, a sami u Prijedlogu nisu naveli kolika je satnica potrebna za ostvarenje predloženoga programa, niti su se izjasnili može li se on provesti u okviru 35 sati godišnje?
S obzirom da je Ministarstvo nositelj izrade propisa, voditelj javne rasprave i donositelj propisa kojim se uređuje nastava, komu zapravo Ministarstvo ovim preporučuje da se poveća satnica Tehničke kulture?
O Prijedlogu se ne može raspravljati, niti ga je imalo smisla početi pisati, dok nisu raspravljene metodološke i okvirne pretpostavke, broj nastavnih sati potrebnih za provedbu ciljeva podučavanja i učenja Tehničke kulture i zadatosti o načinu izvođenja nastave (u skupinama od po najviše 15 učenika – za to je potrebna koordinacija s primjerice Likovnom kulturom i umjetnošću, ako će po pola razrednoga odjela naizmjence imati Tehničku kulturu, odnosno Likovnu kulturu i umjetnost).
V. Postupkovne i lančane pogrješke
18. Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, br. 124/14) u cjelini „Rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje“, u sklopu sedmoga cilja po redu, a drugoga u toj cjelini („Provesti cjelovitu kurikulnu reformu“) i četvrtoga podcilja („Izraditi i uvesti nacionalne kurikule“), kao 12. mjeru po redu, označenu brojem 2.4.2., određuje: „Ustroj i osposobljavanje radnih skupina za izradu predmetnih/modulnih kurikula u osnovnoškolskom i gimnazijskom obrazovanju…“. Pokazatelji provedbe te mjere jesu: „[1.] Izrađeni kriteriji i načela formiranja radnih skupina. [2.] Raspisan natječaj za izbor i [3.] odabrani i [4.] imenovani članovi radnih skupina. [5.] Izrađen plan i program osposobljavanja. [6.] Održana osposobljavanja“.
19. U Izvješću o provedbi Strategije od 26. travnja 2016. Posebno stručno povjerenstvo na čelu s Nevenom Budakom zaključuje da je ta mjera provedena („status: završeno“), iako se o stanju provedbe navodi samo: „Stručne radne skupine ustrojene i osposobljene za izradu kurikulnih dokumenata“ (str. 35). Time Posebno stručno povjerenstvo izjavljuje da su ispunjeni 4. i 6. pokazatelji te mjere. A što je s ostala četiri pokazatelja provedbe? Mjerila i načela ustroja radne skupine za izradbu uputnika Tehničke kulture nisu izrađena. Natječaj za izbor članova te radne skupine nije raspisan. Ne zna se po kojem su mjerilu odabrani članovi. Nije poznato da je, tko je i kad izradio plan i program njihova osposobljavanja. Ni za koji od šest pokazatelja uIzvješću se ne navodi kad je proveden. Strategijom u mjeri 2.4.2. uopće nije predviđen osnutak „stručnih“ skupina. Stoga ne stoji zaključak da je ta mjera provedena i završena. Takav način „provedbe“ nespojiv je s načelom vladavine prava.
20. Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, br. 124/14) kao sljedeća mjera (13. po redu, označena brojem 2.4.3.) predviđena je „izrada predmetnih/modulnih kurikula u osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju…“.
Pokazatelji provedbe te mjere jesu: „[1.] Izrađeni, [2.] pozitivno recenzirani i [3.] usvojeni predmetni/modulni kurikuli u osnovnoškolskom… obrazovanju…“.
Vladinim Prijedlogom strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije od 3. srpnja 2014. rok za provedbu mjere 2.4.2. bio je „2015. godina“, a rok za provedbu mjere 2.4.3. bio je „2016. godina“, dakle radna skupina je trebala imati godinu dana na raspolaganju za pisanje svakoga predmetnoga uputnika, pa i onoga Tehničke kulture.
Vladinim Akcijskim planom provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije od 3. rujna 2015. rok za provedbu mjere 2.4.2. određen je kao: „Treće tromjesečje 2015.“ Dakle do 30. rujna 2015. za natječaj, izbor i osposobljavanje članova radne skupine. No, i rok za provedu mjere 2.4.3. određen je isto tako: „Treće tromjesečje 2015.“ Dakle do 30. rujna 2015. za izradbu, raspravu, recenziju i donošenje uputnika svih predmeta, pa tako i onoga Tehničke kulture. Kako je moguće da Vlada nije ostavila ni predvidjela ni jedan jedini dan vremena za izradbu, raspravu, recenziju i donošenje uputnika Tehničke kulture? Taj Akcijski plan ionako nije objavljen u Narodnim novinama. Predlažemo Ministarstvu i Vladi da ga se bez odgode stavi izvan snage donoseći novi, s razmjernim i mjerljivim rokovima.
21. Javni poziv za prijavu kandidata za 18 stručnih radnih skupina, između ostalih i za izradu prijedloga predmetnoga uputnika Tehničke kulture ministar Vedran Mornar objavio je 25. svibnja 2015., a bio je otvoren dva tjedna, do 8. lipnja 2015.
No, Strategijom je bilo predviđeno da se raspiše natječaj, a ne javni poziv. Razlika nije samo u nazivlju, nego i u svrsi i u postupku: natječaj je „radi izbora“, a javni poziv radi „prikupljanja prijava“; natječaj je formalniji postupak, dvosmjeran i daje pravo na žalbu; javni poziv je neformalan, jednosmjeran i ne omogućava pravni lijek. Natječaj ne pogoduje samovolji u izboru, nego pridržavanju unaprijed zadanih mjerila, a javni poziv ostavlja prostor diskrecijskoj ocjeni.
Ni Strategijom ni Akcijskim planom nije bilo predviđeno da prijedloge uputnika sastavlja „stručna radna skupina“, nego samo „radna skupina“.
22. Točkom II. Javnoga poziva od 25. svibnja 2015. određeno je: „Stručna radna skupina može se sastojati od najviše 11 članova čiji je rad ograničen na rok do 31. prosinca 2015. godine“, a točkom IV. podtočkom 6.: „Kandidati za članove Stručne radne skupine moraju ispunjavati sljedeće uvjete: … poštivanje zadanih vremenskih rokova“.
22.1. U Opisu poslova i zadataka članova Stručne radne skupine za izradbu prijedloga kurikula predmeta Tehnička kultura (Zagreb, svibanj 2015., str. 4, točka 3.) ističe se: „Rok za prvu inačicu prijedloga Kurikula predmeta Kurikula predmeta [sic!] Tehnička kultura. [sic!] je 15. studenoga 2015. Rok za završetak konačnoga teksta prijedloga Kurikula predmeta Tehnička kultura. [sic!] je 15. prosinca 2015.“ Javnost nije obaviještena da je ijedan rok poštovan. Iako je rad Stručne radne skupine za Tehničku kulturu bio netransparentan i nejavan, sada se zna da je tehnički ministar 30. prosinca 2015. imenovao posebnu Stručnu radnu skupinu za doradu – između ostaloga – i nacrta Tehničke kulture, što znači da sama Stručna radna skupina za Tehničku kulturu u planiranim rokovima nije obavila svoj posao do kraja. Njezini članovi pak smatraju da su oni jedini poštovali sve rokove zadane 4. rujna 2015. na Borongaju, ali da Ekspertna radna skupina to nikad nigdje nije priznala, nego da je čuvala dokument uza se tako da članovi Stručne radne skupine za Tehničku kulturu nisu znali koji je status dokumenta.
22.2. Vladinim Akcijskim planom provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije od 3. rujna 2015. određeno je da je „Treće tromjesečje 2015.“, tj. 30. rujna 2015. krajnji rok do kad predmetni uputnici u osnovnoškolskom obrazovanju, pa i onaj Tehničke kulture, trebaju biti „[1.] Izrađeni, [2.] pozitivno recenzirani i [3.] usvojeni“. Ni jedna dionica nije napravljena u roku.
22.3. U trećem izdanju Metodološkoga priručnika za izradu prijedloga predmetnih kurikula(inačica 1.2, Zagreb, siječanj 2016., str. 15) Ekspertna radna skupina je odredila: „Rok za prvu inačicu prijedloga predmetnoga kurikula je 15. studeni 2015. Rok za prijedlog predmetnoga kurikula koji će se uputiti u stručnu raspravu je 10. siječnja 2016.“ Čini se da su oba roka probijena pa se izradbi inačice za stručnu raspravu pristupilo tek 30. prosinca 2015.
22.4. Strateškim planom Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta za razdoblje 2016.–2018.(datiran s travnjem 2015., PDF napravljen 20.8.2015.) ministar Vedran Mornar je predvidio da se predmetni uputnici za „osmogodišnje/devetogodišnje opće obvezno obrazovanje“ izrade u trećem tromjesečju 2015., dakle do 30. rujna 2015. te rasprave i donesu „do kraja 2015.“ (str. 19), tj. do 31. prosinca 2015. Važno je napomenuti da str. 20 ističe se da je to u Državnom proračunu aktivnost „A577004 – Izrada nastavnoga uputnika“ (dakle, riječ uputnik nije iščezla iz službene uporabe!).
22.5. Nacionalni program reformi 2015. koji je Vlada RH donijela 23. travnja 2015. (točka 25.a) uopće ne predviđa da se donose predmetni uputnici za osmogodišnju osnovnu školu, nego da je „Nacionalni cilj u području ranog napuštanja školovanja“ provesti cjelovitu kurikulnu reformu, a u sklopu nje donijeti „Nacionalni kurikul za devetogodišnje opće obvezno obrazovanje i predmetne /modulne kurikule: Faza I. Izrada – rujan 2015.; Faza II. Javna rasprava i donošenje – rujan 2016.“ (str. 124).
22.6. Dakle, koliko planova – toliko različitih rokova. Prevrtljivih. Nedosljednih. Neprovedenih.
23. Ministarstvo obrazovanja tek je 29. veljače 2016. objavilo Prijedlog uputnika nastavnoga predmeta Tehničke kulture za stručnu raspravu.
23.1. Stručna rasprava o uputniku Tehničke kulture trajala je od 14. ožujka do 1. svibnja 2016. Dana 31. svibnja 2016. objavljeno je Izvješće s odgovorima na primjedbe i prijedloge pristigle u stručnu raspravu.
24. Tko je radio na uputniku Tehničke kulture?
24.1. Odlukom od 29. lipnja 2015. ministar Vedran Mornar osnovao je peteročlano Povjerenstvo u sastavu: Branka Vuk, Boris Jokić, Antonela Czwyk Marić, Roko Andričević i Staša Skenžić da na temelju pristiglih prijava odabere Stručnu radnu skupinu za izradbu uputnika Tehničke kulture. (Istodobno se tada sastavljalo čak 43 stručne radne skupine za ukupno tri razine uputnika – područjā, međupredmetnih tema i predmetā).
24.2. Odlukom od 8. srpnja 2015. ministar Vedran Mornar, suprotno Strategiji, imenovao je 16 „stručnih radnih skupina“ za izradbu prijedloga predmetnoga uputnika – između ostalih i – Tehničke kulture, i to sedam članova (od 11 koliko ih je bilo predviđeno javnim pozivom), svih sedmero nastavnika u osnovnim školama: u Zagrebu (Boris Počuča i Dragan Vlajinić), Slavoniji (Ivan Jukić i Svjetlana Urbanek), Pazinu (Darko Suman), Splitu (Vladimir Delić) i Međimurju (Katica Mikulaj Ovčarić).
24.3. Sastav stručne radne skupine uključivao je praktičare, ali ne i teoretičare; strukovnjake za predmet Tehničke kulture i njegov sadržaj, ali ne i stručnjake za metodologiju, metodiku i didaktiku.
24.4. Odlukom od 20. listopada 2015., opet suprotno Strategiji, bez ikakva natječaja ili javnoga poziva, ministar Vedran Mornar proširio je Stručnu radnu skupinu za Tehničku kulturu s još troje članova: Borisom Jokićem, Brankom Vuk i Žarkom Bošnjakom.
24.5. No, u impresumu Prijedloga nacionalnoga kurikula nastavnoga predmeta Tehnička kultura (veljača 2016., str. 2) kao član Stručne radne skupine za Tehničku kulturu nije naveden Boris Jokić nego Viktorija Hržica. Nije utvrdivo kad je došlo do te zamjene i je li ona pozitivno ovjerena. U svakom slučaju nije izabrana u radnu skupinu sukladno Strategiji.
Dakle, Stručna radna skupina za Tehničku kulturu nije uspostavljena ni izabrana sukladnoStrategiji i nije djelovala legalno, legitimno ni transparentno.
Odluke o njezinu izboru, osnutku, dodatnim imenovanjima u nju, doradi njezina rada i njezinim savjetnicima objavljene su tek 17. lipnja 2016.
24.6. Odlukom od 30. prosinca 2015. tehnički ministar Vedran Mornar, suprotno Strategiji i dotadašnjem načinu novačenja sudionika cjelovite uputnične reforme, osnovao je Stručnu radnu skupinu za doradu nacrta prijedloga i izradu konačnoga prijedloga 16 predmetnih kurikula, među njima i Tehničke kulture. Od 47 članova, u skupinu su imenovani Darko Suman i Svjetlana Urbanek iz Stručne radne skupine za Tehničku kulturu s pravom da nastave primati plaću u školama u kojima su zaposleni, ali da ne drže nastavu do ukupno najviše godinu dana (sukladno članku 99. stavcima 6.–8. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi– Narodne novine, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13 i 152/14).
24.6.1. Osnutak te posebne skupine konačan je čavao u lijes načinu odabira uputničara kakav je zamišljen Strategijom, jer mu nije prethodio ni natječaj (iz Strategije), ni javni poziv (na temelju kojega su osnovane sve ostale radne skupine, njih 61), ni ikakve objave o njezinu osnutku, ni mjerila njezinih ovlasti u odnosu na ranije osnovane stručne radne skupine, ni objektivnoga mjerila prema kojem se svakomu osmomu članu stručnih radnih skupina pogodovalo da sljedećih šest i pol mjeseci ne mora držati nastavu u svojoj školi. To je fiskalno neodgovorno i protuzakonito jer je svim tim učiteljima trebalo naći i platiti zamjenu za rad u njihovim školama. Do danas nije poznato koliko je to koštalo porezne obveznike i koja je korist od toga, i zašto se pogodovalo samo učiteljima, a ne i članovima stručnih radnih skupina iz visokoga školstva i znanosti.
24.6.2. Nakon što je ministar Šustar 14. lipnja 2016., nastavljajući nevaljanu praksu svojega prethodnika, toj četrdesetsedmerici ponudio produljenje rada do 31. kolovoza 2016., a desetak njih pitalo Borisa Jokića treba li prihvatiti ponudu, on im je u poruci elektroničke pošte sa službene adrese voditelja Ekspertne radne skupine boris.jokic@kurikulum.hr 15. lipnja 2016. u 11.20 odgovorio: „Kada smo osmišljavali sve ovo, pa i to da Vi i Vaši kolege napustite radna mjesta i kada smo Vas 47 osobno zvali na Staru godinu boreći se rukama i nogama da ostanete u reformi nismo mogli znati da će ovo biti baš ovako.“ Time je priznao da je Ekspertna radna skupina osmislila taj model i da Ministarstvo zapravo uopće nije vodilo reformu, nego je bilopotpisnik u donošenju začudnih odluka i bankomat za isplatu troškova, naknada i plaća.
U završetku toga obraćanja voditelj Ekspertne radne skupine poručuje četrdesetsedmerici članova Stručne radnu skupinu za doradu: „Vaše dokumente nitko ne će dirati.“
24.7. Odlukom od 31. prosinca 2015. tehnički ministar Vedran Mornar, na prijedlog Ekspertne radne skupine imenovao je konzultante predmetnoga uputnika Tehnička kultura: Sanju Kovačević (Zagreb), Martina Olujića (Split), Ivana Vlainića (Samobor), Maju Ljubić (Zagreb) i Stjepana Kovačevića (Split), da u roku od sedam dana daju neobvezujuće prijedloge, komentare i mišljenje sastavljačima uputnika. Njihove recenzije porezni su obveznici platili po tisuću kuna, ali one nisu javno dostupne. Predlažemo da se učine dostupnima radi javnosti rada i transparentnosti postupka.
VI. Nepotpunost dokumentacije za javnu raspravu
25. Člankom 11. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, br. 25/13 i 85/15) propisano je, između ostaloga, da tijela državne uprave provode savjetovanje s javnošću „objavom nacrta propisa… s obrazloženjem razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa“. No, zainteresiranoj javnosti nije podastrta ocjena dosadašnjega stanja, u čem je postojeća izvedba Nastavnoga plana i programa Tehničke kulture (Prosvjetni vjesnik, posebno izdanje, broj 2/99 i Narodne novine, broj 102/06) bila dobra, a u čem loša, i zašto će se nešto mijenjati, osim zbog pomodarstva, promjene imena, izbacivanja konkretnoga plana i satnice i umnažanja broja i stupnjeva uputnika. Nije predočeno „obrazloženje razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem propisa“, kako nalaže Zakon. To, pak, nije ostavljeno na volju nositelju izrade propisa nego je prisilnopravno, obvezatno. Zakon. Ministarstvo obrazovanja unaprijed je bilo upozoreno kako se javna rasprava ne će moći smatrati zakonitom, demokratskom i poštenom jer ti bitni propusti ni nakon upozorenja nisu ispravljeni. Obvezuje shvaćanje da demokratičnost postupka u okviru kojega se odvija društveni dijalog o zajedničkom dobru može odrediti ustavnopravnu prihvatljivost akta koji je posljedak toga postupka.
26. U javnu raspravu nije priložen nacrt akta kojom bi ministar donio stručno raspravljeni i pozitivno recenzirani uputnik Tehničke kulture. Bez toga se nacrta ne zna i ne može znati odgovor na niz nedoumica. Stoga se traži očitovanje nositelja izradbe propisa o niže postavljenim pitanjima.
Kako se kani propisani i u pravni sustav unijeti uputnik Tehničke kulture?
Koji je zakonski temelj za donošenje uputnika Tehničke kulture?
Namjerava li se pri uvođenju uputnika Tehničke kulture poštovati zakonska odredba (članak 29. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi) prema kojoj se pokusnim („eksperimentalnim“) programom provjerava vrijednost novih obrazovnih sadržaja i/ili oblika i metoda rada i/ili nove nastavne opreme? Potrebno je specificirati koje se novosti uvode.
Hoće li, tko, kad, kako i s kolikim sredstvima provoditi stručno usavršavanje učitelja radi nastave prema uputniku Tehničke kulture?
Kada bi uputnik Tehničke kulture trebao stupiti na snagu radi pokusne primjene i koliko bi trajala pokusna primjena?
Hoće li se pokusna primjena izvoditi s dosadašnjim učilima, ili bez ikakvih učila, ili će se, i u kojem roku odobriti nova učila (klasična, tiskana, ili digitalna, obrazovni sadržaji)?
Hoće li tko, kad, kako i s kolikim sredstvima sustavno pratiti i vrjednovati pokusnu provedbu i odgojno-obrazovne učinke uputnika Tehničke kulture?
Kada se predviđa donošenje uputnika Tehničke kulture kao propisa, kad će se stvoriti zakonska osnova za to, i kad bi on trebao stupiti na snagu?
27. Prema članku 7. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila u prvom članku ili uvodnoj odredbi izražava se propisovni predmet. To ovdje nije učinjeno.
VII. Nepostojanje zakonske osnove
28. Ustavni sud Republike Hrvatske u obvezujućem pravnom shvaćanju od 22. svibnja 2013.(točka 5. Odluke U-II-1118/2013) na primjeru oglednoga uputnika (Zdravstvenoga odgoja) utvrdio je da je svaki uputnik (kurikul) – propis. Nacrt akta o donošenju uputnika ključan je za javnu raspravu jer omogućava da se pregledom uvoda (preambule) odmah provjeri je li donositelj ovlašten donijeti ga, odnosno prepoznati je li u skladu s djelokrugom i predviđenom mjerodavnošću. Prema članku 5. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila (Narodne novine, br. 74/15), a i od prije, sukladno uvriježenu postupanju, ministar se pri donošenju svakoga provedbenoga propisa uvodno poziva na pravnu (zakonsku) osnovu iz koje proizlazi ovlast za njegovo donošenje. Ministar se nema na što pozvati pri donošenju Nacionalnoga kurikula nastavnoga predmeta Tehnička kultura. Naime, donošenje toga i takvoga akta nije predviđeno ni jednom odredbom Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi(Narodne novine, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13 i 152/14).
29. Članak 26. stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi određuje: „Odgoj i obrazovanje u školi ostvaruje se na temelju nacionalnoga kurikula, nastavnih planova i programa i školskoga kurikula“. Iz stilizacije je očito da može postojati samo po jedan nacionalni i školski uputnik i više nastavnih planova i programa. U konkretnom slučajuNacionalni kurikul nastavnoga predmeta Tehnička kultura bio bi jedan od pedesetak nacionalnih kurikula, što zakon ne predviđa, a očito je da nije „nastavni plan i program“.
30. Članak 26. stavak 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje: „Nacionalni kurikul utvrđuje vrijednosti, načela, općeobrazovne ciljeve i ciljeve poučavanja, koncepciju učenja i poučavanja, pristupe poučavanju, obrazovne ciljeve po obrazovnim područjima i predmetima, međupredmetnim i/ili interdisciplinarnim temama i/ili modulima, definirane [učincima] obrazovanja, odnosno kompetencijama te vrjednovanje i ocjenjivanje.“ No, Nacionalni kurikul nastavnoga predmeta Tehnička kultura ne utvrđuje ništa od toga, nego uređuje program nastavnoga predmeta Tehnička kultura, pa se još jednom potvrđuje da on nije sukladan zakonskom određenju „nacionalnoga kurikula“. Stoga je očito da je neprimjenjiva odredba članka 26. stavka 3. istoga zakona prema kojoj „nacionalni kurikul u cjelini i/ili njegove pojedine sastavnice donosi ministar“.
31. Članak 27. stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi određuje: „Nastavnim planom i programom utvrđuje se tjedni i godišnji broj nastavnih sati za obvezne i izborne nastavne predmete, međupredmetne i/ili interdisciplinarne sadržaje i/ili module, njihov raspored po razredima, tjedni broj nastavnih sati, godišnji broj sati te ciljevi, zadaće i sadržaji svakoga nastavnoga predmeta.“ Predloženi Nacionalni kurikul nastavnoga predmeta Tehnička kultura u odnosu na to nema zakonom propisan naziv i nema razrađenu satnicu ili barem okvirno trajanje pojedine nastavne jedinice, pa se ni imenom ni sadržajem ne može smatrati „nastavnim planom i programom“.
32. Uzimajući u obzir točke 28.–31. očito je da ne postoji zakonska podloga prema kojoj bi bilo tko iz sustava vlasti mogao donijeti ponuđeni uputnik. Jednostavno nema pravne pretpostavke da on postane propis, ni da počne obvezivati, a time ni proizvoditi pravne učinke.
33. Budući da su ministri Radovan Fuchs i Željko Jovanović svojedobno donosili NOK, odnosnoKurikul Zdravstvenoga odgoja pozivom na članak 39. točku 2. staroga, odnosno sadašnjegaZakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, br. 150/11 i 12/13), valja ponoviti da to nije moguće, jer spomenuta odredba glasi: „Ministar… donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten“. Riječ je o postupkovnoj odredbi koja ovlašćuje ministra, a ne primjerice njegova pomoćnika ili glavnoga tajnika, da donese provedbeni propis. Tu odredbu precizira članak 18. istoga zakona: „Ministri… donose pravilnike, naredbe i naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlašteni, u granicama dane ovlasti“. To, pak, prema ustaljenom shvaćanju Ustavnoga suda znači isključivo kad su za to zakonom doslovce ovlašteni i u samo u materiji koja im je dana da je razrade, sve radi provedbe pojedinoga zakona ili uređenja pitanja koja im je zakonodavac povjerio. Stoga ta odredba isključuje propisodavno djelovanje ministra mimo zakona. Sabor zakonima ne smije uređivati ništa protiv Ustava, ali smije uređivati materiju koja nije ustavna, mimo Ustava, i sudac ne smije suditi protiv zakona, ali smije mimo zakona, ako je u duhu nekoga načela i sukladno duhu prava, jer zakon ne može predvidjeti baš sve moguće situacije i razraditi ih. No, ministar nije zakonodavac i nema pravo uređivati mimo zakona. Dakle, pretpostavka donošenjuUputnika Tehničke kulture jest da se on uzakoni, tj. njegovo donošenje izrijekom predvidi nekim zakonom. Do tada on ne može biti donesen, niti objavljen u Narodnim novinama, niti stupiti na snagu, pa ne može početi nikoga ni obvezivati kao općeobvezujući propis hrvatskoga školstva.
VIII. Nepripremljenost pokusnoga programa
34. Budući da ne postoje zakonske ni druge pretpostavke da se donese Nacionalni kurikul nastavnoga predmeta Tehnička kultura, postavlja se pitanje zašto na javnu raspravu nijebarem ponuđen Prijedlog pokusnoga programa Tehničke kulture. Prema članku 29. stavku 2.Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, pokusni program obvezatno sadržava:
– „ciljeve, zadaće, obrazovne rezultate, sadržaj,
– mjesto i način izvođenja,
– vrijeme potrebno za ostvarenje programa,
– prostorne, kadrovske i druge uvjete,
– način stručnoga praćenja i vrjednovanja programa,
– financijska sredstva potrebna za realizaciju programa“.
Nasuprot tomu, spis predviđen za javnu raspravu ne udovoljava tim zahtjevima ni nazivljem ni potrebnim sastavnicama.
35. Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije sadržava težak previd oko pokusne primjene osnovnoškolskih uputnika. Naime, niz strategijskih mjera nalaže pokusno uvođenje novih uputnika te znanstveno i stručno vrjednovanje pokusne provedbe prije utvrđenja da je novi uputnik doista prikladan i dobar te određivanja da on stupi na snagu, tj. da počne njegova primjena.
Tako 18. po redu mjera, obrojčena kao 2.4.8. predviđa: „Eksperimentalno uvođenje Nacionalnoga kurikula za rani i predškolski odgoj i obrazovanje“.
Tako 21. po redu mjera, obrojčena kao 2.4.11.: „Eksperimentalno uvođenje Nacionalnoga kurikula i predmetnih/međupredmetnih/modulnih kurikula za devetogodišnji opći odgoj i obrazovanje“.
Tako 24. po redu mjera, obrojčena kao 2.4.14.: „Eksperimentalno uvođenje Nacionalnoga kurikula i predmetnih/modulnih kurikula za gimnazijsko obrazovanje“.
Tako 27. po redu mjera, obrojčena kao 2.4.17.: „Eksperimentalno uvođenje Nacionalnoga kurikula za strukovno obrazovanje i kurikula za stjecanje kvalifikacija redovitim strukovnim obrazovanjem u odgojno-obrazovni sustav“.
Tako 31. po redu mjera, obrojčena kao 2.4.21.: „Eksperimentalno uvođenje Nacionalnoga kurikula za umjetničko obrazovanje i kurikula za stjecanje kvalifikacija redovitim umjetničkim obrazovanjem u odgojno-obrazovni sustav“.
Tako 39. po redu mjera, obrojčena kao 2.5.7. „Eksperimentalno uvođenje hibridnoga modelavrjednovanja i ocjenjivanja“.
Tako 46. po redu mjera, obrojčena kao 2.6.4.: „Eksperimentalno primijeniti različite modelekorištenja informacijsko-komunikacijske ‘tehnologije’ u učenju i poučavanju“.
No, za razliku od svih njih, dvadeseta po redu mjera, obrojčena kao 2.4.10., glasi: „Primjena inoviranih predmetnih/međupredmetnih/modulnih kurikula za osmogodišnji osnovnoškolski odgoj i obrazovanje“.
„Inovirati“ je latinizam preuzet preko njemačkoga, a znači uvesti, izvesti ili uvoditi novost, izum, novi postupak ili novo rješenje. Mjera 2.4.10. doslovno uzeto je neprovediva, jer u osnovnoj školi do sada nisu postojali predmetni uputnici, nego nastavni planovi i programi, pa se ono što ne postoji ne može ni inovirati.
Znači li mjera 2.4.10. da za osmogodišnju osnovnu školu Strategijom, nasuprot zakonu, nije predviđena pokusna primjena predmetnih uputnika?! Doslovnim tumačenjem znači, ali s doslovnim tumačenjem treba biti dosljedan, a ne izbirljiv. Tako, tko bi zastupao takvo shvaćanje, da za predmete osmogodišnje škole nije predviđena pokusna primjena, nego odmah stupanje na snagu i uvođenje (iz čega tek može slijediti primjena), morao bi priznati daStrategijom uopće nije bio predviđen temeljni spis reforme: „Nacionalni kurikul za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje“, nego samo „Nacionalni kurikul za devetogodišnji opći odgoj i obrazovanje“. Koji još nije napisan, ni ponuđen u raspravu. I da Strategijom nije bilo dopušteno imenovati Ekspertnu radnu skupinu bez natječaja, itd. Iako Strategija nema pravnu snagu zakona, ona odražava političku volju najvišega zakonodavnoga i predstavničkoga tijela u državi, a njezine se nedvosmislene odredbe ne mogu tumačiti kao izborne (odaberive) ili neobvezatne da bi se Strategija provodila suprotno izričitim odredbama koje su u njoj sadržane.
Doslovno tumačenje strategijske mjere 2.4.10. stavilo bi u međusobno nejednak položaj mnoge predmetne uputnike. S jedne strane bili bi oni koji se podučavaju i u srednjoj školi i za sve njih pokusna je primjena obvezatna (mjere 2.4.14., 2.4.17. i 2.4.21.). S druge strane bi se za one predmete koji se podučavaju samo u osmogodišnjoj osnovnoj školi trebalo ići na „inoviranje“, bez pokusne primjene. Ali i to je zapravo nemoguće u združenom djelovanju s mjerama 2.5.7. i 2.6.4. koje određuju da se i za novi model vrjednovanja i za uvođenje digitalnih učila mora provesti pokusna primjena. Stoga bi izravno uvođenje novoga programa Tehničke kulture bilo posve kilavo, sakato i jalovo, jer se u njegovoj izvedbi ne bi mogao primjenjivati ni novi model vrjednovanja niti služenje informacijsko-komunikacijskom tehnikom (pogrješno nazivanom „tehnologijom“), primjerice tabletima, bez pokusne primjene.
IX. Preduvjeti za uspješno odvijanje nastave s područja Tehničke kulture
36. Prvo „načelo koje čini vrijednosno uporište za izradbu i ostvarenje nacionalnoga kurikula“ jest „osiguravanje materijalnih, tehničkih, informacijskih, higijenskih i drugih uvjeta za ostvarenje najviših obrazovnih standarda, kao i visokih stručnih standarda nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti“.[20] To je načelo preuzeto u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, br. 124/14) kao prvo „uporište izrade daljnjih kurikulnih dokumenata“ (uvod u cilj „Provesti cjelovitu kurikulnu reformu“) i kao prvo „uporište“ nacionalnoga kurikula u Prijedlogu okvira nacionalnoga kurikula (str. 8). Sukladno tomu potrebno je odrediti, što nije učinjeno, koji su preduvjeti za uspješno odvijanje nastave iz Tehničke kulture.
X. Nemogućnost procjene udjela pojedinih predmeta
37. Iz dostupnih dokumenata nije vidljiv postotni udio pojedinih predmeta u cjelokupnom tijeku institucionalnoga odgoja i obrazovanja. Moli se odgovor kada će i kako biti strukturiran cjelokupni uputnik kako bi se mogao ocijeniti navedeni udjeli pojedinih predmeta.
38. Udio u cjelini nastavnih sati. S obzirom na svoju važnost u svakodnevici nastavni predmetTehnička kultura je podcijenjen. Prema ranijim podatcima za taj predmet predviđeno je oko 1,5 % raspoloživa vremena nastave u osnovnoj školi. Naime, sada je na snazi „Nastavni plan za provedbu nastavnoga programa“ iz Nastavnoga plana i programa za osnovnu školu (Narodne novine, br. 102/06) prema kojem osam razreda osnovne škole obuhvaća ukupno 5.915 sati nastave obvezatnih predmeta, 7.105 sati nastave obvezatnih i izbornih predmeta, 7.945 sati nastave obvezatnih i izbornih predmeta i klasičnih jezika ili 9.065 sati nastave obvezatnih i izbornih predmeta, klasičnih jezika i ostalih oblika neposrednoga odgojno-obrazovnoga rada (dopunska nastava, dodatni rad, izvannastavne djelatnosti i razrednikov sat po sat tjedno). Sto i četrdeset sati Tehničke kulture u tom čini udio od 2,37 % nastavnih sati obvezatnih predmeta, 1,97 % od sati obvezatnih i izbornih predmeta, 1,76 % od sati obvezatnih i izbornih predmeta i klasičnih jezika i 1,54 % sati obvezatnih i izbornih predmeta, klasičnih jezika i ostalih oblika neposrednoga odgojno-obrazovnoga rada.
Taj je udio (1,54 %) sada prividno povećan, ali je zapravo smanjen na 1,49 %. U Prijedlogu nacionalnoga uputnika za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje (veljača 2016., str. 19) objavljen je „Nastavni plan s godišnjim brojem sati“ prema kojem satnica osnovne škole obuhvaća 5.915 sati nastave obvezatnih predmeta, 7.665 sati nastave obvezatnih i izbornih predmeta ili 8.295 sati nastave obvezatnih i izbornih predmeta i klasičnih jezika. Sto i četrdeset sati Tehničke kulture čini 2,37 % nastave obvezatnih predmeta, 1,83 % nastave obvezatnih i izbornih predmeta i 1,69% nastave obvezatnih i izbornih predmeta i klasičnih jezika. U broj su sati, u odnosu na satnicu iz 2006., dodana po dva sata izborne Informatike u svih osam razreda, a posve su ispušteni ostali oblici neposrednoga odgojno-obrazovnoga rada pa se može činiti da je ukupno opterećenje učenika brojem nastavnih sati: 9.065 (2006.) prema 8.295 (prijedlog 2016.) smanjeno 8,5 %. A zapravo je povećano za 560 sati izborne Informatike i nije iskazano za ostale oblike, nego je na str. 18 prijedloga osnovnoškolskoga uputnika napisano: „Nastavni plan za druge oblike nastave (dodatna nastava, dopunska nastava, izvannastavne aktivnosti) i razrednikov sat detaljnije se razrađuje u školskom kurikulu“. Ako bi školski uputnik predvidio za njih dosadašnju satnicu (1.140 sati), onda bi osnovnoškolska nastava trajala ukupno 9.415 sati, a Tehnička kultura u tom imala udio od 1,49 %. S obzirom na ukupno stanje fizičke tehnike, neprihvatljiv je nerazmjer između informatike (560 sati u osnovnoj školi) i ostale tehnike (140 sati), dakle četiri je puta više predviđeno za informatiku.
39. Informatika (informacijska tehnika) sastavni je dio tehnike. Kako je informatika izdvojena u poseban nastavni predmet, onda je ovdje riječ o fizičkoj tehnici, u kojoj se od tvari i materijala, uz pomoć energije i potrebnih informacija prave materijalne tvorevine. Postavlja se pitanje tko će predavati ta dva predmeta. Ovako definiran nastavni program Tehničke kulture mogu predavati isključivo za to osposobljeni stručnjaci, nastavnici tehničke kulture odnosno stručnjaci s područja proizvodne tehnike i energetike. Uz potrebno doškolovanje.
40. Ustanovljena je izočnost stručne rasprave o važnim odrednicama uputnika. To se odnosi na neraspravljene odrednice:
a) broj sati nastavnih predmeta ne smije se mijenjati,
b) postoji dogovor sa sindikatima da se reformom ne smije ni jedan predmet dodati, izbaciti ili preimenovati čime bi netko mogao ostao bez posla.
U dostupnim spisima ne uzima se u obzir najavljeno trajno smanjenje broja učenika, što proizlazi iz provedenih demografskih istraživanja.
XI. Položaj odgoja
41. „Nastavni predmet Tehnička kultura… omogućava… promišljanja o zadovoljavanju ekonomskih, sigurnosnih, zdravstvenih, estetskih, ekoloških i etičkih uvjeta u proizvodnji i svakodnevnom radu“ (str. 4 Prijedloga). Zašto su „etički zahtjevi“ na zadnjem mjestu? Ne prethode li oni i sigurnosnim, i zdravstvenim, i estetskim i ekološkim zahtjevima? Posebno treba isticati propitivanje pojedinih djelatnosti s etičkoga motrišta. Predlažemo istaknuti da etička mjerila prosudbe imaju prednost pred i pred gospodarskim probitcima.
42. U cijelom Prijedlogu uopće nema riječi odgoj ni pridjeva odgojni ni priloga odgojno izvan sveze „odgoj i obrazovanje“, a u njem se zapravo odgoj posve izgubio. To najbolje potvrđuje drugi ulomak Prijedloga nacionalnoga kurikula za umjetničko obrazovanje koji glasi: „Nazivobrazovanje podrazumijeva odgoj i obrazovanje“.
Ni jedan odgojno-obrazovni učinak, od njih 27, ne tiče se odgoja.
Ni jedna razrada odgojno-obrazovnoga učinka ne tiče se odgoja.
Ni jedna razina usvojenosti ne bavi se odgojem.
Na taj način škola, školovanje, odgojno-obrazovni sustav postaje mjesto i postupak neodgoja, zabavište i učilište, a ne odgajalište ljudskih karaktera. Predlaže se žurno i stubokom vratiti odgoj u sve segmente Tehničke kulture.
Do sada se prosjek ocjena forsirao kao mjerilo „prava na upis“, a odgoj i odgojenost nisu bili dio tih mjerila. Ne samo da nema jamstva, nego nema ni naznake da će se to promijeniti. Ni izgleda s ovakvim odnosom prema odgoju.
Na djelu je velika izdaja pojma škole. Ona iz odgojno-obrazovne ustanove postaje samo obrazovna ustanova. Nastava iz odgojnoga, podukovnoga i učidbenoga procesa postaje samo tijek ili slijed obrazovanja.
Vrjednovanje predmeta Tehničke kulture ne obuhvaća odgojno područje kao takvo, nego odgoj svodi na „samostalnost i odgovornost“ kao dijelove „afektivne sastavnice“ (str. 15). Na str. 14Prijedloga stoji da se vrjednuje „savjesnost i redovitost u radu, preuzimanje odgovornosti prema svojem radu, radnim zadatcima, sredstvima, drugim sudionicima i učitelju“. Redoslijed je pogrješan, sebičnjački. Predlaže se na prvom mjestu zahtijevati poštovanje učitelja, pa drugova u razredu, a zatim vrjednovati odgovornost i savjesnost prema sebi i svojem zdravlju i tek nakon toga radišnost i samostalnost u radu, ekonomičnost i nerasipanje, nesvrhovitu rastrošnost s alatom i materijalima.
XII. Uvod u posebni dio
43. Prvi je autor analizirao taj dokument na temelju sljedećih činjenica. Završio je usporedo gimnaziju i alatničarski zanat. U visokoškolskom je sustavu više od pola stoljeća. Najprije je devet godina bio asistent iz Materijala, a zatim je predavao postupke pravljenja plastičnih i gumenih tvorevina. Deset je godina na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu studentima 1. semestra predavao kolegij Uvod u tehniku. Priznati je stručnjak za područje strukovnoga nazivlja.
XIII. Nazivlje, nepoznate riječi i čudna određenja
44. Tehnika je osnovni cilj svih napora u okviru STEM-područja. No tu počinju problemi, s nazivljem. Naziv nastavnoga predmeta Tehnička kultura je ispravan, premda je moguć i jednostavniji naziv Tehnika, posebno su jer jednorječna imena svim ostalim predmetima iz područja STEM-a (Priroda, Biologija, Fizika, Kemija, Matematika i Informatika). Međutim zbog nepoznavanja sadržaja pomodne riječi tehnologija, nastavni predmet Tehnička kultura opisan je kao prijevod engleske riječ technology. Koja prema istraživanjima ima pedesetak hrvatskih značenja. Stoga od dosadašnjega voditelja reforme na dalje, gotovo nitko ne zna ispravno prevesti što sadržava složena kratica STEM. Prema objavljenim tekstovima u časopisu Jezik, STEM se može prevesti na hrvatski isključivo kao S (prirodoslovlje, prirodne znanosti), T (informatika), E (tehnika) i M (matematika). Svi ostali prijevodi su neispravni. To potvrđuje i njemačka istovjetna složena kratica MINT (Mathematik, Informatik, Naturwissenschaft undTechnik).
45. Naziv predmeta Tehnička kultura može opstati iz tradicijskih razloga. Preciznije bi bilo Materijalna kultura jer je materijalna kultura započela prije 3,3 milijuna godina izradbom prvoga kamenoga (anorganski polimer) sječiva kojim su obrađivali organske polimere: kosti ili kožu. Najelegantniji naziv bio bi Tehnika.
46. Zbog nejasne uporabe u javnosti riječi tehnika, tehnologija i inženjerstvo, a pod utjecajem engleskoga jezika, potrebno je precizno navesti definicije tih pojmova. To se treba dogovoriti. Kao podloga može poslužiti tekst Uvod u tehniku koji je prvi autor 20 godina predavao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, a temelji se na brojnim terminološkim, pa i izvornim znanstvenim radovima.
47. Autori nisu svjesni da je predmet Tehničke kulture djelomično definiran tehnologijski. Izvorna definicija tehnologije, ona Johanna Beckmanna iz 1777. godine, glasi: „Tehnologija je sveobuhvatna znanost o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i društva“. To je u Prijedlogu uputnika za javnu raspravu obuhvaćeno u skromnoj mjeri u Domeni C – Tehnika i kvaliteta života. A druga inačica glasi: „Svaka ljudska djelatnost (npr. kurikulna reforma) u službi je društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika.“ Prema tome, konačnu odluku donosi politika. Ali mora dobiti odgovarajuće kvalitetne podloge.
48. Pogrješno je upotrijebljena riječ dizajniranje (engleski design). Objavljen je tekst o značenju riječi design. Ona u hrvatskom ima najmanje 28 značenja.[21] Jedino je ispravna uvriježena riječ dizajniranje u svrhu dodavanja estetskoga oblika osnovnoj konstrukciji ili modni dizajn. Predlaže se promijeniti „dizajniranje“ u „konstruiranje“.
49. Riječ obrada ne pokriva sve što pridonosi stvaranju tvorevine. Tu pomaže usavršena klasifikacija potrebnih postupaka prema DIN 8580. Koja se može primijeniti i na sve postupke pravljenja umjetničkih djela (povezanost s likovnom kulturom).
50. Za potrebe ove analize usavršena je još jednom obrazovna piramida znanja (Turner-Čatić). U temeljnom sloju je izvorno matematika. To se zamjenjuje s Jezici (brojevni jezik – matematika i ljudski jezici – slovni, zvukovni i geste). Predlaže se da se pri izradbi cjelokupnoga uputnika uzme u obzir Usavršena Turner-Čatićeva obrazovna piramida znanja iz teksta: Čatić, I.: Obrazovanje za izazove budućnosti, Pedagogijska istraživanja, 10(1)7-25(2013.) s ovom nadopunom.
51. Nedvosmisleni je zaključak da treba najprije riješiti osnovno nazivlje. To među ostalim pretpostavlja da se rabi i iskustvo iz hrvatskih normi i da je obvezatna uporaba normiranih jedinica.
52. „Učenje i poučavanje“
52.1. U Prijedlogu čak 79 puta kao sveza dolaze riječi „učenje i poučavanje“.
Zašto tim redoslijedom? Zar učenici prvo sami uče, a tek zatim ih se poučava? Što slijedi nakon poučavanja? Ne bi bilo suvislije i sljednije da je po(d)uka na prvom, a učenje na drugom mjestu? Uostalom, tako se već piše i u strukovnoj literaturi.[22] Predlaže se sustavno zamijeniti redoslijed pojmova u toj svezi.
52.2. Što točno učitelj čini? Iz Prijedloga je iščeznula „nastava“.
Nȁstava (slovački vyučovanie, češki vyučování, poljski nauczanie, ruski науче́ние [naučénie], njemački Unterricht, francuski enseignement, kastilski enseñanza, portugalski ensino, talijanski insegnamento) do sada je bila određena kao:
„izlaganje stručnoga i obrazovnoga gradiva u okviru školskih ustanova“ uz napomenu da je sveza „školska nastava“ suvišno gomilanje istoznačnih riječi;[23]
„organizirano obrazovanje kojim se u školskim ustanova prenose znanja, vještine i navike“;[24]
„organizirana izobrazba u kojoj učenici usvajaju znanja, vještine i navike te razvijaju psihofizičke sposobnosti“.[25]
Ovdje se nastava pojavljuje samo u odredbi: „nastava Tehničke kulture organizira se u dvosatu“ (str. 4 i 13), kao dio neobjašnjene sveze „samoostvarujuća nastava“ (str. 11) i kao naputak: „Ocjenjuju se samo radovi i tvorevine koje učenik izradi u školi tijekom nastave“ (str. 14).
Pojam nastave u Prijedlogu uputnika Tehničke kulture, s pojavnošću od 84 puta, zamijenila je glagolska imenica „poučávānje“ kao prijevod engleskoga teaching. Ako učitelj više ne „drži nastavu“, nego „poučava“, a poučávati znači „davati komu pouku“, zašto „poučavanje“, a ne „pȍuka“? Naime, kad se želi istaknuti radnju, onda se bira glagolska imenica, ali ako se govori o pojmu, onda se rabi imenica kojom se on imenuje.
Zapravo nije razriješena temeljna dvojba, što točno učitelj čini? Do sada je „držao nastavu“. A stvarno: poučava ili podučava?
Jedno shvaćanje kaže: poučiti znači „dati pouku“[26] i „pridonijeti čijem iskustvu“,[27] pa se poučavanjem daje pouka, dakle pruža iskustvo koje se izvlači iz ranijega postupka; neki bi rekli da se poučavanjem zapravo moralizira. U svakom slučaju pouka je „poučan zaključak izveden u času kad čovjek sam vidi vlastitu pogrješku“,[28] „spoznaja stečena iskustvom“[29] i to „obično na nekoj vlastitoj pogrješci“.[30] Pȍduka je pak „sustavno prenošenje znanja na drugoga“,[31] „davanje znanja komu u obliku raznih oblika nastave“,[32] „davanje znanja komu u vidu nastave“.[33] Prema istom shvaćanju „podučiti znači naučiti koga čemu“, „sustavno prenositi znanje na koga“.[34] Stoga bi učitelj učenike podučavao, a ne poučavao. Struka i praksa podučavaju, a iskustva izvlače i donose pouke. Ili: pouka je posljedica iskustva, a poduka je pretpostavka stjecanju znanja od drugoga. To zastupa i sljedeći jezični savjet:
„Glagoli podučavati i poučavati većim dijelom imaju zajedničko značenjsko polje – blisko značenje, no u hrvatskom jeziku ipak nije svejedno je li poučavati ili podučavati, a nije svejedno je li pouka ili poduka. Poučiti znači dati pouku, a podučiti znači dati poduku.
Pouka je spoznaja stečena iskustvom. Često se kaže: ‘to je bila pouka’, i to obično nakon negativnoga iskustva. Poukama završavaju basne. Krilatice i poslovice vrste su pouka. Poučne mogu biti misli, djela, postupci. Pouke, one životne, često su teške, jer kaže jedna od njih – na pogrješkama se uči.
Poduka je sustavno prenošenje znanja. Podučava se u školama različite nastavne predmete (hrvatski jezik, povijest, kemiju…), podučava se druge prenoseći im svoja znanja i vještine, stoga se uzima poduku iz sviranja klavira, šivanja, vožnje automobila… U Anićevu Rječniku stoji da je sinonim za poduka – instrukcije (stoga osobu koja nas podučava vožnji nazivamo instruktorom vožnje). Davati instrukcije, ako ne znači davati upute, upućivati, kaže se: podučavati ili davati poduku, i obvezna je množina: instrukcije. Važno je znati da basne ne donose poduke, nego pouke i da su poslovice i krilatice poučne (a ne podučne).
Dakle, poučavati znači u koga razvijati iskustvene spoznaje, a podučavati znači komu prenositi znanje. Naravno da bi dobro podučavanje trebalo i poučavati – znanja koja nam drugi prenose trebala bi pomoći našim spoznajama.“ (Poučiti i(li) podučiti?, 26.11.2010.)
Prema drugom shvaćanju, poùčiti znači dati komu pouku, ali u smislu „prenijeti komu kakvo znanje“.[35] Pri tom neki smatraju da poučavanje i pouka imaju posve različna značenja, a drugi da pouka ima više značenja te da je jedno od njih u vezi s prenošenjem znanja općenito (učitelj, iskustvo: „sustavno prenošenje znanja ili vještina na drugoga“[36]), a da je poduka uži pojam od pouke i da je ona u vezi s instrukcijama, repeticijama, davanjem lekcija, davanjem sati. Prema tom shvaćanju, učitelj bi u pravilu poučavao, a samo iznimno, izvan redovite, na dodatnoj nastavi podučavao ponavljajući gradivo onima koji ga nisu dobro svladali iz prve pouke. No, zamisao cijele uputnične reforme jest da prestane potreba da dodatnim izvannastavnim ulaganjem roditelja kako bi im dijete moglo pratiti nastavu, pa bi učitelj morao posve zamijeniti sve druge podučavatelje. Stoga je uporaba pojma „poučavanje“ nesukladna s temeljnom reformskom vodiljom da se iskorijeni dosadašnje izvannastavno podučavanje.
Prema trećem shvaćanju, „podučavanje“, „podučavati“, „podučiti“ i „poduka“ su „normativno neprihvatljive riječi“ koje treba zamijeniti „normativno dobrim riječima“: „poučavanje“, „poučavati“, „poučiti“ i „pouka“.[37]
Od devet mogućih značenja predmetka po- u glagolskim riječima,[38] predmetnut glagolu učiti(poučiti), on znači da je radnja osnovnoga glagola učiti obavljena do kraja, da je u punini posredovano ono što treba naučiti.
Od osam mogućih značenja predmetka pod- u tvorbi glagola,[39] predmetnut glagolu učiti(podučiti), on znači dovesti (učenika) u prigodu podređenosti učenju; pod vlast spoznaje; u stanje ovisnosti o stjecanju vrjednota, stajališta, navika, znanja, sposobnosti, umijeća i vještina.
Predlaže se nedvosmisleno, a posebno u skladu s ciljevima cjelovite uputnične reforme, odrediti što se smatra poukom, a što podukom.
53. U Prijedlogu se ističe: „Vrjednovanje naučenoga sumativno je vrjednovanje“ (str. 14). Što znači „sumativno“? Te riječi nema ni u jednom rječniku hrvatskoga jezika ni stranih riječi, a ni u predloženom Pojmovniku uputnika Tehničke kulture. Engleski pridjev summative, prema kojem je očito napravljena engleštica sumativan, znači zajedno računan, zbrojiv, pribrojiv, sveukupan, nagomilan.
Što će sastavljačima taj pojam? Zadali im ga naručitelji. Ali ga nitko od dosadašnjih uputničara („kurikulnika“) nije znao prevesti. Na engleskoj Wikipediji čita se: „Zbrojiva procjena [znanja] (engleski summative assessment) ili zbrojivo vrjednovanje (summative evaluation) odnosi se na procjenu sudionika u kojem je pozornost usmjerena na učinak (outcome) programa. To je u suprotnosti s razvojnom procjenom (formative assessment) koja sažima razvoj sudionika u određenom vremenu. Svrha zbrojive (ukupne) procjene jest ocijeniti učenikovo učenje na kraju nastavne jedinice uspoređujući ga prema nekom standardu ili mjerilu.“
54. „Praćenje i informiranje učenika o njegovu napredovanju provodi se kontinuiranodijagnostički, formativno i sumativno“ (str. 14 Prijedloga). Dijagnostički je pridjev od imenice dijagnostika koja označava granu medicine ili pojedine medicinske discipline koja se bavi prepoznavanjem i utvrđivanjem bolesti. Što znači da se „praćenje i informiranje učenika… provodi… dijagnostički“? Zar je škola bolnica? Zar je učitelj ovlašten provoditi liječnička umijeća i zahvate?
55. „Psihomotoričke komponente – umijeća i vještine, od imitacije i manipulacije do precizacije“ (str. 14 Prijedloga). Zašto od sedam imenica njih pet nisu domaće? Zar se sve to ne može reći riječima podrijetlom iz hrvatskoga jezika?
Što znači „precizacija“? Te riječi nema ni u jednom rječniku hrvatskoga jezika ni stranih riječi, a ni u predloženom Pojmovniku uputnika Tehničke kulture. Riječi precisation nema ni u enciklopedijskim rječnicima engleskoga jezika. Riječ je na engleskom novotvorenica, skovao ju je norveški filozof Arne Naess (1912.–2009.), koji je izmislio i pojam „dubinske ekologije“. Čini se da precisation znači namjerno uklanjanje nejasnoća i dvosmislenosti. Na način kako je rabe sastavljači Prijedloga ona znači suprotnost tom određenju, nesuđenu i nepopisanu i na engleskom.
56. Što su „odgojno-obrazovni ishodi učenja“?
„Odgojno-obrazovni ishodi učenja Tehničke kulture uvjetuju…“ (str. 12 Prijedloga). Nisu li obrazovni učinci učenja – vrtnja u krug? Ako učenje ima odgojno-obrazovne rezultate, što onda ima Tehnička kultura?
56.1. Prema Bloomovoj sustavbi (taksonomiji)[40] – tako se zove prema američkom učidbenom psihologu Benjaminu Samuelu Bloomu (1913.–1999.) – odgojno-obrazovni učinci ili učenička postignuća usmjereni su na učenika i njegovo djelovanje i uvijek se iskazuju djelatnim glagolima koji izražavaju učenikovu djelatnost (prepoznati, opisati, raščlaniti, usporediti, razvrstati, tumačiti, primijeniti, itd.). Pri tom su „poželjni“ glagoli: dokazivati, napraviti, odrediti, opisati, raščlaniti, razlikovati ili usporediti, a „nepoželjni“ ili zabranjeni glagoli: cijeniti, naučiti, osposobiti, osvijestiti, razumjeti, upoznati, usvojiti, zapamtiti ili znati, kao i trpni glagoli: biti izložen, biti upoznat, postati svjestan.
U uputničnom Prijedlogu Tehničke kulture sastavljači su se sukladno tomu poslužili s ukupno52 glagola i to ukupno 569 puta. Učenik (abecednim redom glagolā): crta, daje (primjer), demonstrira, imenuje, ispituje, istražuje, izdvaja, izračunava, izrađuje, koristi se, mjeri, nabraja, nadopunjava, navodi, naziva, objašnjava, obrađuje, obrazlaže, ocjenjuje, ocrtava, očitava, odabire, opisuje, organizira, osmišljava, piše, planira, popunjava, postupa, predlaže, predstavlja, predviđa, prepoznaje, prezentira, prilagođava, primjenjuje, priprema, procjenjuje, produbljuje, provjerava, provodi, razlikuje, razmatra, razvrstava, rukuje, sastavlja, skicira, stječe, upisuje, uređuje, uspoređuje i ustanovljava.
Očekivanje je uputničara da učenik na Tehničkoj kulturi od toga najviše i na prvom mjestu opisuje (83 puta ili 15 % svih učenikovih radnja), 2. navodi (71 put ili 12 %), 3. objašnjava (69 puta), 4. crta (50 puta ili 9 %), 5. izrađuje (49 puta) 6. primjenjuje (33 puta ili 6 %), 7. predlaže (28 puta ili 5 %), 8. koristi se (27 puta), 9. sastavlja (18 puta ili 3 %), 10. prepoznaje (17 puta), 11. skicira (17 puta), 12. odabire (16 puta), 13. demonstrira (14 puta ili 2 %), 14. obrazlaže (13 puta), 15. razlikuje (12 puta), 16. mjeri (11 puta). Zatim učenik 17.-19.: piše, razmatra i uspoređuje (po devet puta), 20. ispituje (8 puta ili 1 %), 21.-22. imenuje i predstavlja (po sedam puta), 23. nabraja (šest puta), 24.-27.: ocrtava, provodi, razvrstava i rukuje (po pet puta), 28.-31.: izračunava, organizira, planira i stječe (po četiri puta), 32.-38. daje primjer, istražuje, izdvaja, osmišljava, procjenjuje, provjerava i uređuje (po tri puta), 39.-43. obrađuje, popunjava, prilagođava, priprema i upisuje (po dva puta) i najmanje 44.-52.: nadopunjava, naziva, ocjenjuje, očitava, postupa, predviđa, prezentira, produbljuje i ustanovljava (po jedan put).
No nema primjerice riječi „prerađuje“, osnovne riječi za preradu, npr. pretvaranja brašna i ostalih sastojaka u kruh. Bjelodano je i kako nedostaje jedna od ključnih riječi „proizvodi“ ili „pravi“ jer riječ „izrađuje“ pokriva sam dio proizvodnih postupaka. To je posebno važno za područje keramike, organske i anorganske plastike.
Uopće, previše je učinaka opisano glagolima za najnižu razinu znanja, prepoznavanja i reproduciranja činjenica.
56.2. Najčešći pridjev u Prijedlogu je „tehnički“, pojavljuje se 319 puta ili kao svaka 31. riječ.
Od imenica, najčešće su:
„tvorevina“: 180 puta ili svaka 54. riječ u Prijedlogu,
„predmet“: 158 puta ili svaka 62. riječ,
„učenik“: 118 puta ili kao svaka 83. riječ,
„kultura“: 113 puta ili svaka 87. riječ,
„rad“: 90 puta ili svaka 109. riječ,
„tehnika“: 89 puta ili svaka 110. riječ,
„materijal“: 75 puta ili svaka 130. riječ,
„tehnologija“: 61 put ili svaka 160. riječ,
„energija“: 60 puta ili svaka 163. riječ,
„godina“: 56 puta ili svaka 174. riječ i
„kraj“: 54 puta ili svaka 181. riječ.
Slijede „vodstvo“ 46 puta, „dokumentacija“ 40 puta i „život“ 39 puta.
„Proizvodnje“ – riječi koja se spominje samo 18 puta – nema bez informacije, ali ne u informatičkom smislu.
U Prijedlogu nedostaje riječ „tvar“ (nema je ni jednom) jer je ona više rangirana. Svaka tvar nije ujedno i materijal.
57. Nestandardan jezik
Prijedlog nije napisan na hrvatskom standardnom jeziku nego su u njega unesene mnoge riječi iz razgovornoga jezika koje ne pripadaju standardu.
57.1. „Kurikulum“ je u hrvatskom nepravilno prilagođena riječ i ne pripada hrvatskom standardnom jeziku. Ipak je sastavljači imaju 22 puta. Hrvatski se kaže uputnik, premaHrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu iz 2005., prema preporuci Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika iz ožujka 2009. i Hrvatskom pravopisu iz 2013. godine (str. 142, savjet 25). U slučaju da se dokaže kako uporaba domaće riječi nije moguća, onda je pravilna usvojenica kurikul, a nikako s nastavkom -um. Predlaže se pročitati studijuCurriculum u hrvatskom (portal Vjera i djela, 16.4.2016.). Ističe se i da su uputničari predmeta Hrvatski jezik u odgovorima na stručnu raspravu čak 14 puta ponovili: „Stručna radna skupina u potpunosti podupire zahtjeve za promjenom naziva kurikulum“.[41]
57.2. „Stav“ je u hrvatskom standardnom jeziku fizički položaj tijela živoga bića (klečeći, ležeći, stojeći…), način na koje je ono postavljeno. Sastavljači Prijedloga uporno ga (sedam puta) rabe u smislu stajališta, gledišta, motrišta, shvaćanja, mišljenja, prosudbe, pogleda, uvjerenja, jer riječju stav mehanički prevode englesku riječ attitude, što je ovdje pogrješno. U suvremenim je jednojezičnicima i višejezičnicima napravljena ta razlika. Među savjetodavnicima Hrvatski jezični savjetnik izrijekom upućuje na razdvojbu.[42] Predlaže se sustavno zamijeniti riječ „stav“ prikladnom riječju.
57.3. „Vještina“ je spretnost stečena iskustvom i vježbanjem kakve radnje, okretnost, iskusnost. Riječ vještina u Prijedlogu se sustavno rabi kao prijevod engleske riječi skill. No,skill poglavito znači sposobnost da se nešto dobro učini, i ne može se, zbog konteksta, uvijek i jednoznačno prevoditi kao vještina. Osim vještinom, ovisno o misaonoj cjelini, treba je prevesti kao spretnost ili umijeće. Dapače, čini se da na mnogim mjesta gdje piše vještina treba stajati upravo umijeće, jer je to praktično znanje koje se pokazuje pri obavljanju kakve radnje ili posla. Riječju vještina učenika se usmjerava da svladava samo pojedini zanat, a umijeće dijelom obuhvaća i spoznajnu sastavnicu jer ùmjeti znači biti u mogućnosti, sposoban za što, znati, biti vješt u čemu. Predlaže se vrjednovati svaku pojavu riječ vještina i odabrati najprikladniju.
Svrha je praktične nastave osposobiti za kakav praktičan posao, rad. Na žalost, u odgojno-obrazovnim učincima, njihovim razradama i razinama usvojenosti sastavljači ni jedan jedini put nisu upotrijebili glagol „umjeti“. Valjda zato jer im je engleski „can“ sustavno moći, „know“ sustavno znati, a „know how to“, „be skilled“, „have the skill/competence/ingenuity for“, „be versed in“ i „be able“ nisu u nenavedenom predlošku ili priručniku.
57.4. „Svrsishodno“ je hrvatski „svrhovito“. Hrvatski jezični savjetnik izrijekom upućuje sasvrsishodan i svrsishodnost na svrhovit i svrhovitost. Predlaže se svrsishodno promijeniti usvrhovito.[43]
57.5. Riječ „domena“ pojavljuje se čak 82 puta u Prijedlogu, iako nije određena, nije joj jasna svrha uporabe, a namjesto nje postoje domaće riječi „područje“, „cjelina“ i „djelokrug“. „Domena“ je u hrvatskoj pedagoškoj misli i nastavnim programima izmišljenica i pridošlica. Plod je mehaničkoga preuzimanja engleske riječi domain, koju je taj jezik preuzeo iz francuskoga (domaine), a koja je nastala od latinskoga dominium (što je čiji posjed, pod čijim gospodstvom, imanje, dobro, područje, vlasništvo). Ono što se u prijedlozima cjelovite uputnične reforme naziva domenom, do sada se u nastavi nekih predmeta nazivalo područjem. Logika je bila da je svaki predmet sustav ili uvod u pojedinu znanost koja ima svoja područja. Pri tom se odgoj i obrazovanje sržno nije doživljavalo kao jedinstven sustav. Korak protiv rascjepkavanja i sustavnosni pristup bio je što je HNOS-om 2005. uvedeno deset „područja“, NOK-om 2011. sedam „odgojno-obrazovnih područja“, a Prijedlogom ONK-a 2016. sedam uputničnih „područja“, sve kao područja više razine. No, tada se postavlja pitanje raznoznačne uporabe riječi područje, jednom kao krovnice više predmeta, a drugi put kao sastavnice samih tih predmeta. Pa bi staro ili uže područje (nekoga predmeta) bilo dio predmeta koji je dio novoga, većega ili širega područja.
U znanosti je ustaljena podjela na područja, polja i grane. No, tvorci novoga hrvatskoga obrazovanja nisu uzeli takvo stupnjevanje.
U odnosu na prostor kojemu pripada, ljudsko biće ima dom (prebivalište, boravište), baštinu, zavičaj, kraj, županiju, pokrajinu, domovinu (državu), kontinent, svijet. Pri tom riječi zemlja ili područje mogu pokrivati gotovu svaku od tih razina. No, u prenesenom smislu nemamo takvo stupnjevanje područja.
Stručna radna skupina za Hrvatski jezik, suočena s nizom prosvjeda stručne javnosti protiv uvođenja „domene“, u odgovorima na stručnu raspravu čak je 11 puta ponovila: „Budući da naziv domena nije zakonski propisan, promijenjen je u naziv predmetno područje“.[44] Tako sada dio nacrta uputnika ima riječ „domena“, a drugi dio nema, sve zbog toga što metodološki priručnici, kojima je bila naložena uporaba „domene“,[45] nisu raspravljeni i prihvaćeni, nego nametnuti. No, „predmetno područje“ može se shvatiti i kao područje jednoga predmeta, ali i kao područje više njih, pa bi bilo bolje izbjegavati višeznačan izričaj.
Poteškoću se predlaže riješiti:
a) dosljednim preuzimanjem podjele na: odgojno-obrazovni sustav, njegova područja, nastavne predmete, i unutar njih, ako su potrebna: polja i grane;
b) pomoću pridjeva: viša razina bila bi programsko, odgojno-obrazovno, nastavno iliuputnično područje, a unutarpredmetna razina bila bi unutarpredmetno područje;
c) dosadašnje unutarpredmetno područje, sada predloženo kao domena, ako se dokaže potreba za njegovim sustavnim uvođenjem, i ako postoje razlozi protiv prijedloga a) i b), sustavno nazvati cjelinom, a u krajnjem slučaju djelokrugom, iako ta riječ do sada nije bila vezana uz nastavni program.
XIV. Megatrendovi
58. Osnovni je trend XXI. stoljeća približavanje umjetne tehnike živoga i umjetne tehnike neživoga ili uobičajeno tehnike. To traži jedinstveno podučavanje proizvodnih postupaka, živih i neživih materijala. Za to je prema izvornom modelu hrvatskih stručnjaka potrebno poznavanje u osnovama jedne jedine tablice.[46]
59. U megatrendove se ubraja poboljšavanje ljudskoga bića i njegova okolina. Dio poboljšanja temelji se na zakonitostima koje se uče u okviru Tehničke kulture. Okolinu čine roboti: humanoidi, ostali roboti i područje umjetne inteligencije. Kako je riječ o programima koji mogu biti 2D i 3D likovi (avatari) i ostali programi, taj se dio mora povezati s područjem informacijskih i komunikacijskih tehnika. To među ostalim zahtijeva jedinstveno učenje svih živih i neživih materijala.
60. Tijekom općega obrazovanja nemoguće je obrazovanje za radno mjesto. Umjesto isticanja isključivo kreativna mišljenja ukazuje se i na potrebu sustavnosnoga pristupa (mišljenja) rješavanju zadataka, temeljena na sustavnosnoj teoriji (teoriji sustava).
61. Predlaže se da se u obzir uzmu brojni radovi članova Znanstveno-istraživačkog odbora: bioetika, tehnika i transhumanizam koji djeluje u okviru Znanstvenoga centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku.
62. Kiborgizacija, robotizacija i umjetna inteligencija trendovi su koji će biti ostvareni već početkom radnoga vijeka onih koji će početi svoje obrazovanje i odgoj na temelju predložene reforme. Treba imati na umu da će mnogi dočekati i XXII. stoljeće. Prema tome nijedan predmet ne može biti u funkciji obrazovanja za radno mjesto.
63. U obrazovanju s područja Tehničke kulture treba trajno ukazivati na povezanost tehničkih rješenja s onima za istovrsne probleme u Prirodi.
XV. Sustavnosni pristup
64. Na temelju gotovo pola stoljeća aktivnoga bavljenja s mogućnošću primjene opće sustavnosne teorije moguća su suvremena rješenja u podučavanju na temelju razvoja osnovnih modela. Primjer je postupak injekcijskoga prešanja. U posljednjih 60 godina od dva osnovna postupka razvijeno je više od 250 inačica toga postupka za pravljenje dijelova od metala, plastike, gume, keramike te njihovih hibrida (od više materijala u jednom ciklusu), pa i živih stanica. Izrađen je izvorni opći model koji omogućuje upoznavanjem s tim postupcima (potanko u članku u Pedagogijskim istraživanjima). U sustavnosnom pristupu barata se s tri osnovna pojma: informacija, energija i materija te ulazima, sustavima i izlazima. Dokazano vrhunsko obrazovanje za kreativne učenike.[47]
XVI. Prijedlozi
65. Postoje skripta prvoga autora: Uvod u tehniku (dostupno u digitalnom obliku na zahtjev) koje je njihov pisac spreman staviti na raspolaganje članovima odgovarajućega povjerenstva.
66. Autori su spremni članovima povjerenstva izložiti i rastumačiti sva pitanja, primjedbe i prijedloge.
67. Uputnik za nastavni program Tehničke kulture ne može se prihvatiti bez prethodna prihvaćanja metodologije i uputnične teorije prema kojom je napisan. To znači da je nužna prethodna rasprava, recenzije i konsenzus oko metodoloških priručnika i sadržaja isprava više razine (okvirnih, razinskih, područnih i međupredmetnih uputnika). Valjan bi put bio da se prvo donese metodologija izradbe uputnika (a nju treba uzakoniti), pa da se tek tada sastavlja bilo koji uputnik.
67.1. Tek i samo u slučaju da dosadašnja metodologija i koncepcija budu u cijelosti prihvaćene,Prijedlog uputnika može se doraditi uzimajući u obzir iznesene primjedbe i prijedloge. To može učiniti stručna radna skupina koja ga je sastavljala, u istom, smanjenom, proširenom ili promijenjenom sastavu. Ona se najprije mora upoznati s terminološkim i stručnim prijedlozima od kojih su ovdje navedeni samo neki. U svakom slučaju stručnoj skupini mora se dodijeliti recenzentska skupina koja će provjeriti jesu li svi prijedlozi i primjedbe prihvaćeni ili obrazloženo odbijeni.
prof. emer. dr. sc. Igor Čatić
mr. sc. Petar Marija Radelj
članovi Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
[1] Na portalu kurikulum.hr između 18. travnja i 20. lipnja 2016. objavljeni su nepotpuni rezultati stručne rasprave i to: inačice 52 uputnična prijedloga za javnu raspravu (od toga 51 promijenjen nakon stručne rasprave, a Katolički vjeronauk samo pravopisno dotjeran, a sadržajno nepromijenjen jer da se stiglo obraditi samo dio komentara) i očitovanja zainteresirane javnosti u 48 stručnih rasprava (za Pravoslavni i Islamski vjeronauk 19. lipnja objavljeno je da se nitko nije javio u stručne rasprave, a pristigle prijedlozi i primjedbe stručne javnosti kao ni odgovori sastavljača nisu objavljeni za Fiziku i Katolički vjeronauk).
52 uputnična prijedloga nakon stručne rasprave obuhvaćaju ukupno 3.874 stranice, a objavljeni rezultati stručne rasprave 5.142 stranice, sveukupno 9.016 stranica. Na stručnu su raspravu polovinom ožujka bila dana 52 prijedloga ukupna opsega 3.791 stranicu, a to znači da je stručna rasprava, premda nepotpuna, već sada 136 % opsežnija nego njezina podloga.
Od javnih rasprava, prikupljanje očitovanja zainteresirane javnosti završeno je samo o Prijedlogu okvira nacionalnoga kurikula. Nakon javne rasprave koja je trajala od 27. travnja do 27. svibnja 2016., dana 20. lipnja 2016. objavljeni su odgovori bivše Ekspertne radne skupine samo na diopostavljenih pitanja, prijedloga i primjedaba. O najopširnoj prosudbi, skupina na čelu s Borisom Jokićem očitovala se ovako: „Za dodatni prijedlog koji je poslao gosp. Petar Marija Radelj nismo u mogućnosti odgovoriti jer on propituje normativni okvir Strategije, Cjelovite kurikulne reforme i sustava odgoja i obrazovanja. Ovim je krovni kurikulni dokument bio predmet stručne rasprave i javnoga savjetovanja i za očekivati je njegovo prihvaćanje od strane obrazovne vlasti.“ No, poticaji i prigovori ne će nestati ignoriranjem, a bez rasprave o njima, ovakvim izbjegavanjem dijaloga bivša Ekspertna radna skupina nije više samo sadržajno, nego sada i formalno odgovorna što se taj prijedlog ne može prihvatiti ni donijeti. Postupkovne odredbe o internetskom savjetovanju u postupku donošenja propisa, naime, posve su jasne – po isteku roka za dostavu mišljenja i prijedloga nositelj izrade propisa dužan je „izraditi i objaviti… izvješće o savjetovanju s javnošću, koje sadržava zaprimljene prijedloge i primjedbe te očitovanja s razlozima za neprihvaćanje pojedinih prijedloga i primjedbi (čl. 11. st. 4. Zakona o pravu na pristup informacijama). Sastavljači koji „nisu u mogućnosti odgovoriti“ na prilog u javnoj raspravi krše beziznimno zakonsko pravilo o pravu na povratnu informaciju, tj. obvezu očitovanja o svim primjedbama i prijedlozima.
[2] Krešimir Nemec, Postojeći prijedlog ne može u praktičnu primjenu, Školske novine (Zagreb), LXVII (2016.) 21 / 31. V., str. 17.
[3] Metodologijski je koji se bavi se općim načelima stvaranja znanja i koji se odnosi na sustav metoda i načela u kojoj ljudskoj djelatnosti.
[4] Metodički je ovdje pridjev od metodike, što se odnosi na način podučavanja i predavanja.
[5] Grčki pridjev δόκιμος [dókimos] znači vrijedan, prokušan, dokazan, ispitan, pravi, besprijekoran, valjan, vrstan, pristao, čestit. Dokimologija je disciplina opće pedagogije, umijeće sustavnoga pravilnoga i pravednoga ocjenjivanja učeničkoga uspjeha utemeljena na posebno izgrađenim mjerilima. Dokimološki je ono što se odnosi na znanstveno proučavanje sustava ocjenjivanja.
[6] Usp. Nikola Pastuović, Edukologija: integrativna znanost o sustavu cjeloživotnog obrazovanja i odgoja, Zagreb : Znamen, 1999., str. 122.
[7] Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, svezak 12, obrađuje Pero Budmani, U Zagrebu 1891., str. 861–862.
[8] Matica hrvatska – Matica srpska, Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika, knjiga druga, urednici Ljudevit Jonke, Mate Hraste, Stjepan Musulin, Pavle Rogić, Slavko Pavešić i Božidar Finka, Zagreb – Novi Sad, 1967., str. 251.
[9] Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 11991., str. 209; 31998., str. 323; HER; Vladimir Anić, Veliki rječnik hrvatskoga jezika, 2009., str. 458.
[10] Rječnik hrvatskoga jezika, gl. ur. Jure Šonje, Zagreb: Leksikografski zavod, 2000., str. 365.
[11] Predmetak iz- kao prvi dio riječi u tvorbi glagola znači:
- napuštanje ograničena prostora [iscijediti, iscuriti, iseliti, istresti, izbaciti, izgurati, izići,izvrtjeti];
- odvajanje [isključiti, iskočiti, ispustiti, istupiti, izjuriti, izletjeti];
- kretanje prema vrhu [ispeti se];
- izvođenje radnje u svim smjerovima [izbrazdati, izraniti];
- promjenu položaja koja znači oprječnost [izvrnuti];
- dobivanje [izboriti, izmamiti, izmoliti, isprositi];
- dovođenje radnje do krajnje granice, do završetka [iskititi, iskoristiti, iskovati, iskvariti,ispatiti se, ispeći, ispiliti, ispisati, isplakati, ispuniti, isteći, istrijebiti, istražiti, istrunuti, istući,izbijeljeti, izblijedjeti, izdahnuti, izgaziti, izgorjeti, izgrjmjeti, izjesti, izliti, izlizati, izloviti,izmahnitati se, izmoriti, izmlatiti, izmiriti, izmisliti, izvući];
- radnju koja se izvršava na svima redom ili koja obuhvaća cijelo mnoštvo [iskorijeniti, išteniti, izbrojiti, izbrusiti, izbušiti, izgrliti, izgubiti, izliječiti, izljubiti, iznapijati, izopijati, izumrijeti,izvarati, iždrijepiti] i
- (uz glagole nesvršena vida) radnju koja se obavljala mnogo puta do krajnje mjere u količini [isporazbijati često i mnogo puta porazbijati, isprebijati, isprekidati, ispremještati,ispresijecati, ispresijecati, ispreskakati, ispreskakati, isprobadati, isprobijati, ispromašivati,isprovlačiti, izodbijati, izodvajati].
Usp. Akademijin Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, svezak 13, obrađuje Pero Budmani, U Zagrebu 1892., str. 112, pod 13., i Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb: HAZU, 21991., § 1859–1862, str. 496–497.
[12] Bogoslav Šulek, Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja, Zagreb: Globus,21990., str. 437.
[13] Dragutin Parčić, Rječnik hrvatsko-talijanski, Zagreb: ArTresor, 41995., str. 245.
[14] Mirko Deanović – Josip Jernej, Hrvatskosrpsko-talijanski rječnik, Zagreb: Školska knjiga,21963., str. 217.
[15] Antun Hurm, Hrvatskosrpsko-njemački rječnik, Zagreb: Školska knjiga, 21969., str. 150.
[16] Jean Dayre – Mirko Deanović – Rudolfu Maixner, Hrvatsko-francuski rječnik, Zagreb: Dominović, 21996., str. 170.
[17] Željko Bujas, Veliki englesko-hrvatski rječnik, Zagreb: Globus, 42005., str. 614.
[18] Englesko-hrvatski rječnik, u redakciji Rudolfa Filipovića, Zagreb: Školska knjiga, 181991., str. 754 – 252004., str. 754.
[19] Enantiosemija dolazi od grčkih riječi ἐναντίον [enantíon]: suprotan, i σῆμα [sē͂ma]: znamen, znak, a označava suprotnost različnoga značenja neke riječi.
[20] Nacionalni okvirni kurikul za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje od 20. srpnja 2011., Zagreb, 2011., str. 26.
[21] Igor Čatić – Maja Rujnić-Sokele, Zašto je precizna terminologija preduvjet za donošenje odluka?, 4. skup Tekstilna znanost i gospodarstvo, Tekstilno-tehnološki fakultet, Zagreb, 26. siječnja 2011., str. 55–59.
[22] Osnove suvremene pedagogije, ur. Antun Mijatović, Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, 1999., str. 412.
[23] Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber, 11991., str. 372; 31998., str. 594;HER.
[24] Rječnik hrvatskoga jezika, gl. ur. Jure Šonje, Zagreb: Leksikografski zavod, 2000., str. 656.
[25] Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, gl. ur. Ljiljana Jojić, Zagreb: Školska knjiga, 2015., str. 822.
[26] Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber, 11991., str. 514; Rječnikhrvatskoga jezika, gl. ur. Jure Šonje, Zagreb: Leksikografski zavod, 2000., str. 911; Anićev školski rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Znanje, 2015., str. 415.
[27] Vladimir Anić, Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber, 2009., str. 1129.
[28] Rječnik hrvatskoga jezika, gl. ur. Jure Šonje, Zagreb: Leksikografski zavod, 2000., str. 912.
[29] Vladimir Anić, Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber, 11991., str. 514; HER.
[30] Školski rječnik hrvatskoga jezika, gl. ur. Dunja Brozović Rončević, Zagreb: Hrvatski institut za jezik i jezikoslovlje, 2012., str. 545.
[31] Rječnik hrvatskoga jezika, gl. ur. Jure Šonje, Zagreb: Leksikografski zavod, 2000., str. 858.
[32] Vladimir Anić, Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber, 2009., str. 1069; HER.
[33] Anićev školski rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb: Znanje, 2015., str. 388.
[34] Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, gl. ur. Ljiljana Jojić, Zagreb: Školska knjiga, 2015., str. 1078, pod „poduka“.
[35] Školski rječnik hrvatskoga jezika, gl. ur. Dunja Brozović Rončević, Zagreb: Hrvatski institut za jezik i jezikoslovlje, 2012., str. 545; Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, gl. ur. Ljiljana Jojić, Zagreb: Školska knjiga, 2015., str. 1135.
[36] Školski rječnik hrvatskoga jezika, gl. ur. Dunja Brozović Rončević, Zagreb: Hrvatski institut za jezik i jezikoslovlje, 2012., str. 545.
[37] Školski rječnik hrvatskoga jezika, gl. ur. Dunja Brozović Rončević, Zagreb: Hrvatski institut za jezik i jezikoslovlje, 2012., str. 508 i XXII.
[38] Predmetak po- u glagolskim riječima označava:
- početak radnje [ponijeti, povesti, poletjeti, povrvjeti, pojuriti, potrčati];
- radnju ili stanje obavljeno u manjoj mjeri [pobojati se, podrijemati, pogurati, pogurnuti,poigrati se, pojahati, pokotrljati, polàgati, pomazati, ponapiti se, poprati, popričati, poraditi,porositi, potresti, posjediti, postajati, posvirati, pošaliti se, poštetati, pošutjeti, poživjeti];
- radnju koja se obavlja po površini [ponamještati, poravnati];
- radnju koja ima raspodjeljujuće obilježje [porazmjestiti];
- radnju koja se obavlja ili je obavljena uzastopno ili na više predmeta [pobacati, pobilježiti,pobiti, pobušiti, pocrpsti, pogasiti, pohvatati, poisprekidati, poispremetati, poisprepletati,poklati, pokrasti, pokrepati, poleći, polipsati, poloviti, pomrznuti, ponaticati, poodrasti,popadati, popaliti, popeći, poplaćati, poplijeniti, popucati, porazapinjati, porazbolijevati se,posilaziti, posjahati, posjeći, posjedati, poskakati, poskidati, posklanjati, poslijetati,postrijeljati, potrijebiti, potŕnuti, pòtrnuti, potući, poubijati, poudati, poudavati, poustajti,pouzimati, povarati, povješati, pozadijevati, pozatvarati, pozavaditi, poženiti];
- radnju kojom se mijenja na ono što znači imenica od koje je načinjen glagol [pogospoditi se,poimeničiti, poengleziti, pofrancuziti, pokatoličiti, pokrstiti, pokumiti, polatiniti, pomađariti,ponijemčiti, porusiti, poseljačiti, posiniti, posrbiti, poturčiti, povampiriti se];
- radnju kojom se postaje onakvim što znači pridjev od kojega je načinjen glagol [pobijeljeti,pobjesnjeti, poblesavjeti, poblijedjeti, pocrnjeti, pocrvenjeti, podrvenjeti, poludjeti, pomodrjeti,poplavjeti, porumenjeti, poružnjeti, posijedjeti, posivjeti, poskupjeti, potamnjeti, pozelenjeti,požutjeti];
- zbivanje ili radnju kojom se čini onakvim što znači pridjev od kojega je načinjen glagol [pobijeliti, poblijediti, pocrniti, pojeftiniti, pokratiti, polakomiti se, pomladiti, pomodriti,pooštriti, poplaviti, popljesniviti, popuniti, porumeniti, posiviti, poskupiti, posušiti, posvijetliti,potamniti, potijesniti, pozeleniti, požutiti];
- da je radnja osnovnoga glagola obavljena do kraja [pobaciti, pobjeći, pobrinuti se, podvoriti,poginuti, pogladiti, pogorjeti, pogriješiti, poguriti se, pohvaliti, pokajati se, pokipjeti, pokisnuti,pokopati, pokositi, pokovati, pokriti, politi, polupati, pomesti, pomiriti, ponuditi, poorati,popiti, poručati, posisati, postidjeti, poštedjeti, potamaniti, potonuti, potrošiti, povezati,poželjeti, požeti].
Usp. Akademijin Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, svezak 43, obrađuje Tomo Maretić, U Zagrebu 1928., str. 121, pod II., i Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb: HAZU, 21991., § 1882–1885, str. 501, i § 1930, str. 512.
[39] Predmetak pod- u tvorbi glagola označava:
- obavljanje radnje odozdo, s donje strane [podapeti, podasuti, podbiti, podbrijati, podgraditi,podgrijati, podgurnuti, podjariti, podletjeti, podlijepiti, podliti, podložiti, podmetnuti,podrezati, podroniti, podrovati, podsjeći, podsjetiti, podstaviti, podšišati, poduprijeti, podvaliti,podvezati, podvući, podzidati, potkopati, potkovati, potkresati, potpaliti, potpariti, potpasti,potpiriti, potpisati, povesti];
- smjer radnje odozdo [podcrtati, potprašiti];
- predodžba smjera radnje odozdo [podjariti, potkupiti];
- dovođenje pod što, u stanje podređenosti, ovisnosti, pod čiju vlast [podčiniti, podložiti,podjarmiti, podrediti, podučiti];
- potajnu radnju, radnju izvedenu krišom [podbuniti, podgovoriti, podmignuti, podmititi,potkazati, potkupljivati, potplatiti];
- radnju obavljenu s jačim ili slabijim stupnjem jačine, s dodatnom vrijednošću [podmazati,podmiriti, podnaduti, podnapiti se, podoštriti, podrugnuti se, podviknuti, podmladiti,potkratiti];
- učiniti što ispod uobičajene mjere stanja [podbaciti, podcijeniti, pothraniti, pothladiti];
- radnju u vezi s imenicom od koje je načinjen glagol [podbočiti uprijeti pod bokom, podbratitisvezati pod bradom, podlaktiti se podbočiti se laktom, podrepiti se uvući se komu pod rep,podvlastiti staviti pod vlast].
Usp. Akademijin Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, svezak 43, obrađuje Tomo Maretić, U Zagrebu 1928., str. 198, i Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb: HAZU, 21991., § 1886–1889, str. 502, i § 1931, str. 512–513.
[40] Grčka riječ τάξις [táksis] (redanje, vrstanje, poredak, raspored) gradivna je oznaci za svrstavanje, razvrstavanje, usustavljivanje, klasifikaciju, sistematizaciju ili taksonomiju.
[41] Odgovori na pristigle prijedloge iz stručne rasprave o Nacionalnom kurkulu nastavnoga predmeta Hrvatski jezik – Institucije i pojedinci (20.6.2016.), str. 8, 23, 31, 52, 57, 155, 177, 185, 206, 217, 249, 259 i 285; Odgovori na pristigle prijedloge iz stručne rasprave o Nacionalnom kurkulu nastavnoga predmeta Hrvatski jezik – Županijska stručna vijeća (20.6.2016.), str. 216.
[42] Hrvatski jezični savjetnik, ur. Lana Hudeček, Milica Mihaljević i Luka Vukojević, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 1999., str. 1380.
[43] Hrvatski jezični savjetnik, ur. Lana Hudeček, Milica Mihaljević i Luka Vukojević, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 1999., str. 1415.
[44] Odgovori na pristigle prijedloge iz stručne rasprave o Nacionalnom kurkulu nastavnoga predmeta Hrvatski jezik – Institucije i pojedinci (20.6.2016.), str. 23, 32, 52, 57, 178, 206, 217, 249, 259 i 285; Odgovori na pristigle prijedloge iz stručne rasprave o Nacionalnom kurkulu nastavnoga predmeta Hrvatski jezik – Županijska stručna vijeća (20.6.2016.), str. 216.
[45] Ekspertna radna skupina, Metodološki priručnik za izradu prijedloga područja kurikula, inačica 1.0, Zagreb, kolovoz 2015. (PDF napravljen 4.12.2015.), str. 18–22; Ekspertna radna skupina,Metodološki priručnik za izradu prijedloga kurikula međupredmetnih tema, inačica 1.0, Zagreb, kolovoz 2015. (PDF napravljen 4.12.2015.), str. 18–26; Ekspertna radna skupina, Metodološki priručnik za izradu prijedloga predmetnih kurikula, inačica 1.2, Zagreb, siječanj 2016., (PDF napravljen 11.1.2016.), str. 18–25 i 34.
[46] Izvorna objava u Igor Čatić – Gordana Barić – Maja Rujnić-Sokele, Polymers and non-polymers – a new systematisation of substances and materials, Rubber-Fibre-Plastics, 9 (2014.) 1, str. 50–57.
[47] U pripremi je članak (Tro)jedinstvo informacije, energije i materije. Istoimeno predavanje održano je u okviru Festivala znanosti 16, Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb, 22. travnja 2016.
* Petar Marija Radelj, Dubrovčanin stalno nastanjen u Zagrebu, teolog i arhivist, urednik, leksikograf, prevoditelj, dobrovoljac i aktivist građanskoga društva, nije član ni jedne stranke ni udruge. Ustrajno se zalaže za naravni zakon, ljudska prava, demokraciju, izgradnju vladavine prava i uspostavu odgovornosti u javnom prostoru.
* Igor Čatić, profesor emeritus, umirovljeni profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Vodio je Katedru za preradu polimera. Od 1995. predavao Uvod u tehniku. Radio je na FSB-u do odlaska u mirovinu 2006. Osnivač je Društva plastičara i gumaraca i međunarodni urednik časopisa Polimeri. Dobitnik brojnih nagrada, jedini je dobitnik Međunarodne nagrade za edukaciju (International Education Award) izvan SAD i Kanade. Aktivan je u znanosti kao i u filozofiji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
